Banner
Plenković: Spremni smo prihvatiti kvalitetne oporbene amandmane
Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu najviše studenata na anglistici - 120
Milanović nazvao Stožer paraustavnim tijelom
Jandroković: Opet jedna Milanovićeva kontroverzna izjava
Plenković: Optužbe na račun Stožera su ponavljenje, recikliranje tema
Capak ne želi reći koliko je ispričnica za samoizolaciju potpisao
Plenković: Ubrzat ćemo procedure posvajanja djece

  Tibor Žukina - Otuđeni um

Smrtonosna hrabrost(1)

  Tibor Žukina           01.08.2015.         2833 pogleda
Smrtonosna hrabrost(1)

Otuđeni um (prethodna poglavlja)
SF roman u nastavcima
V. poglavlje: Smrtonosna hrabrost 1

Nije prošlo mnogo otkad je Eugene uplašeno stajao ispred vratiju moćne organizacije u čije se samo srce nastojao neprimjetno uvući poput špijuna, sve više spoznajući ozbiljne posljedice što bi mu ih svaka sitna pogreška mogla donijeti. Ubrzo se začuo glatki i sofisticirani zvuk čvrstih i sjajnih vratiju te se ispred njega ukaže visoki i naočiti mladić guste crne kose čije su neprerezive umjetne vlasi bile diskretno usađene u njegovo golo tjeme. Lebdeći mirno iznad tla, ne dotičući ga svojim elegantnim crnim cipelama, nosio je moderni sivi sako tanak tek nekoliko stotinki milimetara, neprestano povlačeći prste po blijedoj hologramskoj projekciji svoga mobitela sakrivenoj od znatiželjnih promatrača koju je kristalno jasno mogao vidjeti samo kroz mistične tamne naočale postavljene na njegovo mršavom i koščatom licu.

-Obucite ove tanke čizme od pametnih karbonskih vlakana kako ne biste morati doticati pod svojim cipelama. One stvaraju antigravitacijsko polje i lebde samo po određenoj putanji s koje nećete moći skrenuti.- unatoč silnoj elegantnosti i markantnosti kojom je zračio, nekadašnji Hermanov kolega doimao se iznimno ukočenim i antipatičnim , temeljito prolazeći Eugenovo tijelo svojim sumnjičavim pogledom i drsko mu ograničavajući slobodu kretanja kao zločincu koji je otpočetka smatran opasnim.

-Sada ću vas provesti kroz glavne odjele naše tvrtke. Naši vrsni programeri učinit će sve da ispune vaše želje!- odmah primjećujući odvratno kapitalističko licemjerje u njegovoj hinjenoj ljubaznosti, liječnik ga je bez riječi ponizno poslušao, znajući da će mu ta nevjerojatna naprava koju je upravo navlačio na gležnjeve oduzeti dragocjenu slobodu u trenutcima kad će odvažno lutanje po zabranjenim dijelovima zgrade biti potrebno za skupljanje vrijednih saznanja, a očajnički bijeg nužni i jedini mogući spas. Zato je odlučio prikrasti se podlo i polako poput pantere, skrivajući svoje istinske namjere usputnim i posve očekivanim pitanjima, napipavajući izdaleka sve korisne tragove koji će ga dovesti do konačnog cilja.

-Čuo sam da je kod vas radio genijalni programer koji vam je donosio odličan ugled i ogromnu zaradu, ali je prestao dolaziti na posao pa ste ga bili prisiljeni otpustiti. Ako u njegovom nekadašnjem odjelu imate nekog sličnih sposobnosti, možda bi mi on mogao pomoći.- prkoseći nepredvidljivom raspoloženju svoga suradnika, Eugen s oklijevanjem počne kopati po vrlo povjerljivim informacijama, vješto okolišajući kako njegova namrgođena pratnja ne bi vrlo brzo razaznala spletke što ih priprema.

-Ne biste smjeli znati sve te stvari o našim poslovima! Ne morate brinuti o tome tko će stvarati programe za vas! Za to ćemo se mi pobrinuti!- na licu arogantnog zaposlenika moglo se jasno vidjeti da njegove riječi nisu samo plod bahatosti nego da je prilično uzrujan i pomalo uplašen da bi povjerljivost njihovih poslova vrlo lako mogla biti ugrožena.

-Ali potrebno je stvoriti bazu podataka za posebnu bolnicu iznad prometne zone koja će pratiti sve životne funkcije pacijenata i sama upravljati umjetnom inteligencijom integriranom u nju.- iako mu je s čela kapao znoj, a u grlu ga nešto neobjašnjivo počelo stezati, Eugen se nije dao smjesti, nastojeći se ponašati poput uglađenog diplomata. Kako bi dopreo bliže svojoj meti, morao je zagrabiti duboko u bunar sjećanja i protiv svojeg sumnjičavog sugovornika iskoristiti najsitniju pojedinost iz tog kobnog razgovora koji se odvijao u Hermanovoj sobi prije jedanaest mjeseci.

-Jedan od vaših zaposlenika bio je pacijent te bolnice i znam da je radio na programu za Demografski zavod Sustava. Molim vas da me uputite u taj odjel! Ne treba mi nikakva druga pomoć od vas.- frustrirani Eugen sve je teže prikrivao svoje stvarne interese, pretvarajući se posve neuvjerljivo da je došao samo zbog aplikacije koju navodno želi naručiti, a njegova aura samouvjerenog i beskrupuloznog predstavnika ključne zdravstvene ustanove polako je počela blijedjeti dok je njegovo ponašanje bilo sve jače zaraženo antipatičnom naravi njegova sugovornika.

-Nije mi uopće drago što zadirete u rad naše tvrtke i otkrivate naše tajne, makar ste bili poznanik jednog od naših programera. Molim vas da prestanete o tome govoriti ili ću vas morati zamoliti da napustite zgradu!- umjesto da arogantni mladić bude smiren njegovim proračunatim manipulacijama, neiskusni je špijun doživaljavao sve veći neuspjeh, ne očekujući da će Hermanovi suradnici biti toliko konzervativni, hladni, strogi i tako ljubomorno čuvati sve činjenice koje bi usputno izrečene u razgovoru njemu pomogli više nego što je itko mogao slutiti. Trome čizme koje su ga sve jače stezale iznenada se prijeteći zaustave držeći ga ukopanog na mjestu, dok je elegantni mladić neprekinuto zurio u njih kontrolirajući ih pokretima svojih sitnih crnih očiju.

-Oprostite mi na prevelikoj znatiželji. Slučajno sam doznao neke stvari koje sam vam imao potrebu reći da biste me mogli lakše uputiti. Ovaj je posao jako važan bolnici u kojoj radim i ne bih želio ugroziti našu suradnju, a siguran sam da je velika zarada i u vašem interesu jer spremni smo ga izdašno platiti. Možete li mi samo pokazati odjel za baze podataka i statističke proračune? Mislim da bih od njih mogao imati najviše koristi.-smiješio se Eugen pokorno gledajući u pod, prihvativši podla pravila bešćutne igre u kojoj je lažna ljubaznost najbolje oružje protiv protivnikove netrepeljivosti, a Esencije predstavljaju vrhovni entitet koji može najbolje privući svačije zanimanje. I dalje nije bio posve siguran da će ga sljedeća postaja dovesti bliže k cilju, no intuicija mudrog i iskusnog čovjeka koji se u svome poslu vrlo često bio prisiljen suočiti s nezamislivim izazovima ključnima za nečiju daljnju sudbinu govorila je da upravo tim mističnim odjelom i dalje upravlja onaj tko je nekoć okrutno iskorištavao ingenioznost njegovog nesretnog pacijenta, ipak ga potajice cijeneći i sjećajući se njegovog impresivnog doprinosa.

-U redu, gospodine. Ako mislite da oni najbolje mogu riješiti vaš problem, smijete se njima obratiti, ali znajte da motrimo svaki vaš pokret i da ne kanimo više odavati ništa što već prije sami niste doznali.- sikčući poput zlonamjerne zmije, uskogrudni zaposlenik nekoliko puta trepne ponovno okrenuvši svoj jezoviti pogled prema čudotvornim čizmama te one ponovno postanu poslušne i lako pokretne, a grčevi koji su već počeli obuzimati Eugenova ukočena stopala odjednom su nestali. Namrgođen i bez riječi, hodao je za svojim predvodnikom poput živoga mrtvaca, nervozno trepčući i kolutajući očima poput luđaka i prelazeći po rijetkoj kosi svojim dugim i oštrim noktima. Bojao se da će nelagoda i težina koje se ubrzano skupljaju u njegovim prsima iznenada izaći na površinu i otkriti pravo lice umornog i neispavanog liječnika zaokupljenog poslom koji nadasve kritički promatra apokaliptične promjene u svijetu, istražujući ono što se prosječni ljudi ne usude. Nije obraćao pažnju na rulju robova kapitalizma koji su besciljno trčali hodnicima, izvršavajući bezbrojne zadatke kao da su pod najdubljom hipnozom, a da je i zamijetio nezainteresiranost i hladnoću umotanu u tipizirana i nemaštovita crna odjela, mogao je samo zaključiti da je njegov dolazak prošao gotovo neprimjećeno. No kad su mrske karbonske gospodarice čvrsto pritisnute oko njegovih stopala grubo i naglo zakrenule svoju putanju u desno, iza neprobojnog kristalnog stakla tanjeg od ljudske vlasi ugleda dinamični tim pun pozitivne energije čiji su razgovorljivi članovi poput mrava neprestano šetali sobom, zauzimajući povremeno ozbiljni stav kao da se svakih nekoliko trenutaka nađu u žaru žustre rasprave. Nakon što je samouvjereno ušetao u sobu, skrivajući svu svoju nesigurnost, vidio je kako nekulturni mladić bez pozdrava lebdi u dubini hodnika,a čim je od njega okrenuo svoj pogled gunđajući si nešto nesuvislo u bradu, primjeti kako graja oko njega polako prestaje. Inteligentni znanstvenici koji su nastojali usaditi umjetni život u posve mrtve uređaje bez uma jedan po jedan prestajali su sa svojim teškim i odgovornim poslom, okrečući se znatiželjno prema nepoznatom posjetitelju. Njihova zbunjena i sablasno statična lica zračila su bezobraznom i neprihvatljivom znatiželjom kakva bez ograničenja i pristojnosti guta sve segmente nečije pojave, ne ostavljajući mu nimalo privatnosti, no duboko u očima nazirala se dobronamjernost i dobroćudnost zbog koje se Eugenov neopravdani bijes polako stišao. Dok mu se puls konačno usporio, a tijelo mu se prestalo tresti od nesnosne neizvjesnosti, osjeti kako iritantni stisak oko njegovih gležnjeva polako otpušta i njegova gotovo nepokretna stopala ubrzo postaju slobodna polako dotičući pod.

-Dojavljeno nam je da želite pomoć ovoga odjela. Pričekajte još nekoliko minuta i naš će vas šef odmah primiti.- reče visoki i vitki programer čiji su slabašni udovi i sitne kosti izgledale toliko krhko kao da će svakog trena puknuti od njegove vlastite težine. Na čudesnom staklenom stolu stajala je skupina sitnih virtualno stvorenih slugu slušajući sve njegove naredbe, pomažući mu u poslu i pohranjujući sve vrijedne ideje u nezamislivo moćno računalo koje bi odmah provjeravalo njihovu smislenost i ispravnost. Dok je oklijevajući okretao pogled od svoga značajnog klijenta vraćajući se obavljanju poziva kojem se doživotno predao, u njegovim je očima zaiskrila jaka znatiželja i poriv da sam pokuša saznati kakav će im izazovni zadatak Eugene postaviti.

-Ali dotad mi možete iznijeti svoju viziju kako bih vas mogao dalje uputiti. Kad se radi o ambicioznim pothvatima ponekad se udružuje više odjela u našoj organizaciji.- pitao je naivno i znatiželjno ni ne sluteći da se pokazao lakim plijenom za beskrupuloznog špijuna

-U bolnici gdje radim u posljednje vrijeme ima sve više umirućih pacijenata jer svijet s jedne strane postaje za neke puno opasniji i kaotičniji, a također nastaju sve naprednije metode spašavanja života, čak i rekonstrukcija onih koji su izgubljeni. Budući da gotovo svi uređaji danas imaju ugrađenu u sebe umjetnu inteligenciju, želio bih ugraditi samosvjesni sustav u bolnicu za najteže pacijente visoko iznad grada koji će voditi statistiku o njihovome stanju, bilježiti im životne funkcije i sam obavljati njihovo liječenje upravljajući robotima koji bi imali ulogu liječnika.-govorio je primjećujući kako ga zaposlenici s divljenjem gledaju, jedva čekajući suočavanje s tim neodoljivim problemom koji je pred njih postavio kako bi još jednom dokazali svoju briljantnost.

-No želim da se za to pobrinu vrhunski ljudi poput vašeg bivšeg kolege koji je projektirao sustav za Demografski zavod.- zamijenivši opušteni polemički ton krutim i usporenim glasom, Eugene je počeo poticati sumnju čak i u onima koji su ga ranije dočekali s povjerenjem, no zbog svoje plahe, pacifističke naravi još su neko vrijeme udovoljavali njegovoj znatiželji.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Tibor Žukina - Otuđeni um



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.