„Slatinska jesenska rapsodija" naziv je manifestacije koju su u Parku 136. brigade Grad Slatina i gradska Turistička zajednica organizirali u nedjelju poslije podne, a na kojoj su predstavljeni jesenski berbeni običaji i održana Prva dječja smotra dolklora. Sudjelovali su učenici slatinskih osnovnih škola Josipa Kozarca i Eugena Kumičića, polaznici dječjih vrtića „Zeko" i „Suncokret", Matica slovačka iz Miljevaca te Konjička udruga „Papuk". Pokrovitelj priredbe bila je Virovitičko-podravska županija.
Domaćin manifestacije bilo je Kulturno-umjetničko društvo „Dika", koje je djelovalo od 1967. do Domovinskog rata 1990. godine, a obnovljeno je 2006. Predsjednik Oliver Jukić odao priznanje predsjednici Turističke zajednice Božici Majhen i voditeljici malog folklora Miri Brezovčan, koje su idejni začetnici male smotre folklora, a kao pročelnik gradskog Ureda za javne potrebe obećao je da će se u gradskom proračunu za 2009. godinu naći novca za još i bolju organizaciju te smotre.
Poslije mimohoda dječjih skupina osam kulturno-umjetničkih društava, na Prvoj dječjoj smotri folklora najmlađi su u narodnim nošnjama igrom, pjesmom i plesom predstavili folklornu tradiciju krajeva iz kojih dolaze. Da bi slika bila potpuna, šareno bogatstvo jesenskih plodova upotpilo je i predstavljanje jesenskih berbenih poslova i običaja. Najveseliji su bili Miljevčani, koji su uz pjesmu prikazali komušanje kukuruza, a najvrjedniji polaznici Dječjeg vrtića „Zeko", koji su marljivo sa svojim tetama pripremali kolače, od čišćenja oraha do stavljanja gotovih kolača u tepsije. Kukičanjem su se bavile učenice Osnovne škole Eugena Kumičića, a ribao se i kupus za zimu, runio kukuruz, pravile lutke od komušine.
Članovi Konjičkog kluba „Papuk" omogućili su malim ljubiteljima konja i jahanja da steknu i ponešto jahačkog iskustva pa su strpljivo vodili konje dok su mali jahači ponosno „s visine" gledali što se oko njih događa, a roditelji fotoaparatima bilježili za sjećanje te značajne trenutke. Pravom jesenskom ugođaju pridonijelo je i lijepo vrijeme pa su sudionici „rapsodije" bili jednodušni u oproštajnom pozdravu: vidimo se i dogodine!
