Na prvu nedjelju došašća, 2. prosinca, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi u Suhopolju svečano euharistijsko slavlje i podijelio službu akolita petorici svećeničkih kandidata iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu: Marku Čubeliću iz Požeške biskupije - župa Suhopolje, Krešimiru Čuturi, Vedranu Biliću i Ivanu Begoviću iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, te Siniši Tumbasu Loketiću iz Subotičke biskupije.
Uz biskupa u koncelebraciji bili su poglavari Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, mons. Ivan Ćurić, rektor i mons. Božo Radoš, duhovnik, domaći župnik Pavao Filipović, te Goran Lukić, kancelar i Josip Homjak, biskupov tajnik. Riječi pozdrava uputio je župnik Flipović.
U homiliji biskup je podsjetio na gospodarsko stanje u Hrvatskoj za koje se svi slažu da je teško, na obećanja koja daju političari s obzirom na njegov popravak i budućnost koja bi trebala za nekoliko godina biti bolja. Kazao je da u ovom slučaju govorimo o budućnosti kao plodu ljudskih mogućnosti, utemeljenoj u onome što smo ostvarili u prošlosti i što možemo učiniti danas. Tu budućnost, ili latinski futurum možemo na neki način proizvesti.
Biskup je istaknuo kako u današnjoj situaciji osobito stradavaju mladi bez radnog mjesta te u iščekivanju bolje budućnosti pokatkad postaju razočarani zbog manjka naznaka, a još manje jamstava da će ona uskoro za njih biti bolja. Kazao je, da na tom obzoru naša sadašnjost i skora budućnost ostaju sumorne stvarnosti.
Podsjetio je da današnja biblijska čitanja govore o budućnosti utemeljenoj na Božjim obećanjima i njihovim ostvarenjima, od obećanja izlaska iz Egipta i njegova ostvarenja do obećanja uskrsnuća mrtvih i njegova ostvarenja u Isusu Kristu. Rekao je da sve ono što je Bog izveo za nas u Isusu Kristu jest najčvršće jamstvo da će on odjelotvoriti i zadnje svoje obećanje, dovršenje preobrazbe svega stvorenog o drugom Isusovu dolasku, ključu razumijevanja povijesti, njezina smisla i cilja. Ovu budućnost, koju latini nazivaju adventus, biskup je protumačio kao ono što ne možemo proizvesti ljudskim sredstvima, što nije plod naših mogućnosti iz prošlosti i sadašnjosti, nego je stvarnost koja dolazi iz moći Božje ljubavi te daje vrijednost i smisao svim našim ljudskim nastojanjima oko bolje budućnosti.
Spomenuo je kako su petorica mladih ljudi koji primaju službu akolita imali prigode razmišljati o svojoj budućnosti na obzoru onoga što dolazi iz ljudskih mogućnosti, postati dionicima nezadovoljstva zbog malih izgleda da ona bude onakva kakvu je žele, ali su prihvatili izazov Isusova djela ljubavi na križu i njegova uskrsnuća kao temelja budućnosti koja dolazi od Boga, opredijelili se biti suradnici s njime u svećeničkom poslanju, te tako na najbolji način služiti hrvatskom čovjeku. Rekao je još kako su nam oni poticaj da advent u Godini vjere upotrijebimo kao vrijeme pročišćavanja naših nada, te naša iščekivanja ne ostanu prizemljena na razini ljudskih nemoći, nego vjerom uključena u ono što dolazi iz Božjih mogućnosti. Biskup je poželio petorici svećeničkih kandidata da Isus Krist po njihovu skorom svećeničkom služenju ostvari u Hrvatskoj ono najbolje što može doći iz njegove uskrsne proslave.
Na kraju misnoga slavlja biskup je čestitao novim akolitima i pozvao vjernike da mole za njih i za nova duhovna zvanja kako bi bilo dovoljno onih koji će hrvatskom čovjeku naviještati Božju istinu o njemu. Zahvalio je poglavarima u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu za ljubav i žrtvu koju ulažu u odgoju svećeničkih kandidata. Izraze zahvalnosti uputio je i domaćem župniku te njegovim suradnicima za sve što čine da župa Suhopolje bude živi dio Božjeg naroda Požeške biskupije.
