Urednica informativnog programa Hrvatske televizije Hloverka Novak Srzić shvaća bivšeg predsjednika HDZ-a i premijera hrvatske Vlade, a budućeg proizvođača kupusa Ivu Sanadera, ima razumijevanja za njegov dezerterstvo i posve je sigurna da će se vratiti na brod s kojeg je utekao, možda i prije nego što istekne zakonski rok po kojemu radio ne radio ima pravo na punu premijersku plaću od 22.500 kuna i još šest mjeseci 50 posto tog iznosa. Nije baš isto, ali i Hloverka je svojevremeno napustila svoju lađu. S HTV-a je prešla na Novu TV, pa se još i sporila s bivšim poslodavcem da bi mu se, dobra i poslušna kako to samo može ponosna vlasnica partijske knjižice Saveza komunista (bivša, naravno) i još ponosnija nositeljica iskaznice HDZ-a (bivša, također), uoči parlamentarnih izbora 2007. godine na poziv svojih bivših sudruga vratila i to na jednu od najodgovornijih funkcija.
Ne treba se zato čuditi da je bivša članica Glavnog odbora HDZ-a iz Tuđmanovog doba, pa makar to bila i samo nekoliko dana kako tvrdi, odlučila emitirati pedesetominutni govora Ive Sanadera sa svoje oproštajke na stranačkom Saboru HDZ-a. To eklatantno partijsko navijanje i očevidno kršenje Zakona o elektroničnim medijima, taj očit način prikrivenog oglašavanja ne može se opravdati javnim interesom kako je to pokušala urednica informativnog programa HTV-a. Bivšoj članici HDZ-a i partijskoj drugarici koja emitira dugominutni prilog pun stranačkih zastava nije za vjerovati - onoga dana kada je potpisala pristupnicu izgubila je novinarski kredibilitet.
Ali, ned'o bog većeg zla! Mogla je Hlo pozvati «miša bijelog» Marija Sedmaka i Branka Uvodića, onog lika što u narodnim nošnjama za naše novce pleše i pjeva po pozornicama diljem Lijepe naše, od Virovitice do Schlierenu pokraj Züricha, da u Dnevnikom dodatku, ili kako se već zove ta emisija koju povremeno puste iza «najgledanijih trideset minuta», pročitaju intervju Andrije Hebranga beogradskom NIN-u. Dok bi Thompson u pozadini svirao ljutu travu na ljutu ranu Sedmak bi glas posudio novinarki Ruži Ćirković, a Uvodić Hebrangu jer nitko bolje na cijelom HTV-u ne bi mogao dočarati tvrdnje potpredsjednika HDZ-a da se ustaški zločinac, osnivač i zapovjednik koncentracijskih logora Vjekoslav Maks Luburić borio za hrvatske nacionalne interese, da Tito nije bio Hrvat, da su komunisti pobili 200 tisuća Hrvata, da je među antifašistima bilo najmanje komunista i još sijaset u najmanju ruku vrlo polemičkih tvrdnji.
Na Prisavlju bi to, naravno, pravdali nesumnjivim interesom domaće i inozemne javnost, a u stvarnosti bila bi to besplatna promidžba vjerojatnog predsjedničkog kandidata i još bolje pozicioniranje protagonista televizijskog priloga na HTV-ovoj hijerarhijskoj ljestvici ako, jelte, narod tako odluči. Hloverki bi zaslužiti mjesto glave ravnateljice, Uvodić bi na trenutak bio povučen s karavane i dobio šansu za još jedan ulagivački intervju, poput onog iz lipnja 1999, godine kada se ulizivao Franju Tuđmanu i ušao u udžbenike apologetskog novinarstva, a Thompson postao glazbeni urednik dalekovidnice.
Ima još nešto tragičnije za Hrvatsku od televizijskog kršenja zakona i novinarske služinčadi a to je da budući hrvatski predsjednik postane čovjek koji će možda kazati da je i autor pjesme «Jasenovac i Gradiška stara» i svi junaci iz te tragičnice, a spominje se i Maks osobno, zaslužili najoštriju kaznu ali su se, eto, i oni borili za interese Hrvatske na neki svoj način - maljem, kamom, nožem, kamenom, plinom, streljivom, dravskom, savskom i dunavskom vodom, pjesmom te rasnim zapovijedima, uredbama i zakonima.
Legitimno je pravo svakog da se kandidira za predsjednika pa i osoba kojoj nije strano usred Dnevnika zvati urednike tražeći da se isti čas demantira prilog koji mu nije po volji vršeći tako pritisak na novinare i urednike, koju mobbing podsjeća na jogging ili koja zagovara tezu da se žene bez partnera ne bi trebale podvrgnuti umjetnoj oplodnji. Na nama je da budemo pametni kako se nebi vratili u poloumlje!
A možda se taj vazda namrgođeni i namćorasti striček samo šali kad o svemu tome priča! Vrag bi ga znao, jer prema vlastitom priznanju nikada ne laže već samo povremeno ne govori istinu.
Ni crno, ni bijelo, Glas Slavonije, 10.srpnja 2009.