Kada bismo ministru obrazovanja (bilo koje vlade) javno postavili pitanje - "čemu služi odgojno-obrazovni sustav?", to bi se vjerojatno doživjelo kao provokacija. No ipak držim da je ono sasvim na mjestu i potpuno sam siguran da je vrijedno jedne posebne točke dnevnog reda ovog resornog ministarstva. Štoviše, bez ozbiljne rasprave upravo o ovom pitanju sasvim je neozbiljno krenuti u bilo koju vrstu školske reforme. Stalno se misli da školstvu nedostaje novaca, ali prava je istina da mu nedostaje smisla.
Prije svega treba razumjeti da je potreba za odgojem i obrazovanjem primarno nagonska, a ne razumska kategorija. U prilog tome govori činjenica da i druge vrste u prirodi imaju vlastiti obrazovni sustav, a ne samo čovjek. Razlika je samo u školskom programu. Životinje i ptice uče svoje potomstvo kako PREŽIVJETI u prirodi, a ljudi se uče kako UŽIVATI u prirodi.
I dok životinje i ptice svojim mladim "učenicima" daju znanje o tome kako se sam prehraniti i kako sam sebi izgraditi nastambu, čovjek cijeloga života uči da se o tim osnovnim egzistencijalnim potrebama brine država.
Ako do sada još niste shvatili zašto je moderno ljudsko društvo konstantno u krizi, vjerujem da vam je sada jasno.
Sve je bilo dobro dok se neki Slonić Tonić nije razvio u inteligentno ljudsko biće prepuno ludih želja i počeo gomilati beskorisna znanja, postepeno zanemarujući prirodne zakonitosti vlastitog opstanka. Od tada, naravno, ni priroda više nije ono što je nekad bila - rajski vrt u kojem se ne živi od proizvodnje, već od ubiranja plodova.
Ima li stoga nade da vlastite obrazovne programe uskladimo sa programima dlakavih i pernatih stvorenja, ili pristajemo i dalje vjerovati da je Slonić Tonić kruna ljudske obrazovne evolucije?
Kolumna Priroda društva Davora Suhana na portalu Moja Rijeka
