Nisu tajni, naprosto zato jer su svakome dostupni, ali o njima se malo zna jer se o tome ne govori. Riječ je o vrijednim povijesnim dokumentima koji su poznati tek manjem broju upućenih tragalaca za istinama. Mnogi od njih veoma su zanimljivog sadržaja, neki toliko da ih je vrijedno podijeliti sa širom javnosti. Jedno takvo je i pismo Poncija Pilata koje je napisao Caru Tiberiju 32.g. Original se nalazi u Vatikanskoj knjižnici, a kopije istog pisma mogu se dobiti u knjižnici Kongresa u Washingtonu.
Pomisao da bi bilo zgodno objaviti ga u nekoj kolumni, pojavila mi se isti tren kada sam ga pročitao, ali ovakve teme ostavljam uglavnom za izvanredne prilike kada mi padne interes za dnevnopolitičke aktualnosti. Ovo je upravo (još)jedan od takvih dana, i mogu samo reći da sam uvijek jako sretan kada mi se tako nešto desi. Dakle, sada je prilika - rekoh.
Nadam se da sadržaj pisma neće zbuniti kršćane. Namjera njegove objave je isključivo proširiti znanje iz povijesti, a meni se, uz ostalo, čini kao interesantan argument na vječito pitanje: je li Isus doista bio povijesna osoba? Ovaj nalaz to svakako potvrđuje.
Caru Tiberiju.
Mlad se čovjek pojavio u Galileji i u ime Boga koji ga je poslao, propovijedao je novi zakon, poniznost. U početku sam mislio da je njegova namjera bila da podigne bunu protiv Rimljana. Moje sumnje su se uskoro raspršile. Isus iz Nazareta govorio je više kao prijatelj Rimljana, nego kao prijatelj Židova.
Jednoga dana promatrao sam mladog čovjeka, među skupinom ljudi kako naslonjen na deblo drveta govori spokojnom mnoštvu koje ga je okruživalo. Rekli su mi da je to Isus. Bila je očigledna velika razlika između njega i onih oko njega. Njegova svijetla kosa i brada davale su mu božanski izgled. Bilo mu je oko trideset godina, i nikad prije ne vidjeh tako ugodno, prijazno lice.
Kolika je samo bila razlika između njega, svijetle puti, i njih s crnim bradama, koji su ga slušali. Kako ga nisam želio uznemiravati, krenuo sam svojim putem, rekavši, međutim, svom tajniku da se pridruži skupini i sluša.
Kasnije mi je tajnik rekao da nikad u djelima filozofa nije pročitao išta što bi se moglo usporediti s učenjem Isusa, i da on ne zavodi ljude na krivi put niti ih podjaruje na bunu. Zato smo odlučili da ga zaštitimo. Mogao je slobodno djelovati, govoriti, pozivati na okupljanje. Ova neograničena sloboda izazvala je Židove koji su postali ogorčeni; to nije uznemiravalo siromašne, ali je smetalo bogatima i moćnima.
Napisao sam pismo Isusu zamolivši ga za razgovor u Forumu. Došao je. Kad se Nazarećanin pojavio bio sam u jutarnjoj šetnji i gledajući ga, skamenio sam se. Moje noge kao da su bile sputane željeznim okovima za mramorni pod; drhtao sam cijelim tijelom, kao što bi drhtao krivac, iako je on bio miran.
Ne mičući se, procjenjivao sam neko vrijeme toga izuzetnog čovjeka. Nije bilo ničega neugodnog u njegovoj pojavi ili karakteru. U njegovoj prisutnosti osjećao sam duboko poštovanje prema njemu. Rekao sam mu da ima auru oko sebe i da njegova osobnost posjeduje zaraznu jednostavnost koja ga stavlja ispred suvremenih filozofa i učitelja. Ostavio je dubok dojam na sve nas zahvaljujući prijaznom ponašanju, jednostavnosti, poniznosti i ljubavi.
Ovo su, časni vladaru, djela koja se tiču Isusa iz Nazareta, pa odlučih da vas o tom potanko izvijestim. Po mom mišljenju, čovjek koji može pretvoriti vodu u vino, koji iscjeljuje bolesne, koji uskrsuje mrtve i smiruje uzburkana mora nije kriv za neki zločinački čin. Kao što su drugi rekli, moramo priznati da je on stvarno sin Božji.
Vaš odani sluga, Poncije Pilat.
Širi komentar ovome čini mi se suvišnim. Pitam se samo da li je ovaj dokument bio poznat autorima Novog Zavjeta i, ako jeste, zašto su ga zapostavili? Možda su procijenili da im se sadržaj pisma ne uklapa u cijelu priču!?...VRAG će ga znati.
