Sagledavajući aktualne (ne)prilike u BiH, koja još i danas plaća cijenu kolektivnog raspada bivše državne zajednice, teško je prihvatiti činjenicu da zdravi normalni ljudi nisu u stanju izgraditi zdravo i normalno ljudsko društvo, bez nacionalnih podjela koje ih vode u rat i bijedu. Nekakav razlog mora postojati. Ili je stvar u nekoj velikoj zavjeri ili mi svi skupa nismo niti zdravi, niti normalni? Treće ne postoji.
Teoretičari zavjere upiru prstom u Slobodne zidare. Oni, kao navodno, posjeduju neko tajno mistično znanje, manipulirajući na taj način našim nacionalnim osjećajima, praveći od nas ratoborne luđake.
Ali zašto je onda cijela građevina u krizi kad su ti zidari tako pametni? - upitat će netko slabo informiran.
Pa zato što Slobodni zidari nisu obični građevinci. To su masoni koji se bave nekim psihološkim inženjeringom, gdje nas najprije navuku da se posvađamo, a onda po potrebi i potučemo... sve poradi nekih njihovih tajnih interesa. Naziv slobodni zidari vuku iz povijesti, preko nekih zidarsko-klesarsko-graditeljskih cehova, što nikako ne uspijevam povezati kako i zašto, kao niti cijelu, navodnu, masonsku zavjeru.
Ali shvatio sam zato da je tajna perspektive našeg podijeljenog društva također u znanju...i to upravo u svladavanju gradiva iz ove struke - ne masona, nego pravih zidara, a sve u cilju postizanja trajne političke stabilnosti na cijelom prostoru Zapadnog Balkana.
Takve obrazovne reforme postaju nužne. Od 4. svibnja 1980. bravarski zanat više ne pomaže. Za ponovnu uspostavu pune stabilizacije bratstva i jedinstva ovoga puta potreban je ozbiljan zidarski ispit. Stvar je temeljnih principa.
Postoje neka ključna građevinska pitanja oko kojih treba postići široki konsenzus narodnih masa, onih manjinskih i onih većinskih - pogotovo tamo gdje ih ima tri i gdje su sve tri konstitutivne, tj. građevinski ravnopravne. U tome, u biti, leži najveći problem. Svi grade i svi jednako griješe u istom.
Postaviti rješenje nacionalnih prava na sam početak građevinske faze, ista je nebuloza kao i graditi kuću od krova. Kuća se, naravno, gradi od temelja, a temelj svake države nisu nacionalna, nego ljudska i građanska prava. Poznavanje razlike između temelja i krova zahtjeva posebno znanje iz osnova gradnje.
To je abeceda razumne i odgovorne građevinske politike koju treba svladati prije ulaska u nacionalni parlament ili sjedanja u premijersku/predsjedničku fotelju odakle se upravlja svim državnim gradilištima.
Isto važi i za pristup biračkim mjestima, što je možda još i puno važnije, jer upravo su birači ti koji svake izborne godine na redovitom natječaju za boljitak društvene izgradnje potvrde građevinski mandat istim nacionalnim kandidatima, unatoč katastrofalnim graditeljskim referencama, što jasno pokazuje temeljni nedostatak općeg znanja.
A stvar je sasvim jednostavna. Ako se razumije razlika između temelja i krova onda je veoma lako shvatiti načela gradnje zdrave politike. Prvo i jedino koje treba naučiti napamet, glasi:
Rješavanje ljudskih i građanskih prava uvijek doprinosi rješavaju onih nacionalnih. Obrnuti proces, međutim, rezultira totalnom destrukcijom cijele društvene konstrukcije.
Problem, dakle, nije u samom projektu nego u fazama izvedbe. Tamo gdje se najprije rješava pitanje nacije, prvo stradavaju ljudi.
Ovu tezu teško je dokazati teorijski, ali praktično je neoboriva. U svakom kutku zemaljske kugle gdje nacionalisti grade državu imamo znanstveni dokaz koji govori u prilog ovoj tvrdnji. Nacionalna gradilišta širom bivše Jugoslavije živi su primjer.
Polaganjem zidarskog ispita stvari bi se mogle promijeniti....Oslobođeni vlastitog neznanja postali bi slobodni zidari vlastitog društva, što bi značajno pomrsilo račune masonskim građevincima, neutralizirajući njihove tajne zavjere...ili jednostavno pomoglo da svi polako dođemo pameti. Jer, kako smo rekli na samom početku - treće ne postoji.
