„Smijeh je nevoljna reakcija na određene vanjske ili unutarnje podražaje. Smijeh mogu pobuditi aktivnosti poput škakljanja, humorističnih priča ili misli. Najčešće se smatra vizualnom ekspresijom mnogih pozitivnih emocionalnih stanja poput radosti veselja, sreće, olakšanja itd. U nekim pak prilikama može biti uzrokovan suprotnim emocionalnim stanjima poput sramote, isprike ili zbunjenosti.“ Ali to je, što-bismo-rekli, samo wikipedijska teorija. Mene u ovom trenutku zanima više praktična strana smijeha, koju često nalazim tražeći smisao života kroz meditaciju o mističnoj pravnoj državi, prepunoj neobjašnjivo smiješnih državnih zakona.
A jedan od njih, pravi je dragulj. U riznici bisera, čini mi se najveći. I dovoljno je samo nekoliko crtica da vas poškaklja.
TEMELJNE ODREDBE I NAČELA
Ovim se Zakonom propisuje obveza plaćanja doprinosa za financiranje obveznih osiguranja, vrste doprinosa i stope za obračun, obveznik doprinosa, obveznik obračunavanja doprinosa, obveznik plaćanja doprinosa, osnovice za obračun i način njihova utvrđivanja, obveza i način obračunavanja, obveza plaćanja i rokovi za uplatu, obveza izvješćivanja te druga pitanja vezana uz poslove prikupljanja doprinosa.
To je uvod u spomenuti akt, a nekoliko redaka niže srećemo zakonski članak za umrijet od smijeha:
Obvezom doprinosa u užem smislu smatra se teret što ga obveznik doprinosa na teret svojih sredstava ima uplatiti za svoje osobno osiguranje ili što ga obveznik doprinosa na teret svojih sredstava ima uplatiti u korist druge osobe – osiguranika. Obvezom doprinosa u širem smislu smatraju se i druge obveze, odnosno postupci: obračunavanje obveze, plaćanje nastale obveze te izvješćivanje o nastaloj obvezi doprinosa.
Što je u tome smiješno?
Ako niste privatni poduzetnik, mali obrtnik, možda vam sada nije toliko bistro, ali teško ćete se suzdržati od smijeha kada vam postane jasno da su obvezni doprinosi vrsta POREZA na RAD, koji država, umjesto da ga stimulira, oporezuje nametima…i to nateret sredstava obveznika koja (teoretski moguće, a praktično najčešće) čak i ne moraju postojati (jer dolaze na naplatu i onda kada obveznik osiguranja još, ili uopće, ne ostvaruje prihode).
Nije li to prava humoreska od zakona – i totalna komedija od države?
No, kako je sve počelo?
To je za mene velika ljudska misterija i za odgovor na ovo pitanje moramo se vrati negdje na sam Početak i samo pretpostaviti što se dogodilo u ključnom trenutku postanka vrste. Ali pošto čovjek nije puno napredovao od onda, vjerujem da je bilo slično kao sada.
Zamislimo razumno Ljudsko Biće koje je netom sišlo sa drveta i vođeno poduzetničkim instinktom želi okopati Rajski vrt, kako bi povećao proizvodnju materijalnih dobara i prestao živjeti od Božje milosti. A onda mu neki pali Anđeo dođe i naplati porez na motiku.
Misleći da se ovaj šali, ne obazire se puno, zanemaruje račun i nastavlja raditi. Poslije nekoliko mjeseci stigne mu prva opomena, pa zatezni kamati, pa sudska tužba, pa ovršni postupak.
- Čemu ovo?....Zašto me tužite, što sam vam skrivio?
- Nisi podmirio svoje obveze. Zato te ganjamo…To je po zakonu – reče pali Anđeo
- Kakav je to Božji zakon?
- Nema ovdje Boga. Ja sam ti jedini Bog na ovoj zemlji.
- Ma slušaj Anđele…jesi ti pravi pali Anđeo ili se samo zezaš?
- Ništa se ne zezam.
- Ali ovo je smiješno.
- Samo ti plati pa se smij do mile volje.
- Platiti ću kad nešto uprihodim od rada. Za sada imam samo ovu motiku. Kad mi kapne neka lova, onda uzmi svoj postotak.
- Hoću, ali to je druga vrsta poreza. Onaj pravi.
- A što je onda ovo?
- To su ti osiguranja koja moraš podmiriti odmah…mirovinsko, zdravstveno i u slučaju nezaposlenosti…
- Na temelju čega?
- Sve ti piše…Ovo prvo mirovinsko je na temelju generacijske solidarnosti, a drugo na temelju individualne kapitalizirane štednje….Zdravstveno ide…
- Ma stani….Pitam te na temelju kojeg zakona da to poplaćam?...
- Zakona o doprinosima.
- Kakav je to zakon?
- Pravni…kakav bi bio?...Donijela ga država.
- Pusti državne zakone…Ja te pitam za prirodni zakon…Alkemija, kreacija, imaginacija…Kužiš?...Odakle da stvorim novac?…Tek sam počeo radit. Još ni kredit za motiku nisam otplatio.
- Nema to veze…. Obvezna osiguranja, obvezno osigurane osobe, prava iz osiguranja i nositelji obveznih osiguranja uređeni su propisima o obveznim osiguranjima i posebnim propisima….To je jedini zakon koji postoji po ovom pitanju.
- I gdje je tu Božja pravda?
- Ma šta si se uhvatio Boga?...Nema on s time nikakve veze. U članku 6., stavak 2., lijepo ti piše: Poslove prikupljanja doprinosa obavlja Porezna uprava.
