Milanović: Ovo nije porezna reforma
Marić: Svaku kritiku porezne reforme treba gledati kao pozitivnu
Pametno: Porezi sve kompliciraniji, a njihovo administriranje sve skuplje
Branko Grčić: Nova porezna reforma je skromna
Zeleni poduprli najavljenu mjeru dodatnog poreza na šećer
Kujundžić: Demokratsko je pravo oporbe tražiti opoziv ministara
Vozači, oprez: U parkiranom automobilu izmjerena temperatura od 74 stupnja

Školska natjecanja – metodička rana današnjeg obrazovanja


  Priroda društva           Davor Suhan/Moja Rijeka           28.02.2014.         2122 pogleda
Školska natjecanja – metodička rana današnjeg obrazovanja

Lijepo je biti uspješan. Pobjednici natjecanja ponos su svoje škole. Što su onda gubitnici? Sramota? Naravno da ne. Uspjeh je već to što su bili odabrani u reprezentaciju škole... Ali, budimo realni - djeci je ipak neugodno. Stvari su jednostavno krivo postavljene. Obaveza je sustava da se to ispravi.

Radi se naprosto o potrebi osvještavanja totalnog besmisla nekih izmišljenih vrijednosti koje u metodici odgoja i obrazovanja postaju konstanta. Ako pođemo od pretpostavke da je glavni cilj obrazovanja karakter (što postaje izazov modernog društva) onda je škola mjesto u kojem se djeca najprije trebaju učiti pomaganju i suradnji, stoga kompeticijski kontekst treba dozirati na razumnu mjeru, do granica igre i zabave u kojoj je važno učestvovati, a ne pobijediti.

Pedagoški zagovornici školskih natjecanja reći će vam da to upravo i jest tako. Obrazložit će vam to i teorijski, sasvim uvjerljivo, uz puno lijepih pedagoških fraza.

Praksa međutim govori nešto drugo. Ne postoji nastavnik koji je ikada sa oduševljenjem podnio izviještaj na školskoj sjednici o zauzimanju posljednjeg mjesta njegove ekipe na ovogodišnjem Lidranu ( ili nekom drugom školskom natjecanju). Umjesto toga slijedi analiza: “Zašto je izostao dobar rezultat?”...jer, pedagoška teorija “VAŽNO JE UČESTVOVATI” – nije neko praktično dostignuće koje se osobito cijeni, ako iza svega ne stoji očekivani plasman.

Sami nastavnici takvu vrstu neugodnosti još će i preživjeti; ali kada su u pitanju učenici, ovakve situacije uvijek su potencijalno opasne u smislu pogrešnog vrednovanja vlastitih sposobnosti, što može imati za posljedicu pad motivacije i trajno povlačenje iz zone “neuspjeha”. 

No tu još nismo stigli do kraja. Ova visoka razina natjecateljske bitke ne otkriva još svu dubinu problema. Reprezentativci jedne škole rijetko ponavljaju loš rezultat u svakoj godini. Ona slijedeća već može biti uspješnija pa se kolo natjecateljske sreće i dalje okreće, nastavljajući održavati iluziju metodičke koristi od ovakve vrste utrke.

Stvari se, međutim, znatno kompliciraju na jednoj stepenici niže. Ta pogrešna opčinjenost natjecateljskim rezultatom najbolje se očituje u redovnoj nastavi, kada učenicima koji zaostaju u PROSJEKU ocjena, uvedemo dopunske satove iz onih predmeta u kojima postižu slabije rezultate, kako bi dostigli neku izmišljenu ciljnu granicu, umjesto da im pojačamo  satnicu onih predmeta koji im idu od ruke i pomognemo da više uživaju u onome što ih doista zanima, bez ikakvih posebnih očekivanja u smislu bilo kakvog natjecateljskog rezultata gdje će svoja znanja, sposobnosti i vještine mjeriti sa drugima  (osim ako to i njima samima ne predstavlja užitak).

Nije li pravi smisao jedne odgovorne školske pedagogije upravo u jasnom razlučivanju odgojno - obrazovnog smisla i besmisla te, u skladu s tim, postupno selektiranje školskih predmeta po istom smislu i besmislu (sukladno osobnim sklonostima i potrebi razvoja postojećih dispozicija svakog učenika)?

Nitko me ne može uvjeriti da je nekom potencijalnom Luki Modriću pametnije uvesti  dopunsku iz matematike, nego mu za dva školska sata pojačati nastavu iz tjelesnog.

A takvo krivo planiranje upravo se događa. Umjesto da uvježbavaju slobodne udarce i usavršava sportsku tehniku, talentirani  klinci dangube na rješavanju matematičkih jednadžbi koje su nespojive sa njihovim (anti)talentom.

Besmislenost takve (anti)pedagogije možda će biti jasnija ako zamislimo vrsnog matematičara kojega smo, umjesto na dodatne vježbe iz napredne matematike, poslali na vježbanje u sportsku dvoranu, jer ne može preskočiti kozlić.

Takva kriva koncepcija odgojno obrazovne strategije duboko je usađena u kolektivnu društvenu svijest… a svemu je razlog ta nesretna metodička forma kompetitivne koncepcije školskog programa u kojemu se umjesto težnji usmjerenoj ka pronalasku točke osobnog užitaka, učenici uvijek natječu za neke bodove, vječito prosuđujući svoje vlastite vrijednost uspoređujući se sa drugima.

Ali nije ovo samo hrvatska stvarnost. Pogreška je globalna, a posljedice su dostigle štetu planetarnih razmjera:      

Sedamdeset posto čovječanstva živi u siromaštvu, jer su državni vođe izašli iz svojih škola kao istrenirani natjecatelji, odgojeni da svojim znanjem i vještinama pojačaju tržišnu konkurenciju, umjesto da razvijaju međusobnu suradnju.  

Vrijeme je za promjene.

Kolumna Pririda društva Davora Suhana, portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

zigi7darko
1.3.2014. 21:45
Hej "gvardijane", znamo li se od nekud!?
gvardijan
1.3.2014. 15:30
@zigi7darko, kad smo već kod natjecanja. Tvoja dva učenika idu na županijsko iz njemačkog.
zigi7darko
1.3.2014. 9:41
ISTINA! No u obrazovanju ne ostoji nikakva strategija, dokaz tome je školovanje na tisuće mladih ljudi za Zavod za zapošljavanje. Škole izmišljaju nova zanimanja, bez obzira postoji li za njima zaista potreba na tržištu rada, bitno je da nastavnici imaju satnicu. A bezkičmenjaci u Ministarstvu to uredno prihvate, bez ikakve ozbiljnije analize stanja na tržištu rada.
A svi se kunu da su im djeca na prvom mjestu, je, al u crtanom filmu.
A natjecanja, godinama sam vodio svoje učenike. Šta reći kada se godinama namještaju, nadobudni učitelji guraju svoje, da ne govorim o osnovnim razinama gdje neki čak učenicima govore točne rezultate, da bi u krajnjoj liniji istakli sebe kao dobre učitelje!
Dakle, po meni takav naćin natjecanja nema nikakvog smisla. Imalo bi smisla organizirati im kampove, radionice u kojima bi bez pritiska sa biranim učiteljima radili / istraživali ...
Lijepi pozdrav autoru ovog teksta!
terzo
1.3.2014. 7:59
@dina ; Ne samo kolumna , nego i tvoj komentar su za "pet" . Svaka cast .
dina
28.2.2014. 22:50
Odlična kolumna. Kod nas se sve svodi uglavnom na matematiku , strani jezik, hrvatski jezik ako si tu odlikaš znači da si super pametan i kao to ti je garancija da ćeš biti uspješan u životu , na žalost i sami roditelji rade pritisak . Primjer dječaka koji je dobio trojku iz testa iz matematike, dolazi kući i kaže roditelju za ocjenu. Roditelj je jako nezadovoljan i nesretan , ali dijete govori da je dobilo pet iz likovnog i pet iz tjelosnog taj isti dan ,roditelj odgovara " pa šta onda , fućkaš to"!


Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: