Uvijek je znao pogoditi njenu slabu točku. Najprije bi se ljutila, podivljala bi, htjela se svađati, toliko puta ga je ostavljala u danu, uvrijeđena, a samo je znala da uvijek izvuče ono najbolje iz nje, nešto što nikome do tada nije uspijevalo. I kada je najviše ljuta na njega što ju tako razgolićuje i razodijeva pred samom sobom, najviše ga je voljela istodobno braneći se od njega i žudeći za njim kao za nijednim do sada. Nije ga poznavala, nije uopće znala da li je on pozitivan tip ili kakav negativac, ali nije joj nikako uspijevalo da mu prestane vjerovati.
Slijepo bi slijedila svaki njegov trag padajući iznova i iznova od ekstaze i ushićenja do dubokih tamnih prostora svoje duše u kojima se potpuno gubila. Već je dozvolila sebi jedan raspad, slomila se, skrhala, pogubila. Izgubila i njega i sebe. I sada pokušava lijepiti djeliće te skupocjene slike koju je sama stvorila. Znala je da neće izdržati toliku bol. Nikada nije imala o sebi dobro mišljenje, no kako je ostala bez njega, nije se više mogla pogledati u ogledalo. Samo bi ovlaš namjestila kosu da nije razbarušena i otišla bi u dan za koji je osjećala da neće biti njen. Oči su joj bile upale od natečenosti, u njima više nije bilo onoga sjaja s kojim je nekoć tako ponosno šetala ulicama svoga grada.
Ovo je bila neka druga stvarnost, razvučena između sanjarenja, zbog kojega bi osjećala krivicu i dnevnih obaveza koje nije mogla obavljati. Sanjala je o nekom snu u koji će zauvijek utonuti i gdje će moći biti s njim a da ju nitko ne ometa. Sve ju je boljelo, i duša i tijelo. Nije znala kako se nositi sa životom u kojem nije mogla osjetiti njegov dodir, toplinu njegovih usana i zvuk njegovog glasa. Zato bi često noću vikala i znojila se, boreći se s avetima jednog i drugog svijeta, svijeta kojem nijednom nije pripadala.
Biljana Kovačević piše pjesme i kratku prozu, bavi se fotografijom i glazbom. Na prvoj godini Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, 1978. godine, bila je članica uredništva koje je pokrenulo časopis Zoon Politikon i za znanstveni rad osvojilo vrlo uglednu nagradu Sedam sekretara SKOJ-a namijenjenu mladim znanstvenicima, umjetnicima i sportašima do 27 godina. Nakon studentskih godina, u Virovitici se, zajedno sa suprugom posvetila vođenju obrta za sitotisak i dizajn. Svoje radove čita svake subote na Virovitičkim umjetničkim večerima u Caffe baru Cug koje organizira udruga FRiKK (voditelj Robert Roklicer).
Novelu Slaba točka objavit ćemo u 30 nastavaka.