U posljednje vrijeme neki su gradovi imali problema sa odvozom smeća. Ulice su bile zatrpane, smrad se širio na sve strane. Mnogi su negodovali i zaobilazili u velikim luku. Isto tako zaobilazimo prljavog čovjeka koji smrdi jer ne održava redovnu higijenu tijela. Mogu li neki ljudi smrdjeti zbog svojih misli? Taj smrad nećemo možda nanjušiti nosom no nekim drugim osjetilom sigurno. Zašto su neki ljudi izvana ružni iako im je fizionomija sasvim ok? Zamislite ljude koji se cijeli život ne čiste iznutra.
Ako ste pomislili na crijeva to bi zasigurno bila smrt. No emocionalno smeće koje gomilamo i skladištimo najprije dovodi do bolesti a potom do smrti. Što se događa sa vanjskim otvorenim ranama koje ne zarastaju ? Usmrde se. Napadnu ih crvi. To isto se događa i sa nakupljenim a ne izraženim emocijama koje guramo pod tepih. Gomilaju se. Isprepliću. Tvore neke nove kombinacije. Ubojite. Kažu: čovjek bio miran pa odjednom ubio. U njegovoj zagađenoj svijesti tko zna koga je on poželio ubiti. Žrtva se našla slučajno ili namjerno. Otpetljati konce koji bi doveli do pravog uzroka jako je dugotrajno i teško. Frustracije iz djetinjstva, ljubavne povrede, povrijeđeni ego, preponosni ponos, bahatost, tko zna tko je povukao okidač.
Često djeca koja su odgajana da budu dobra znaju sakrivati određenu vrstu agresije jer se nisu uspijevala ispoljiti. Njihovi potencijali su bili ugušeni. Neki koji su odgajani strogo religiozno sretnu partnera sasvim suprotnih uvjerenja. Emocije koje smo osjećali prema nekome a nikada ih nismo mogli izraziti rastu kao brdo. Naiđu li na prepreke, klizavo tlo ili potres, raspast će se cijeli sistem. Kod nekoga se to iskaže putem bolesti. Kod drugih "eksplozijom". Takvi ljudi često uzgoje bolesnu ljubomoru i posesivnost. Ne mogu podnijeti gubitke. Ne znaju se nositi sa životom na normalan način. Miješaju se bivšim partnerima u veze, razaraju ih lažima i podmetanjima. Nikad nisu sretni ni ispunjeni. I redovno u drugima traže krivicu.
S druge strane hrabri ljudi zagrizu u svoje pogreške i krive procjene. Neko vrijeme se valjaju u blatu tuge, okrivljavanja i kajanja. A tada odbace sve kao staro odijelo i poučeni lekcijom krenu dalje. Oni koji nikada nisu osvijestili svoje postupke rade ponovo iste greške. I okrivljuju sudbinu za loš život. Oni koji svjesno ulaze u tajne veze moraju biti svjesni posljedica i stoički se nositi sa njima. Ne mogu druge okrivljavati ako oni budu strana koja bude odbačena. Ljudi koji ne znaju plivati a ulaze u duboku vodu trebaju biti svjesni utapanja. Tko se s vatrom igra, izgori. Govoriti da je vatra kriva besmisleno je.
U našem umu također postoji mjesto gdje se čuvaju sva naša sjećanja i iskustva. Ljudi znaju reći da prije spavanja razmišljaju o nekom problemu koji ih muči a onda u snu dobiju odgovor ili rješenje. To nije nikakvo čudo. Naš um ne spava. On ima sve podatke o nama. I one svjesne i nesvjesne. Kada bismo ga češće pitali i ostavili mu dovoljno vremena da procesuira i da odgovor a mi onda postupali u skladu s tim, naš bi život bio primjereniji nama a manje našoj okolini. Slijedili bi ono što naša duša želi kao iskustvo. Svi smo mi ovdje po nekom zadatku. Svi nešto učimo.
