Predrag Štromar novi predsjednik HNS-a
Nino Raspudić: Bit ću kandidat Mosta
Bernardić: Plenković štiti Sanaderova štićenika
Plenković: Škoro nije čovjek koji je spreman vući Hrvatsku naprijed
DZS: Pad broja zaposlenih u obrtu i djelatnostima slobodnih profesija
U prvom tromjesečju hrvatski BDP možda porastao, no slijedi duboka recesija
Crna Gora prva "korona free" država u Europi

  Priroda društva

Škola na daljinski

  Davor Suhan/Moja Rijeka           25.10.2013.         1917 pogleda
Škola na daljinski

U nedavnoj saborskoj raspravi o radu Ureda pravobraniteljice za djecu, nekoliko saborskih zastupnika upozorilo je na potrebu da se učiteljima osiguraju efikasnije mjere kontrole učenika u nastavi. Isto već godinama traže i sami učitelji, kojima je sve teže uspostaviti optimalnu radnu atmosferu na svojim satovima, što u stavu dječje pravobraniteljice, međutim, ne nailazi na zdušnu potporu. Odakle takav razlaz u procjeni pedagoške efikasnosti i čije mišljenje treba uzeti kao kompetentnije?

Ako uzmemo u obzir da aktualna Dječja pravobraniteljica nije školski pedagog i nema iskustva u radu sa učenicima, onda se odgovor na postavljeno pitanje nameće samo po sebi. Praksa, međutim, to ne potvrđuje; štoviše, kompetenciju učitelja po ovom pitanju ( a sve po slovu zakona) zaobilaze i kolege stručni suradnici (socijalni radnici, psiholozi i pedagozi) čije mišljenje je također hijerarhijski postavljeno iznad njihovog.

Ima li tu logike?

Po meni, nema. Uz dužno poštovanje cjelokupnog  (pojedinačnog) stručnog znanja  iz područja  ljudskih (dječjih) prava, sociologije, psihologije i pedagogije, moramo konstatirat da neposredni odgojni rad nije samo jedno od toga, već sve to zajedno - u potrebnoj mjeri koje nalaže struka.  A to objedinjeno znanje posjeduju samo oni kojima je odgoj i obrazovanje usko zanimanje - dakle, učitelji (nastavnici).

Sa mojeg osobnog stanovišta, to je ujedno i pravi pogled na razinu kompetencije kada se donose odluke ovakve vrste.

Samim time može se zaključiti da je cjelokupni zakonodavni sustav koji uređuje odnose učenika i učitelja postavljen naopačke. Umjesto da uloga učitelja u donošenju odluka o uspostavi represivnih mjera kontrole bude presudna, ona se uzima kao krajnje sporedna.

Razlog tome je sasvim bizaran: nepovjerenje u odgovornost onih kojima smo povjerili našu djecu na nekoliko sati dnevno, sa zadaćom odgoja i ČUVANJA - što podrazumijeva osiguranje kvalitetne školske nastave, garanciju duševnog mira i  fizičke sigurnosti (lišeno straha od svake vrste vršnjačkog nasilja koje im prijeti iz susjedne školske klupe).  

Nepotrebno je uopće naglašavati da takva visoka razina odgovornosti zahtjeva, sukladno tome, i najvišu moguću  razinu autoriteta koju je apsolutno nužno uspostaviti na svim izvršnim mehanizmima pedagoške kontrole - kaznama i nagradama...i ona mora biti PRVENSTVENO u rukama UČITELJA.

To nije teorijska filozofija, nego čista  FIZIKA, čija se metodika u nekim vidovima odgojne prakse može izraziti matematički.

Primjer:

Snaga zakretnog  momenta glavne odgojne mjere RAZGOVORA ( kao primarne metode kojom učitelj nastoji ponašanje učenika iz jednog smjera zaokrenuti u drugi)  proporcionalna je jakosti  zakretnog momenta rezervne odgojne mjere REPRESIJE koja učitelju stoji na raspolaganju.  

Drugim riječima, sa stanovišta  izgradnje vlastitog autoriteta, nije isto da li učenika koji je učinio neki prijestup nismo kaznili zato jer nismo htjeli ili zato jer nismo mogli. Učenici to jako dobro uočavaju i cijene razliku...a shodno tome i reagiraju.

To je pravilo koje se u pedagoškoj praksi sustavno zanemaruje.  Učiteljima, čija bi riječ u razredu trebala biti zakon ( i zakonom je zaštititi),  oduzimaju se sve represivne ovlasti, a izbor disciplinskih mjera i nadležnost za njihovo izricanje prenose na neke druge (više) strukture u odgojno-obrazovnom sustavu (daleko izvan razreda).  

Tako nešto nema logike. Izvedba školskog sata  predstavlja upravljački proces u kojem razina reda, mira i discipline ima svoje stroge granice.  Oduzeti nastavniku glavne mehanizme kontrole, prepuštajući ih u ruke drugih službi,  isto je kao da komande neposrednog upravljanja avionom prepustimo kontroli leta.  Gospoda vas mogu usmjeriti, ali ne i uspješno prizemljiti.

Slično je i sa školom.... Razredom i zrakoplovom ne upravlja se daljinski.

Kolumna Pririda društva Davora Suhana, Portal Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

siniša prpić
26.10.2013. 5:50
Kao i obično, Davor nam daruje interesantnu temu. Nije se ni moglo očekivati drugačiji ishod u sustavu koji je poremečen. Jednim dijelom su za to odgovorni i sami učitelji ( profesori ), koji mnogo puna šute o evidentnom potcijenjivanju njih samih.Dok se to ne promjeni, stanje će ostati isto.
Za ono što rade, plaćeni su mizerno. Kroz novac se u kapitalizmu procjenjuje vrijednost čovjeka, na žalost. No, i u tom segmentu društva ( prosvjeta ), kod nekih vrijedi ona sintama :"Ne možeš me toliko malo platiti, koliko mogu malo raditi". Vjerujem da su to ipak izuzetci.

youtube.com/watch?v=5jpThG5pExU
dina
26.10.2013. 1:26
majka sam dječaka koji pohađa osnovnu školu i mišljenja sam da nikada nije bilo teže biti učitelj i profesor nego što je to danas i divim se tim ljudima i cijenim njihov rad ali i svaki dan to objašnjavam svom djetetu i učim ga da i on mora poštivati svakog profesora i cijeniti njegov trud i napor koji ulaže kako prenio znanje svojim učenicima , sve je na roditeljima , kućnom odgoju , i tu je glavni problem, roditelji se ne bave i ne razgovaraju sa svojom djecom , jer su naprosto postali prekomotni i za sve probleme traže krivca u drugima , tako im je jednostavno lakše, pa čak se i za ocjene idu svađati sa profesorima , što je zaista prestrašno . Previše priče oko svega i psihologa i pedagoga i ne znam koga , a djeca sve gora .
zigi7darko
25.10.2013. 19:53
Hm, interesantna tema, no nitko se s tim problemom ne želi ozbiljnije pozabaviti.
Usuđujem se reći da svaka škola u Hrvatskoj izgubi dnevno nekoliko sati ozbiljne nastave, zbog toga što učitelj nema naćina da stane na kraj nekom učeniku, ako on želi praviti cirkus na nastavi. Postoje učitelji koji su sami po sebi svojom pojavom autoriteti, a postoje bogme i oni drugi.
Učenici vrlo dobro znaju da im se ništa ozbiljno ne može dogoditi ako ismijavaju svog učitelja, a ostali učenici u razredu su taoci takvog učenika.
E sada, nekim učiteljima se nikada ne može dogoditi takav problem, no postoje mnogi koji takav problem imaju.
Dakle, nekoliko sati dnevno izgubi gotovo svaka škola dnevno. Ako to množimo sa više od 800 škola u Hrvatskoj, dođemo do nekoliko tisuća izgubljenih sati nastave dnevno u Hrvatskoj, ne usuđujem se ni računati koliki je to iznos baćenih kuna dnevno...
Taj problem je poznat, no, učitelji koji takav problem imaju se srame o tome nekom požaliti, jer se tada smatra da su nesposobni...
Lijepi pozdrav!


Još iz kategorije Priroda društva



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.