Ivo Josipović, Boris Šprem, Zoran Milanović i Jadranka Kosor trebali bi u subotu u 11 sati na Trgu bana Jelačića predvoditi građane u prosvjedu protiv Međunarodne nacionalističke konferencije. Jer to što priprema vanparlamentarna neoustaška Hrvatska čista stranka prava nije tek recidiv lokalnih, često brešanovskih protudemokratskih masovki kakve pamtimo iz vremena Norčeva bijega od zakona.
Ne; sada je to nova, politički sofisticiranija a moralno perfidnija, u Europi odavna poznata vrst neofašizma koji demokraciju ruši koristeći njezina pravila, koji Europsku uniju razara koristeći njezine slobode. Ne suprotstavi li se tome europskom neofašizmu na samome početku, Hrvatska - zemlja krhke demokracije, nezreloga društva i histerične povijesti - već bi i prije ulaska u EU mogla postati političkim smetlištem, umjesto da se dokaže perspektivnom i pouzdanom zemljom samosvjesnoga društva koje je prigrlilo suvremene vrijednosti ljudskih prava, tolerancije i ravnopravnosti pred zakonom.
Od samoga skupa koji organizira nevažna politička stranka važnije je tko će na nj doći iz inozemstva, a još važnije kako će na nj reagirati građani Zagreba. Shvati li se cijela stvar kao rubni izgred malobrojnih desničarskih fundamentalista, lako bi se moglo dogoditi da groteskna hodnja europskih nacionalista preraste u nekakav novi mit o maloj zemlji za veliko desničarenje. Pa želimo li postati Berchtesgaden europske radikalne desnice, u režiji stratega Josipa Miljka? Tko ne želi, neofašistima mora pokazati da nisu dobro došli.
I zato je važno shvatiti da prosvjed na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koji organizira Inicijativa građana »Ujedinjeni protiv fašizma«, nije tuk na utuk marginalne ljevice provokaciji marginalne desnice, nego dobrodošla mogućnost da glavni grad ove zemlje snažno poruči kako Hrvatska nije mjesto gdje neofašizam može tražiti uporište. Prosvjed je prilika da Hrvatska pokaže kako ne želi biti smetlištem Europe, nego središtem EU. A čak da prosvjed protiv fašizma i organiziraju radikalne ljevičarske grupe - pa što? Hoće li parlamentarna građanska većina i ovaj put dopustiti da im dvadesetogodišnji skojevci, samo danas s dreadlocksima, brane demokraciju? Ili će se ovaj put razbuditi na vrijeme, pa subotnju šetnju upotpuniti jasnim civilizacijskim stavom protiv rasizma, nasilja, netrpeljivosti i šovinizma?
Ako je suditi prema dosadašnjim reakcijama, neće. Predsjedniku Republike, čini se, više smeta mađarski od hrvatskoga i europskog šovinizma. Prigovorio je tome što u Zagreb dolazi velikomađarski Jobbik, jer da žele prisvojiti hrvatski teritorij. Zar je to argument protiv neofašizma? O prijetnjama demokraciji nije rekao ni riječ; o govoru mržnje jednu jedinu. I od vlade smo čuli tek to da »neće financirati« skupove poput ovoga. Pa zar je planirala? Obje su te reakcije tipična stara nedorečenost koja redovito kompromitira demokraciju.
Ne zauzimamo se ovdje za zabranu HČSP-ova skupa. Neka dođu; možda bude u tome i nešto korisno, vide li ovdašnji ljudi kako to izgleda kada marširaju obrijani njemački neonacisti iz NDP-a. Demokracija može podnijeti i one koji je žele ukinuti - ali samo ako ima onih koji su je spremni braniti. Zato valja pohvaliti brzu reakciju građanske inicijative Ujedinjeni protiv fašizma. Ona ohrabruje, i treba joj se odazvati. Ona je dokaz samopoštovanja ovoga društva, koje je u protekla dva desetljeća nažalost i predobro upoznalo zločinačku stranu tuđega, ali i vlastitog šovinizma. Ni za koga tko propusti prosvjed protiv fašizma neće se, dakako, moći tvrditi da je fašist; ali za svakoga tko na nj dođe bit će jasno da jest antifašist. A ta razlika nije tek prazna igra riječi.
