Gledam slike djevojaka na društvenim mrežama. Prepune šminke, korigiranih noseva, lica prepuna botoksa. Djeluju tako plastično. Moda i pomodarstvo uzelo je svoj danak. Ne znam zašto, no to me je vratilo u drugo vrijeme. Sjećate li se drage Virovitičanke i Virovitičani, Mikeške i Mikeši, našega korza?
Korza koji je vrvio životom. Nismo imali toliko kafića kao danas, ni cvijeća, ni kružnih tokova. Ali smo kružili gradom. U jednoj večeri nebrojeno se puta prošetalo od robne do kina. Šetali smo, stajali ispred "Robnjaka". Jedva smo čekali da zatopli pa da se promuvamo i družimo. Svi smo bili tamo. Rockeri, punkeri, šminkeri. Svi zajedno, bezbrižni i sretni.
A djevojke? Djevojke svježih, mladenačkih lica. Nije bilo prst debele "žbuke" na licu. Tek diskretan, neupadljiv ruž za usta, olovka i maskara za oči. Obučene po posljednjoj modi.U traperice kupljene kod "Foreta" i kakva karirana košulja. Na nogama tenisice. Nisu nabadale u štiklama od dvadeset centimetara i izgledale u najmanju ruku smiješno u svom nastojanju da izgledaju poput zvijezda i zvijezdica sa TV ekrana. Nisu ni postojali "minjaci", bar ne tako kratki da jedva pokriju tur.
Diskretno su ispod oka gleduckale dečke. Šaputale sa frendicama. Smijale se i kikotale. Onako iskreno, od srca. Nije bilo fasade, žbuke, ni plastike. Jasno je meni da stasaju nove generacije, i da se vremena mijenjaju. Da dolaze neki novi klinci.
Ne znam, možda starim. Možda me pomalo obuzima nostalgija i sjeta za godinama koje su protutnjale i otišle u nepovrat.
