Banner
Izložba posvećena Milku Kelemenu u Etnografskom muzeju
DHMZ: Pretežno oblačno s kišom, lokalno obilnom
Plenković o zelenim putovnicama: Mislim da bi sve moglo biti gotovo do ljeta
U utorak i srijedu zatvoren željeznički prijelaz u Ulici Svetog Jurja u Podgorju
Milanović: Zlata Đurđević je moja kandidatkinja za Vrhovni sud
UIO: Žene u Hrvatskoj još uvijek ostaju bez posla zbog trudnoće
Jutarnji list: Beroš zarađuje kao vještak, ali ne stigne na sud

  Komentar

Skriveni povijesni dokumenti – pismo Poncija Pilata Caru Tiberiju

  Davor Suhan/MojaRijeka           09.10.2011.         2292 pogleda
Skriveni povijesni dokumenti – pismo Poncija Pilata Caru Tiberiju

Nisu tajni, naprosto zato jer su svakome dostupni, ali o njima se malo zna jer se o tome ne govori. Riječ je o vrijednim povijesnim dokumentima koji su poznati tek manjem broju upućenih tragalaca za istinama. Mnogi od njih veoma su zanimljivog sadržaja, neki toliko da ih je vrijedno podijeliti sa širom javnosti. Jedno takvo je i pismo Poncija Pilata koje je napisao Caru Tiberiju 32.g. Original se nalazi u Vatikanskoj knjižnici, a kopije istog pisma mogu se dobiti u knjižnici Kongresa u Washingtonu.

Pomisao da bi bilo zgodno objaviti ga u nekoj kolumni, pojavila mi se isti tren kada sam ga pročitao, ali ovakve teme ostavljam uglavnom za izvanredne prilike kada mi padne interes za dnevnopolitičke aktualnosti. Ovo je upravo (još)jedan od takvih dana, i mogu samo reći da sam uvijek jako sretan kada mi se tako nešto desi. Dakle, sada je prilika - rekoh.

Nadam se da sadržaj pisma neće zbuniti kršćane. Namjera njegove objave je isključivo proširiti znanje iz povijesti, a meni se, uz ostalo, čini kao interesantan argument na vječito pitanje: je li Isus doista bio povijesna osoba? Ovaj nalaz to svakako potvrđuje.

Caru Tiberiju.

Mlad se čovjek pojavio u Galileji i u ime Boga koji ga je poslao, propovijedao je novi zakon, poniznost. U početku sam mislio da je njegova namjera bila da podigne bunu protiv Rimljana. Moje sumnje su se uskoro raspršile. Isus iz Nazareta govorio je više kao prijatelj Rimljana, nego kao prijatelj Židova.

Jednoga dana promatrao sam mladog čovjeka, među skupinom ljudi kako naslonjen na deblo drveta govori spokojnom mnoštvu koje ga je okruživalo. Rekli su mi da je to Isus. Bila je očigledna velika razlika između njega i onih oko njega. Njegova svijetla kosa i brada davale su mu božanski izgled. Bilo mu je oko trideset godina, i nikad prije ne vidjeh tako ugodno, prijazno lice.

Kolika je samo bila razlika između njega, svijetle puti, i njih s crnim bradama, koji su ga slušali. Kako ga nisam želio uznemiravati, krenuo sam svojim putem, rekavši, međutim, svom tajniku da se pridruži skupini i sluša.

Kasnije mi je tajnik rekao da nikad u djelima filozofa nije pročitao išta što bi se moglo usporediti s učenjem Isusa, i da on ne zavodi ljude na krivi put niti ih podjaruje na bunu. Zato smo odlučili da ga zaštitimo. Mogao je slobodno djelovati, govoriti, pozivati na okupljanje.  Ova neograničena sloboda izazvala je Židove koji su postali ogorčeni; to nije uznemiravalo siromašne, ali je smetalo bogatima i moćnima.

Napisao sam pismo Isusu zamolivši ga za razgovor u Forumu. Došao je. Kad se Nazarećanin pojavio bio sam u jutarnjoj šetnji i gledajući ga, skamenio sam se. Moje noge kao da su bile sputane željeznim okovima za mramorni pod; drhtao sam cijelim tijelom, kao što bi drhtao krivac, iako je on bio miran.

Ne  mičući se, procjenjivao sam neko vrijeme toga izuzetnog čovjeka. Nije bilo ničega neugodnog u njegovoj pojavi ili karakteru. U njegovoj prisutnosti osjećao sam duboko poštovanje prema njemu. Rekao sam mu da ima auru oko sebe i da njegova osobnost posjeduje zaraznu jednostavnost koja ga stavlja ispred suvremenih filozofa i učitelja. Ostavio je dubok dojam na sve nas zahvaljujući prijaznom ponašanju, jednostavnosti,  poniznosti i ljubavi.

Ovo su, časni vladaru, djela koja se tiču Isusa iz Nazareta, pa odlučih da vas o tom potanko izvijestim. Po mom mišljenju, čovjek koji može pretvoriti vodu u vino, koji iscjeljuje bolesne, koji uskrsuje mrtve i smiruje uzburkana mora nije kriv za neki zločinački čin. Kao što su drugi rekli, moramo priznati da je on stvarno sin Božji.

Vaš odani sluga, Poncije Pilat.

Širi komentar ovome čini mi se suvišnim. Pitam se samo da li je ovaj dokument bio poznat autorima Novog Zavjeta i, ako jeste, zašto su ga zapostavili? Možda su procijenili da im se sadržaj pisma ne uklapa u cijelu priču!?...VRAG će ga znati.

Kolumna Priroda društva s portala MojaRijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Lynx
11.10.2011. 23:00
Lapsus calami - evanđelje.
No to je kod mene normalno, naime, ja sam neobrazovan.
Lynx
11.10.2011. 22:55
Moram priznati da sam se u omanjem društvu dobro zabavio čitajući naglas 2. komentar. Obrazložit ću svoju tvrdnju ne čekajući možebitno pitanje - zašto. Oduševim se kada vidim da netko rastura npr. latinski, što je mora se priznati, znak velikog obrazovanja, ali istovremeno pada na općem kada mu nije bilo sumnjivo da evanjđelje NE može biti Nikodemsko!
Sva su evanjđelja po osobnim imenima!
Davor
11.10.2011. 10:03
Jako dobar i konstruktivan komentar na koji, kao autor gornjeg članka, želim odgovoriti sa nekoliko rečenica. Naime, nema nikakve dileme da Crkva ima racionalno objašnjenje zašto ovaj tekst smatra heretičkim (bez obzira da li se radi o zasebnom dokumentu ili kao dijelu, navodnog, Nikodemovog evanđelja). U tom pogledu nema nikakvog spora. Članak na koji se odnosi Vaš komentar ništa ne prejudicira, nego potiče na neka razmišljanja o teorijama koje su djelo povjesničara, a ne teologa, i to upravo teorija koje se između ostalog pozivaju i na ovaj tekst. Bez obzira smatra li Crkva neki tekst heretičkim ili ne, ono je i dalje povijesni dokument i iz njega se mogu također posložiti neke kockice u povijesnom mozaiku. Jedna zanimljiva teza, koja proizlazi ne samo iz ovog teksta nego iz stotine autentičnih povijesnih izvora, jeste ta da Isus nije umro na križu, te da je upravo Poncije Pilat (koji nije uspio da ga spasi od raspeća) poduzeo kasnije sve da Isus preživi raspeće, dopustivši Josipu iz Arimateje da preuzme njegovo tijelo prije nego li je nastupila smrt. Nakon toga, kako kaže evanđelista Ivan, došao je i bogati čovjek Nikodem koji je donio smjesu od oko sto litara smirne i aloje (u to vrijeme služilo za iscjeljivanje rana), što po svemu sudeći upućuje na to da je Isus tada doista još uvijek bio živ.

No u prilog tome da Isus doista nije umro na križu postoji još nešto puno zanimljivije, a riječ je o proglasu Pape Ivana XXII (od 30 lipnja 1960.) pod naslovom «Potpuno spasenje Isusa Krista». U njemu papa kaže nešto veoma interesantno, a to je da je «potpuno spasenje ljudske vrste postignuto pomoću krvi Isusove, te da smrt nije bila nužna». Za povjesničare je ovo veoma indikativno.

Ali sve je to naravno u domeni teorija. Zašto međutim o tome ne razgovarati otvoreno i sa dozom uvažavanja drugačijeg mišljenja. Smijati se raznim povijesnim tezama, pa i ovome članku, svakako se možemo, ali takav pristup nije osobito produktivan sa stanovišta jedne ozbiljne akademske rasprave. No, u svakom slučaju, Vaš komentar pozdravljam. (Davor Suhan).
run-dmc
11.10.2011. 0:06
Da sad sam skužio... onaj tko je prepisivao manuskript, napisao je "Evangelium Nicodemus", umjesto "Evangelium Nicodemi". Upotrijebio je pridjevski nominativ umjesto posvojnog genitiva. Eh ti polupismeni srednjovjekovni prepisivači pojma nisu imali o latinskoj gramatici... :)
run-dmc
10.10.2011. 23:59
Htio bih još dodati da sam najvjerojatnije krivo preveo sa latinskog jezika "Evangelium Nikodemus" kao Nikodemsko evanđelje. Ispravnije bi bilo na hrvatskom jeziku reći "Nikodemovo evanđelje".
run-dmc
10.10.2011. 22:41
Moram priznati kako sam se u omanjem društvu dobro zabavio čitajući naglas ulomke iz gornjeg članka. Tko god da je sastavio ovaj članak gore očito nema pojma niti što je pročitao, niti o čemu se zapravo radi. Skriveni povijesni dokumenti? Ne, to nisu.
Ovo pismo gore je jedan dio mali dio tzv. Nikodemskog evanđelja, koje je nastalo u 5. st. Glavna ideja tog evanđelja je bila prikazati Židove kao svekrive za Isusovo raspeće, dok je Poncije Pilat prikazan gotovo u rangu sveca-mučenika. Nažalost, moram ovom prilikom i spomenuti da je upravo Nikodemsko evanđelje jedan od glavnih razloga pojave antisemitizma u Europi.
Nikodemsko evanđelje podijeljeno je u dva dijela: prvi dio, tzv. "Acta Pilati" opisuje do u detalje Isusovo suđenje, polaganje u grob i uskrsnuće; drugi dio, opisuje Isusov odlazak u pakao (slično kao u Bartolomejevom evanđelju), zatim govori o tomu kako je Isus sišao u Had i izazvao Lucifera te iz podzemlja oslobodio praoce, proroke i sve svece, te ih odveo u raj. Nadalje se u ovom dijelu pripovjeda kako je izvjesni Josip iz Arimateje nakon Isusovog raspeća odnio sveti gral u Englesku i tamo ga skrio.
Pilatovo pismo caru Tiberiju koje se spominje u ovomu članku nalazi se u prvom dijelu Nikodemskog evanđelja ("Acta Pilati"), osim onoga što se može pročitati u gornjem članku navedeno je još da je Pilat pisao caru Tiberiju i to da je Isus nakon tri dana uskrsnuo ("hinc sursum") iako su njegovi stražari čuvali danonoćno grobnicu, itd...
Nadalje se navodi, da se - nakon što je Pilatovo pismo stiglo u Rim i glasno pročitalo pred omanjim carevim društvom - nad Rim spustila tama i cijela zemlja počela tresti...
Da rezimiramo. Autor gornjeg članka pogrešno je zaključio da se radi o nekom zasebnom pismu, koje se kao takvo može pronaći u vatikanskom arhivu. Radi se, dakle, o malom izvatku iz tzv. Nikodemskog evanđelja, koje je nastalo u 5. st. i Crkva ga smatra heretičkim, a povijesničari falsifikatom. Isto to evanđelje je izvor vjerojatno najveće kršćanske zablude, a to je da su Židovi najviše odgovorni za Isusovu smrt, a da je Pilat samo "bio prisiljen" izvršiti ono što je narod tražio ("Raspni ga, raspni ga"). Naime, svi koji poznaju na koji način su Rimljani u okupiranim provincijama provodili zakon znaju da bi Isusa razapeli i za manje od onoga što je napravio u Hramu - razbacao trgovcima štandove.
Međutim, rani kršćani su htjeli ovakvom interpretacijom događaja kao u Nikodemskom evanđelju dodvoriti se Rimljanima (logično) i jednom zauvijek raskrstiti sa židovstvom. Ono što tada nisu mogli predvidjeti je da će to u srednjem vijeku dovesti do kulminacije antisemitizma, inkvizicije i u novije vrijeme do nacističkog projekta konačnog rješenja i sl...
Usmena predaja Nikodemskog evanđelja živi još jedino u Etiopskoj ili Koptskoj crkvi gdje se Poncija Pilata štuje kao sveca.
Nikodemsko evanđelje se ne može naći na internetu, osim njegovih ulomaka. Koliko je meni poznato, možete ga pronaći na njemačkom jeziku u knjizi Ericha Weidingera "Die Apokryphen".
Lynx
10.10.2011. 12:14
Vjerujem da je pismo bilo poznato autorima, ali Pilat nije mogao biti prikazan drugačije nego kao zao čovjek, predstavljanje dvije strane poznate od nastanka čovječanstva - dobra i zla. Ne treba pisati što predstavlja Isus.
Pitam se, Poncije mu tad nije bio ništa kriv, a skamenio se, hoće li svi vrli kršćani, Bogobojazni i ponizni ljudi koji čine razna zla, makar zadrhtati koji put od pomisli na konačni sud? Ili jednostavnije, mada se prikazuju kršćanima u sve to ne vjeruju i nemaju straha od Boga i pravi su primjer farizeja. Da li će prepoznati dobro? Sumnjam.
Bravo Davore...


Još iz kategorije Komentar