Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud
  Denis Peričić           01.02.2015.         2384 pogleda
Smrad

À la Danilo Kiš, neslučajno.

Žrtve

Holokaust nije najveći genocid: više je Kongoanaca stradalo za Belle Époque i Ukrajinaca za gladomora. Holokaust nije novost: genocid Židova traje odavna i nije njemački izum. A njemački antisemitizam nije nacistički patent: Martin Luther žešće je javno napadao Židove nego Hitler. Holokaust su proveli Nijemci, no pomagali su im Francuzi, Poljaci, Balti, Hrvati, Srbi... pa i Židovi.[1] U Drugom svjetskom ratu neki su narodi imali veće gubitke nego Židovi: Rusi, Poljaci, Ukrajinci… pa i Nijemci. Nacisti nisu začeli holokaust „konačnim rješenjem“; ubijali su i prije, masovno. Auschwitz nije bio jedini logor: bilo ih je oko 1200.

Ali holokaust jest najveći zločin u povijesti, a Auschwitz njegovo najstrašnije poprište. Zbog sustavnosti.

 Sustavnost

Treba pogledati film Conspiracy, o konferenciji na Wannseeu. Čudna igra riječi: Wannsee, jezero kraj Berlina, zvuči kao Wahnsinn, ludilo. No tamo nije bilo ludila. Tog 20. siječnja 1942. su Heydrich, Eichmann, Martin Luther[2], Stuckart[3] i drugi[4] o holokaustu razgovarali kao o poslovnom projektu logističke prirode, pitanju željezničkih veza, kapacitetā vagonā i pećī…

 Magija

Hitlerova odluka da 1944. silne snage pošalje u Mađarsku (umjesto na fronte) eda bi se po 20-ak tisuća ljudi dnevno, ukupno 437.402 Židova, deportiralo u Auschwitz, gdje ih je 90 % smaknuto pri dolasku, nema veze s ludilom, niti sa sustavnošću. To je – crna magija. Trebalo bi razmisliti je li Hitler vjerovao da nekom Sotoni žrtvuje ljude da mu se taj smiluje na ratištima. O tome se ne piše, ali trebalo bi.

Smrad

Kao što mislim da to treba učiniti svatko tko može, davno sam posjetio Auschwitz. Nema riječi, tamo nema riječi. Pisati pjesme nakon Auschwitza, rekao je Adorno, je barbarski.[1] Pretjerao je. Barbarski je Auschwitz. A pokušaj pjesme, ma kako gorak, je ovdje:

 Jedino čega se sjećam je smrad.
Jedino čega se sjećam iz Auschwitza je smrad.
Osjetio sam taj smrad.
Nije bilo moguće da ga osjetim
– jer zbilo se to davno, kada je moja majka bila dijete,
i moj pokojni otac –
pa kako onda ja osjećam, sada,
taj smrad?

Osjećam taj smrad spaljenih tijela
spaljenih ljudi
zato jer to nije smrad tih ljudi
nego svih nas.

 

[1]Sonderkommando.

[2]Naravno, ne onaj Martin Luther iz uvoda.

[3]Autor rasnih zakona. Poslije rata obnašao javne dužnosti. Na denacifikacijskom sudu 1951. osuđen na kaznu od 500 maraka.

[4]Tumače ih Kenneth Branagh, Stanley Tucci, Kevin McNally, Colin Firth…

 [5]Nach Auschwitz einGedichtzuschreiben, ist barbarisch.

 

Esej Smrad dobio je drugu nagradu na natječaju Židovske općine Virovitica  Auschwits, 70 godina poslije.

Denis Peričić (Varaždin, 1968.) nagrađivani je hrvatski pjesnik, prozni, dramski i znanstveno-stručni pisac, prevoditelj, esejist, kolumnist, kritičar, antologičar, medijski stručnjak, novinar i publicist, urednik, redaktor, lektor i nakladnik. Radovi su mu uvršteni u desetak antologija te prevođeni na engleski, njemački, španjolski, poljski, makedonski i gradišćanskohrvatski jezik. Bio je član stručnih povjerenstava mnogih književnih manifestacija. Autor je 50-ak znanstvenih i stručnih radova.

Profesor je kroatistike i južnoslavenskih filologija i magistar znanosti o književnosti (Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Usavršavao se u Beču, Budimpešti i Londonu (kreativno pisanje, telekomunikacije, rodni studiji, književnost, psihoanaliza i vizualne umjetnosti).

Prvi je predsjednik je Ogranka Čakovec-Varaždin Društva hrvatskih književnika, bio je prvi predsjednik Varaždinskoga književnog društva, član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Matice hrvatske i drugih udruga. Bio je urednik književnosti u „Vijencu“. Kao organizator ili sudionik sudjelovao je na više stotina književnih tribina i manifestacija. Sudionik je Europskog festivala kratke priče u Zagrebu i Varaždinu 2013. godine.

U opusu većem od 20 knjiga ističu se romani Hrvatski psycho (izd. AGM), Netopir (izd. VBZ) i Travanj (Sirius B, izd. Hangar 7) te drame Pekel na Zemli (Nagrada „Marin Držić“) i Netopir (Nagrada „Sfera“), koje su izvedene na Hrvatskom radiju, a prva i na sceni (Umjetnička akademija u Osijeku) te na Hrvatskoj televiziji, zbirke pjesama Nakraj svijeta (Nagrada „Goranovo proljeće“), Tetoverani čovek (Nagrada „Katarina Patačić“), Četiri godišnja doba i Artificijelna mujna! (obje s pjesmama nagrađenima na Recitalu „Dragutin Domjanić“) te Nordijski čvor (posebna pohvala žirija Nagrade „Drago Gervais“), zbirke priča Krvavo (izd. Disput) te Ljubav, zlo i naopako (izd. Hena Com, s 9 prethodno nagrađenih priča), studije Zavičajnost Miroslava Krleže (s. I. Grabarom, izd. Zavod HAZU Varaždin) i Petrica Kerempuh u europskom kontekstu, monografija o misionaru i istraživaču Ferdinandu Konšćaku (s C. Lazcanom, objavljena samo u Meksiku, na španjolskom jeziku), zbirka kolumni i eseja Hrvatski san, kao i antologije tekstova o Varaždinu, Kerempuhu te suvremenoga hrvatskoga duhovnog pjesništva. Priredio je knjigu Provokativne misli Miroslava Krleže.

Radovi su mu uvršteni u antologijske izbore Branka Čegeca i Miroslava Mićanovića, Ante Stamaća, Silvije Šesto, Ive Kalinskog, Jože Skoka, Franje Hrga, Ive Kutnjaka, Barice Pahić, Borisa Nazanskog, Enerike Bijač, Božice Pažur i Miroslava Šicela, Tomislava Šakića i Aleksandra Žiljaka te Chrisa Firtha.

Objavljivao je u časopisima Quorum, Vijenac, Novi Kamov, Nova Istra, Kolo, Kaj, Корени… te u više desetaka hrvatskih i međunarodnih zbornika.

U časopisima, zbornicima, drugim knjigama te u novinama objavio je više od 150 pjesama, više od 50 priča, oko 100 eseja i pogovora, nekoliko stotina književnih kritika, oko 250 kolumni i nekoliko tisuća novinskih tekstova.

S engleskoga jezika preveo je knjige Nicka Cavea, Quentina Tarantina, Algernona Charlesa Swinburnea, Krista Novoselica, Charlesa Webba, Sun Tzua te biografiju Edgara Allana Poea autora Petera Ackroyda. Prevodio je i pjesme Walta Whitmana i Hermana Melvillea te zapise Kurta Cobaina.

Uz istoimenu knjigu, objavio je i autorski CD Božićne pjesme („na tragu Brodskog“), a pjesme su mu uglazbili istaknuti skladatelji rock, jazz i ozbiljne glazbe kao što su Budimir Mucko, Pero Gotovac, Siniša Leopold, Petar Eldan, Davor Bobić, Stjepan Mikac… a izvodili su ih Tomislav Neralić, Josip Lešaja, Dalibor Paulik, Miroslav Živković, Julia Warner… Surađivao je s Nickom Caveom. Objavio je i uredio nekoliko CD/DVD-a na kojima interpretira pjesme verbalno onemogućenoga invalidnog pjesnika i prijatelja Marka Lukića.

Radio je kao novinar-urednik, javni dužnosnik, prevoditelj i rukovoditelj odnosa s javnošću te direktor marketinga. Od 2012. godine, rješenjem ministrice kulture, je samostalni umjetnik – profesionalni književnik.

Primio je 49 književnih nagrada i priznanja. Samo u 12 mjeseci od jeseni 2014. do jeseni 2015. godine primio je osam nagrada, među kojima i međunarodnu nagradu za kratku priču „Lapis Histriae“ Foruma Tomizza u Umagu. Samo u tijeku 2014. godine primio je sedam nagrada.Dobitnik je Medalje Grada Varaždina 2014. godine za najviše zasluge u kulturi i umjetnosti te izvanredne rezultate i osobite uspjehe u književnom radu.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Autor Lj.R.W.
1.2.2015. 20:44
Sada tek vidim da smo kao žiri, izabrali vrlo dobar rad, i dodjelili autoru nagradu koju je dosadašnjim radom i objavljivanjem, također zaslužio.
Ako se rad čita na brzinu, posebno prvi pasus. moglo bi se površno zaključiti da autor relativizira Holokaust, no zadnja rečenica prvog pasusa sve objašnjava! Kao i zadnji stih pjesme!
U ime Židovske općine Virovitica srdačno čestitam autoru na nagradi,
Ljubo R. Weiss


Još iz kategorije Kultura



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.