Prije nego im uputite par uvreda da im ogadite život, dobro je znati... Ljudi koji vam "piju krv", koji vas ne slušaju, samo pričaju svoje probleme, pogrešno tumače vaše riječi, uzimaju i ne vraćaju, upadaju u vaše vrijeme, nameću vam svoja pravila... to su ljudi koji su sebi na prvome mjestu. Vi ste drugi, ili peti, šesti, ali svakako niste prioritet. Nije li, onda, logično da se prioriteti trebaju okrenuti?
Dok me nije bilo u mom rodnom kraju, Beograđani su u svom žargonu udomaćili jedan pojam koji mi se svidio tijekom posljednjih par posjeta. Smaranje. Ovdje imamo "zamaranje, dosađivanje, tlačenje", ali mi se čini da oni tamo tim jednim pojmom vrlo praktično pokrivaju veliko područje društvenih odnosa. Otuda su izveli da je netko smarač ili smaračica, rječnik začinili finim "daj, ne smaraj" umjesto bolnim "odjebi, dosado", i tako u paket strpali cijeli niz problematičnih uvreda. Samo zbog tog kulturnog društveno-evolucijskog koraka ja bih njih prije nego nas poslao u EU, ali nemam vlast, a i plašim se da bi se zbog EU mojim zemljacima rječnik opet sveo na psovke i uvrede (kao što će nama ovdje).
Dakle, kad vam netko "pije krv", i to "na slamku", vi uvijek možete uvrijediti kao:
"Jesu li ti roditelji ikada savjetovali da pobjegneš od kuće?"
"Pitaš li se kakav bi ti život bio da si pri rođenju imao dovoljno kisika?"
"I dalje voliš prirodu, bez obzira što te je tako gadno zaribala?"
"Jesi li razmišljala tužiti svoj mozak zato što te ne podržava?"
"Evo ti moj mobitel, nazovi sve svoje prijatelje i do isteka jedne minute pričaj s kime želiš."
"Ne mislim da si budala, ali što znači moje mišljenje protiv svih ostalih?"
"Kada bih morao ubiti sve koji te mrze, to bi bio genocid."
"Kad prislonim uho na tvoju glavu čujem šum mora."
Ali to nije rješenje. Ako osoba koja vas smara ima imalo mozga skužit' će uvredu, a to često nije dobro. Kao što sam spomenuo, bolje je okrenuti prioritete. To nas dovodi do prvog i jedinog pravila - vi ste broj jedan. Iz toga proizlazi da ste vi država s granicama, vi ste glavni grad, vi ste himna, vi ste državni grb, zastava, i vi ste zakon.
Kada procijenite da vas netko smara, "pije krv", ne prati, samo priča svoje probleme, pogrešno tumači vaše riječi, uzima i ne vraća, upada u vaše vrijeme, nameće svoja pravila za vaš život, najgrublje što biste trebali reći je "daj, ne smaraj". No, može i bolje. Ako je to osoba do koje vam je stalo, onda je dobro objasniti joj svoje granice. Objasniti da iza tih granica postoji vaš zakon koji treba poštovati, ali postoji i borbeni arsenal koji bolno udari kad se pojavi uljez. Možete i demonstrirati neku bezbolnu "vojnu vježbu". Ali, uglavnom, recite kako imate svoje mišljenje, imate svoje vrijeme, imate svoga posla, imate svoje osjećaje, sve ravnopravno kao i bilo tko drugi, samo što ste vi prvi. To je jednostavno tako i to su uvjeti pod kojima može funkcionirati dobar odnos.
Potom se odmorite. Smaranje definitivno dovodi do "zamora materijala". Ako želite da vas EU opazi kao fine ljude, a ne psovače, onda ne želite puknuti. Fino ostavite smarača/smaračicu neka čeka na vašoj "granici" dok vi kao predsjednik vlastite države uživate debelu hladovinu.
I još nešto... 'ajde, da ne smaram više :)
