Smijući se Kirinu, smijemo se samima sebi

Kako to već obično biva, Kirinov šef nije napravio ništa kako bi pod kakvu-takvu kontrolu stavio "veselog" ministra, sve dok Kirinovi gafovi nisu ozbiljno zaprijetili rejtingu HDZ-a u predizborno vrijeme. Tada je preko svog spin-doktora Ratka Mačeka zabranio Kirinu javne istupe, što je MUP protumačio kao "novu komunikacijsku strategiju".

"Ne želimo da se MUP poistovjećuje s jednom osobom", pojasnio je tada Kirinov glasnogovornik Zlatko Mehun, a jasno je i zašto. Nitko normalan ne bi želio da se besmislice kakve izlaze iz Kirinovih usta povezuju s njim, pa tako ni MUP.

No valja uočiti da je ismijavanje Kirinovih ispada ujedno i ismijavanje Ive Sanadera, koji već tri i pol godine na jednom od najodgovornijih mjesta u državi drži osobu koja ima ozbiljnih problema s hrvatskim jezikom, verbalnom komunikacijom, ali i najelementarnijom logikom. Kako hrvatski građani mogu imati povjerenja u policiju dok na njezinu čelu sjedi redikul poput Kirina? Naravno da je Kirin u MUP-u samo "fikus", i vrapci na granama znaju da u policiji "vedri i oblači" bivši ministar policije i glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak. No to je samo dodatni teret na Sanaderovim leđima.

Posljednji Kirinov ispad, onaj o "tragovima računalnih servera" koji ga je doveo do SDP-ovaca koji ga ismijavaju na YouTubeu, samo je kap koja bi mogla (morala!) preliti čašu. Nakon takve izjave malo tko bi želio biti u koži Kirinova glasnogovornika Zlatka Mehuna, jer taj čovjek zaista ima posao braniti neobranjivo.

Kad smo nakon najnovijeg Kirinovog "bisera" nazvali Zlatka Mehuna, u glasu mu se mogao osjetiti očaj i osjećaj nemoći. Nakon prospavane noći i konzultacija s nadređenima, MUP je zauzeo stav uobičajen za takve situacije - sve su izmislili novinari, ministar to nije rekao. I takav je službeni odgovor, ma koliko god bio očito neistinit, najbolje što je Mehun mogao napraviti u takvoj situaciji, jer bi se svakim daljnjim opravdavanjem Kirinovih gluposti samo još više ukopali.

Ostaje još jedino nada da će Sanader, iako je to trebalo napraviti davno prije, s leđa Vlade u predizborno vrijeme ukloniti breme zvano Kirin. No, kako nam je premijer sklon držanju poltrona upitne inteligencije u ministarskim foteljama, teško je očekivati takav potez.

Dotad se možemo i dalje smijati Kirinovim budalaštinama, ali svjesni da se donekle smijemo i samima sebi, jer vlast je u konačnici uvijek odraz stanja svijesti naroda koji je bira.