Skupljači starina građane žele upoznati s vrijednim stvarima koje i sami posjeduju

VIROVITICA - Oni svoje primjerke nalaze na mjestima koje drugi izbjegavaju - gradskom odlagalištu, ruševinama kuća, na smetištima, ali i brižno čekaju neće li koja stara kuća pasti "pod bager", pa da prije rasula pronađu stvarčicu od koje će im srce zadrhtati. Oni su virovitički sakupljači starina, na gradskom ih je području aktivnijih desetak, a u Udruzi ljubitelja starina vodi ih Dragan Kutija.
U svakom domu može se naći bar jedna stvar koja je dragocjena, a da vlasnik toga nije ni svjestan. Starinski svijećnjak, neka slika, stara fotografija, bakine stvari. Sve su to primjerci koje nas zanimaju i imaju vrijednost daleko veću od one koju bi im građani dali, a inače leže u podrumima i na tavanima - kratko objašnjava Dragan Kutija, zaljubljenik u prošlost, koji stvari poput mjedenih posudica, katnica za mlijeko, žlica, "rifljača", skuplja punih osam godina.

Za primjer uzima avan, crnu željeznu posudicu s početka prošlog stoljeća, u kojoj je jedna obitelj desecima godina sitnila lijekove, mak ili orahe, a koji je pronašao na virovitičkom odlagalištu Bajeru.
- Takva sitnica među skupljačima vrijedi i do 150 kuna, a nekome je predstavljala smeće.

To je žalosno. Prošlost je zanimljiva, o njoj sve stvari govore i nas to zanima, priče o našim starima kroza sve te predmete, koji su lijepi i dragocjeni - kaže Kutija, pokazujući starinski ormar koji je sam uredio, nakon što je godinama propadao u nečijem kokošinjcu.

Virovitički ljubitelji starina u svibnju planiraju, uz pomoć gradske uprave, prvi put održati sajam rabljenih stvari u Virovitici. - U drugim gradovima to je već ustaljena praksa, izlaže se i prodaje sve, od kućanskih aparata, kosilica za travu, starinskih fenjera, ali i modernih stvari, poput friteza ili tostera, viška uređaja dobivenih u svatovima.

U biti sve što bi nekome još moglo poslužiti - objašnjava Kutija, koji smatra da će na sajmu Virovitičani moći prepoznati koje blago u starinama zapravo posjeduju, a toga dosad nisu bili svjesni.
- Ne moraju svi prodati dragocjene starine, odnosno rabljene stvari, važno je da nauče da su neke doista vrijedne - zaključuje Kutija.