Roman u nastavcima
Prvo poglavlje
Na samome rubu stvarnosti nalazilo se neobjašnjivo i nepojmljivo mjesto, mistično, nestalno i nejasno poput sna i vječno poput vremena. Iako je to tmurno središte svega ikad stvorenog i razmeđa triju beskrajnih svjetova bilo oduvijek urezano u tkanje vremena, nikada nije postojalo , a oni koji su se na njemu nalazili smatrani su nepovratno izgubljenima ili nikad rođenima. U svijetu nepostojanja zvanome Atrofol sva bića bijahu neugledna poput sjena, a njihovo utočište je preplavilo prigušeno sivilo izbrisavši svo šarenilo koje se nalazilo u živućem svijetu. No, imali su nešto puno vrednije i bili su lišeni puno goreg zla od bezbolne jednolične tmine. Sa njihovih je pleća skinut teret dugoročne spoznaje i prije nego što uspiju i posumnjati u savršenstvo te vidjeti i najsitnije nedostatke u skromnim blagodatima, njihovo se sjećanje izbriše, a svijest im se povrati u stanje bezbrižnosti, odvojeno od apsolutne sreće, ali također bez ijednog traga tuge.
Unatoč utopiji koja je bila podarena njihovim lakim dušama i vječnosti u kojoj su zarobljeni, u ovome su trenutku ponovno bili na početku, zbunjeni i uplašeni, no znajući da će sve njihove nevolje ubrzo skončati u korist dobra. Metež svekolikih duhova, koji besciljno lutaše beskonačno dugim i tek nekoliko desetaka kilometara širokim pojasom nepostojanja, prestravljeni i umorni, prekine prodorni glas njihova spasitelja te se oni skamene kao da im se obratio sam Bog. Prozirne oči tih bespomoćnih bića koje se doimaše poput zjenica okruženih hladnim zrakom, do sada nisu zaustavljale daleki pogled kroz njihove neugledne glave, priječen samo tjeskobnom lebdećom maglom. No, lica im se iznenada ukipe u izrazu ravnodušnosti pokazujući prepuštenost sudbini, a u potamnjelim očima sada su strujale sitne crne munje koje su značile prestravljenost gospodarevim likom, ali i strahopoštovanje prema njemu kao spasitelju.
Bezvremenske duboke bore Egzufrilejeva čela činile su njegovu ukazu zastrašujuće mrkom i gotovo groteskno ozbiljnom, a duga sjeda kosa ispucanih i neurednih vlasi, kaotičnih poput postojećeg svijeta, bila je ukroćena čvrstom smeđom maramom načinjenom od platna, što ga je predstavljala kao vrhovnog suca čitavog Atrofola. Raščupana mu se brada njihala pod naletom vječitog, mlakog povjetarca, a iznad nezgrapnih i gustih brkova i dugog, nepravilnog nosa prekrivenog tamnosivim mrljama, jarko crvene oči sjajile su poput jantara, kao da zrače ljepotom, mladošću i životom otuđenim s davno izgubljenog svijeta živih. Sablasnim, ukočenim i istodobno dostojanstvenim hodom koji se doimao kretnjom oštrog i strogog vladara, polako se uspeo na vrh nekoliko desetaka metara visokih kamenih, hladnih, beživotnih, hrapavih stuba, koje su izgledale kao u vremenu zaustavljene, jer njegov napasni i odlučni zub već bi im odavno donio propast tijekom nepregledne vječnosti. Smjestivši na neuništivo prijestolje okićeno teškim, crnim lancima ogromnih karika, isklesano od čvrstog i trajnog mramora, snažne ruke prebaci preko njegova glatkoga ruba i prekriživši stopala okrene se prema puku duša te počne izgovarati jasne, smislene i moćne riječi, pomoću kojih će svojim bićima u potpunosti promijeniti misli.
-Siguran sam da se osjećate uplašeno, izgubljeno i zbunjeno, a vaše jedina želja je pobjeći što dalje i pronaći svoju prvobitnu postojbinu, no dopustite da vam razbistrim um i umirim rasplamsanu svijest. Jadna ste bića koja su nedavno izgubila zdrav razum i prepustila se zaboravu punom ludila, jer bili ste shrvani strašnim očajem nakon gubitka vaših voljenih. Nakon dugotrajne mržnje, beskrajnih i zamornih svađa i besmislenih učestalih sukoba kojima niti dugovječno božanstvo ne razaznaje početka , nebeski svijet Himel i pakleni svijet Ignedis konačno su ljuto zaratili, a svatko od njih odlučio je donijeti bespovratnu propast svome zakletom neprijatelju. Zato su posljedice bile kobne i nekoć snažna carstva koja su činila ključni dio postojećeg svedena su na beživotni pepeo i lutajuće zrake svjetla i tame koje nemaju kome predati svoju snagu. Ipak, nekolicina boraca izdala je svoje gospodare ne pristavši služiti u ratu te su miješanjem između đavoljih sila Ignedisa i anđeoskih trupa Himela nastala bića izgubljena u uskome procjepu između dvaju beskrajnih ništavila i beznadnih hrpa uništenja. Ipak , obećajem da će vaša bol ubrzo nestati i iako će vam se uvijek činiti da ste prije tek nekoliko dana primljeni u moju velikodušnu zaštitu, to isprazno stanje bez euforije i ushićenja, no i oslobođeno od sviju briga i čemera, zapravo će trajati vječno. Ispred vas se prostire pladanj sviju užitaka postojanja, vjerna osjetila koja ste posjedovali u svojim svjetovima i dalje će vas pratili, dok god ne izdate mene i odreknete se mojih darova. Svaki dio ovoga beskraja dat će dušama iste blagodati i nikome od vas bezbrojnih neće biti oduzeto ništa što je ostalima dano, dok god budu u stanju prevladati kobnu znatiželju i sačuvati potrebu za dobrotom koju sam u vas usadio. Nažalost, upozoravam vas da bi se procjep uskoro mogao urušiti, jer otkad su svjetovi dobra i zla uništeni, u neutralnom, spokojnom, monotonom i od ratova oslobođenom dijelu stvarnosti, ravnoteža sve ozbiljnije propada i sklad će se iznenada pretvoriti u kaos. No, sada smireno lebdite prostranstvima, istražujte zagonetni i nepoznati svijet, upoznajte dobre prijatelje i odane saveznike u beskrajnom moru jedinstvenih duša i prepustite se svjetovnim užicima koji su vam dani, glazbi čiji će sklad izbrisati i najmanju tlapnju i raznovrsnoj gozbi punoj egzotičnih jela za čije vam kušanje niti vječnost ne bi bila dovoljna.- tihi i stabilni sjaj Egzufrilejevih očiju hipnotizirao je utješene duše, kojima niti najgorči čemer nije mogao oduzeti blaženstvo što je u njih usađivao, a njegov smireni, ugodni i prijazni glas u njima je pobuđivao sigurnost, lagodu i olakšanje nakon kaotične bujice neobjašnjivih osjećaja. No, lik licemjernog vladara u trenu počne sijevati ljutnjom i prijetećom smrknutošću , a jantari koji su iz njega zračili životom i duhom minulih vremena sreće, buknuše vrelim plamenom, iskreći nazubljenim tamnocrvenih munjama, pa se na lica izgubljenih bića ponovno vrati stara prestravljenost prožeta iskrenim strahopoštovanjem.
- Ali ovo ću ponoviti samo jednom i moje strpljenje neće biti beskonačno poput prostranstava koje sam vam prepustio, nego će neposluh biti strogo kažnjen, a oprostu se neće smjeti nadati niti moje najdraže biće, čak i ako mu budem davao neusporedivo veća prava i dopuštao nezamislivo ljepše užitke nego ostalim milim štićenicima. Koliko god vas gorka znatiželja razdirala i nadjačavala sklad koje je u vas nepobitno usađen, čak i ako osjetite da vam duša leti munjevito, lako i nezaustavljivo i da vam uski pojas blaženstva nije dovoljan, ne smijete se usuditi prijeći oštru granicu sačuvanog svijeta. Na toj kobnoj razmeđi posljednjega carstva nalazi se svjetlucava koprena, čija sivkasto-plavičasta boja ispušta iskre šarenila, a iza njenoga sjaja nazire se gusta magla, kroz koju pogled smrtnika ne može prodrijeti. Meni odani stražari bez pogovora će zaustaviti svakoga tko se drzne prekršiti moju jedinu zabranu bez iznimke i tom će zlokobniku biti nametnuta dugotrajna spoznaja i bit će bačen na trnoviti put postojanja.-
Iznad pokornoga puka nazirao se tmurnom izmaglicom zaklanjani svod, jednoličan, smiren i stabilan, a kroz njega strujaše gotovo neprimjetne vijugave zrake, poput uskih procjepa blještavila. No, tiho strujanje postajalo je sve gromoglasnije, a umjesto sitnih bljeskajućih svjetala, na nebu su sijevale sve silnije i razornije munje. Izgledalo je kao da je najavljivani kaos već nastupio, prije nego što je ikoje od preplašenih i zbunjenih bića uspjelo okusiti obećane blagodati. Zastavši u nepojmljivoj jurećoj masi čije su se raznovrsne kretnje jedva mogle razabrati, neustrašivi duh Vulisard pogleda u stotinu metara visoki strop Atrofola, dok su kroz njega brzale rijeke neopipljivih duša. Jedino u njegovim očima nadzirao se razum i samo su njegove zjenice čuvale mirnu modrinu, dok je u očima sviju prštao strah i mahnitali svjetlonarančasti krijesovi, a njihovi hrapavi glasovi i mukli krikovi proklinjali su vođu koji im je obećao mir i nakon svega pustio da ih pokosi zlo još gore od minulog sukoba Himela i Ignedisa.
- Taj demon nas želi prevariti i uništiti poslijednje što je od nas ostalo i podlo koristi svoju nadmoć za najgore spletke! Bježite u bilo kojem smjeru, dopustite da vam duše lete što dalje, dok još imate snage i dok vas nisu urekle njegove zlokobne čarolije ili zaustavile snažne moći- vapila je elegantna ženska silueta kose nježne i glatke poput baršuna i tanke poput lista, ali ugušene u turobnoj kopreni. Ostala bića bi se smirila za nekoliko trenutaka i krijesovi panike u njihovim očima bi se stišali, ali ljepotica iskvarene duše pokrenula je lavinu pobune i straha.
- Smirite se, naivne duše, i ne slušajte besmislice kojima želi upropastiti bezbrižnost i harmoniju što su nam pružene kao na pladnju. Gromovi koji su protutnjali i munje koje su prohujale nebom označili su početak spokojne vječnosti.- kao što je histerija tajanstvene ljepotice zarazila sve nedužne žitelje Atrofola, tako je mudrost Vulisarda poput čarolije doprla do njihove svijesti i bujanje straha zaustavljeno je prije nego cijeli taj svijet bijaše osuđen na nemir.
- Pokušavši zanijekati sva moja obećanja i obezvrijediti moje poštenje i moć, otkrila si svoje pravo lice i pokvarene namjere koje skrivaš. Shvaćam da si samo bijednica poslana kao posljednji izdisaj Ignedisa. Protjerujem te iz svijeta nepostojanja i naći ćeš svoje mjesto u jednome od drugih svjetova, gdje ćeš sijati nevjericu i donositi muku mojim kažnjenicima. Stvorena si za tu svrhu pa ću te tako i iskoristiti.- Egzufrilejev krik zvučao je zastrašujuće i prodorno toj ljupkoj djevojci dubokih smeđih očiju, a ostale nedužne kreature nisu začule niti njegovu jeku, bivajući udubljene u svjetovne užitke i nesvjesni njegova prisustva.
- Ne možeš me tek tako poraziti i oduzeti mi pravo da slijedim svoja uvjerenja. Znam da posjeduješ mnoge moći i da je tvoja snaga velika, ali nisi Bog, nego obični niski demon kakvim si i mene prozvao. Sada ću te zbaciti s prijestolja i vladati tvojom bezvrijednom, nepostojećom zemljom, koja živi samo u maštama izgubljenih- bijesna ljepotica puna mržnje ispruži gipke i savršeno ravne prste svojih vitkih i nježnih ruku, ispustivši prema svome gospodaru hipnotizirajuću zraku koja bi mogla srušiti sva njegova uvjerenja i natjerati ga da joj preda svoje kraljevstvo, ne dobivši zauzvrat ništa osim njene milosti. No, tek neznatnim pokretom hrapavog, tamnog i naboranog malog prsta, on stvori ogromni štit načinjen od guste magle i presvučen bliještećom membranom, koji je nakratko mogao obuzdati i Božji gnjev.
- Kako se usuđuješ spletkariti protiv vlastita gospodara i ugrožavati ga svojom pokvarenošću!? Uvrede koje si mi nanijela još će pogoršati tvoju kaznu! Jednom će te sudbina odvesti u ognjem ispunjeni ponor, gdje ćeš sipati zlobu na najgore grešnike i neprestano gledati bol svoje đavolje braće, a dotad te bacam natrag u stvarnost.- odbacivši rasprsnutu zraku njene nestalne i za njega neznatne čini, bez napora zavrti kažiprst teške kamene ruke vinuvši je u visine sve do gornje granice Atrfola.
- Platit ćeš za sve, varalico umišljena !
Nisam jedina koja će te izdati i shvatiti tko si doista! Jednom ćemo se sresti, drski i mudri duše, u kojem god svijetu! Naučit ću te kako je to biti ponizan i bespomoćan i nikada više nećeš niti pomisliti suprotstaviti se mojim nastojanjima i odlukama, jer sva tvoja pamet i snaga uvijek će biti nadjačana mojom ljepotom!- goreći i raspadajući se na tamne ugljene listiće, proklinjući zatim i mudraca Vulisarda, brzo iščezne kroz pukotinu strujeće elastične plazme.
- Pravda će uvijek pobijediti i niti jedan nositelj zla neće remetiti idilu savršenog reda kojeg ste zaslužili kao zadovoljštinu za svoju tragičnu sudbinu. Neka sada vrijeme ponovno krene i neka se doima vječnim. I prošlost koja je iza vas, i sadašnjost s kojom ste suočeni i budućnost koju nestrpljivo iščekujete, moj će trik učiniti utopijom koju niti samo vrijeme neće moći razotkriti.- vrativši smiješak na svoje lice, kao da gomila gnjeva u njemu nije niti postojala, Egzufrilej pokrene glatki tijek kratkotrajne spoznaje, ispunivši dušama svoje veliko obećanje.
