Banner
Milošević: Milanović iznevjerio povjerenje birača
Banožić: Ne impresionira me glumatanje fakina sa zagrebačkih ulica
Plenković pozvao OLAF i DORH da stanu pred mikrofone ako imaju nešto
Plenković pozvao Raspudića na covid-odjel i nazvao ga besramnim licemjerom
Raspudić: Pozivam premijera na sučeljavanje, a ne paradiranje kroz bolnice
Quo vadis, Aida? proglašen najboljim europskim filmom
Studentima od 1. siječnja minimalna satnica 29,30 kuna

  Olgine recenzije

Slučajne ubojice

  Olga Vujović           14.12.2021.         275 pogleda
Slučajne ubojice

Svojim je izdavačkim programom zagrebački nakladnik „Edicije Božičević“ odavno stekao povjerenje čitatelja, pa pojava novih/nepoznatih autorskih imena u njima ne izaziva dvojbu nego pobuđuje znatiželju. Žanrovska je književnost prestala biti stigmatizirana, pa„dobar“ kriminalistički roman obuhvaća, osim ubijenoga i potrage za ubojicom, pregršt socijalnih i psiholoških pojava, tumačenja patogenih i objašnjenja neočekivanih fenomena .

Poplava „nordijskih krimića“ donijela je naglašeno okrutna (nerijetko ritualna) ubojstva, osvetnike neobičnih psihijatrijskih profila i ne uvijek baš besprijekorne inspektore, a njihovi drugačiji nastupi zatravili su ljubitelje krimića.

Iz tog su se mnoštva vremenom iskristalizirali najzanimljiviji autori/autorice, među kojima je norveška spisateljica Karin Fossum (1954.) sa serijom romana u kojima zločine istražuje inspektor Konrad Sejer. Ovaj mirni, razumni i uporni istražitelj je ljubazan čak i kada ispituje zločince, a od 1995. do sada pojavio se u petnaest romana. Hrvatski čitatelji susreli su se s tri slučaja Konrada Sejera i to ne kronološkim redom, jer je prvo preveden četvrti slučaj „Kad vrag drži svijeću“( 2016), potom treći slučaj „Tko se vuka boji“ (2017.), a sada je pred nama prvi slučaj „Evino oko“ (2021.), svi u prijevodu Anje Majnarić (s norveškog) i izdanju „Edicija Božičević“.

U romanu „Evino oko“ (koji se pojavljuje i pod nazivom „U tami“) glavna protagonistica je slikarica Eva Magnus koja „kuburi“ s novcem, jer je još neafirmirana i kao samohrana majka živi s malom Emmom, a suviše je ponosna da traži novac od oca. Šećući jednog travanjskog dana s kćeri pokraj rijeke, u vodi uočava muško truplo, ali njezin telefonski poziv nije upućen policiji... Policiju je dozvala „jedna starija gospođa“ i obdukcija otkriva da je ubijeni Egil Einarrson.

Inspektor Sejer njegov dosje stavlja pokraj dosjea Maje Durban, nedavno pronađene ugušene jastukom u vlastitom krevetu, jer su „Oboje mrtvi, ali nitko nije znao zašto.“ Slučajnost je važan čimbenik u ovom romanu, pa tako Sejer nehotice otkriva da su Eva i Maja u prošlosti prijateljevale, da se Maja prostituirala i da je na takvu zaradu nagovarala Evu, da je Eva svjedočila slučajnom Majinom ubojstvu i u tom se ritmu nižu okolnosti koje inspektor Sejer pomno istražuje i bez žurbe povezuje.

Dok je Maja ubijena zbog temperamenta jedne mušterije, ubijeni muškarac naprosto nije imao sreće. Fossum osim što u središte svoje priče stavlja potragu za ubojicama, dosta stranica posvećuje perifernim zbivanjima kao što su obiteljski odnosi, opisi okoliša ili Evina duševna stanja.

Iako su smrti nasilne, počinitelji u svojoj strukturi nisu nasilnici nego je do ubojstava došlo stjecajem okolnosti (čime se zločini ne umanjuje). Ako usporedim prvi Sejerov slučaj zapisan u „Evinom oku“ s ostala dva, svojom „otkačenom“ situacijom i međuljudskim odnosima meni je „Kad vrag drži svijeću“ najupečatljiviji , što me navodi na zaključak da raste kvaliteta autoričinih romana. Ono što osim lika inspektora Sejera povezuje ove romane, jesu dosjetke na kojima se temelje zapleti i koje su istovremeno moguće i nevjerojatne .

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Olgine recenzije