Ima
li tu ikakve logike? Znaš da moraš biti na jednom mjestu, a ti odeš na drugo.
I to s osobom koja bi trebala paziti da si tamo gdje moraš biti. I onda sve
to još fotografiraš. Da ovu glupost šta su Mladen Markač i Ivica Kirin napravili,
sutra stave na TV kao epizodu neke buduće domaće sapunice, nitko od gledatelja
tome ne bi vjerovao. Kritičari bi pljuvali scenariste jer je tako nešto valjda
nemoguće. Ali, eto nije. Hrvatska je zemlja čudesa.
Markačeva želja za lovom još može biti i razumljiva. Ipak, on je osoba kojoj
će Haag na kraju ispostaviti račun, a na ulogu je njegova vlastita koža. Ali
postupak Ivice Kirina mimo je uobičajenih okvira shvatljivosti. Čak i kad se
uzme u obzir njegova »jubito« prošlost. Jer građani su bili sigurni da ga nakon
»jubitarija« njegov šef Ivo Sanader čvrsto nadzire, da ne smije ni provjeriti
koliko je sati bez Sanaderove dozvole, te da su, sve u svemu, mogući ispadi
»jubito« kvalitete strogo kontrolirani.
Nažalost, nisu. Kirin je i dalje politička bomba, spremna na eksploziju na svaku
manju provokaciju. Prevelika utjeha za Mladena Markača i hrvatske birače nije
ni to što Ivica Kirin više neće biti ministar unutarnjih poslova. Nakon ovog
s Markačem ne bi nikad više trebao biti ministar ičega, no sad je kasno. Markač
ide u Haag, a Kirin natrag u Viroviticu. Da je otišao ranije, možda Markač ne
bi sad trebao strahovati od Haaga. A i veprovi u Bilogori bili bi sretniji.
Jer je prilično jasno da je za ovih 17 što su ostavili kožu u božićnom lovu,
zaslužniji bivši specijalac Mladen Markač, nego slučajni ministar Ivica Kirin,
koji, eto, odlazi kako je i došao. U velikom stilu.
