Velečasni Slavko Patrle, župnik župe sv. Petra apostola u Starom Gradcu nedaleko od Virovitice, došao je do neobičnog podatka. Naime, godinama revno bilježi statistiku župe za cijelu njezinu povijest i otkrio je da se jedan datum u godini po svojoj posebnosti izdvaja od ostalih - piše Večernji list.
– Riječ je o 11. lipnju, datumu koji se ponavlja u svih devedeset godina župe po jednome: nitko nije umro na taj dan! Na svaki drugi datum u godini imamo po nekoliko pokojnika, osim za 11. lipnja, kada jednostavno nitko u ovoj župi ne umire – objašnjava vlč. Slavko Patrle.
Na taj dan Crkva slavi jednog drugog apostola – sv. Barnabu (sin utjehe, prema Bibliji), koji je, uz sv. Pavla, poznat po svom misijskom djelovanju. Sv. Barnaba poznat je i po svom služenju i darežljivosti. Znak posebne milosti za župu ili tek slučajnost, bez većeg značenja? Svatko će pronaći odgovor za sebe, mišljenja je župnik S. Patrle. On sam podatak smatra znakovitim jer ulijeva tračak nade u župi koja, poput brojnih drugih, kaže, polako odumire.
Brojke to zorno prikazuju, ističe i dodaje da u župi koju čine mjesta Stari Gradac, Rogovac, Lozan i Starogradački Marof danas živi oko 500 obitelji, odnosno oko 1600 stanovnika.
Statistika govori kako je do sada, u devedeset godina, kršteno 4377 župljana, a umrlo 3611 župljana.
Nerazmjer između krštenih i umrlih sve je veći. Lani je u župi kršteno 11 djece, a umrlo 33 mještana, ove godine kršteno je 6, a umrlo 17 mještana. Vlč. Slavko Patrle u svojih tridesetak različitih rubrika vezanih uz život župe otkrio je i da su neki datumi kritičniji od drugih. Najviše umrlih dosad u povijesti župa je zabilježila na 28. veljače. Na taj su dan tijekom 90 godina umrla 23 župljana. Slijede 9. ožujka (21), 21. studeni (20), 3. travnja (19) te 6. rujna (18). Župa stari, kaže vlč. Slavko Patrle, dodajući da u 120 kućanstava ove župe danas živi po samo jedna osoba, uglavnom stariji i bolesni mještani. Mladi, ako pronađu posao u drugim sredinama, drže se životne prilike i sigurnoga radnog mjesta te se rijetko vraćaju živjeti od poljoprivrede u svome rodnom selu.
