VIROVITICA, 7. lipnja - Subotnjom izvedbom Gogoljeve «Ženidbe» u režiji Dražena Ferenčine na 28. Danima satire u Zagrebu, Kazalište Virovitica započelo je lipanjska gostovanja na kazališnim festivalima.
Već ovaj prvi nastup bio je više nego uspješan ako je suditi prema današnjim kazališnim kritikama objavljenim u «Večernjem listu» i «Jutarnjem listu» koje prenosimo u cijelosti.
Pod naslovom «Oženi me, ali samo malo!» Želimir Ciglar je u «Večernjaku» napisao: «Rijetkost je da se mlađi hrvatski redatelji odvaže posve vlastitim svijetom, bez naslanjanja i imitiranja stranih ili domaćih uzora, postaviti predstavu. Dražen Ferenčina među tom je plemenitom manjinom. Kada griješi, griješi iz sebe, kada riskira, riskira vlastitu, a ne tuđu i za tuđu glavu. Na 28. Dane satire doveo je zavidnu, duhovitu, maštovitu, pametno smišljenu, odlično odigranu i zaokruženu Gogoljevu «Ženidbu», koju je napravio s Kazalištem Virovitica. Iako su Virovitičani znali oduševiti svojim predstavama, posljednjih desetak godina nisu imali mnogo sreće na Danima jer su većinom birane njihove predstave u kojima je lokalni štih prevladao na štetu općeg kazališnoga ukusa u Hrvata. Ovaj put «Ženidba» je pročitana posve na drugi način, dokazavši da se virovitički glumci uspješno mogu nositi sa zapravo teškom i zapletenom literaturom. Iznimnom i neodoljivom ljepotom, a nadarenom i samozatajnom igrom, osvojila je Jelena Perčin, ali Mijo Pavelko je gotovo besprijekorno, bez zadrške i autoironično, oblikovao Slaninu. I Snježana Slavić, Blanka Bart, Goran Koši, Igor Golub, Antun Vrbenski, Vlasta Golub, Srećko Berec i Danijel Dumančić pokazali su da ne zaslužuju nadimak «provincijski glumci» jer su u svemu konkurentni glumcima metropole. Draško Zidar također se izdvojio jednostavnom a hitrom igrom, brzim mišljenjem, poštovanjem partnera, kojem otvara dostojan prostor… Neobičnu i očuđujuću scenografiju napravila je Nives Kosić, a njezini kostimi mahom su realistični, s blagim, djelotvornim izglobljenjem. Mate Matišić kao glazbeni suradnik skladno se uključio u ovu predstavu odigranu pred prepunom i zahvalnom dvoranom, u kojoj su sjedili gledatelji svih dobi».
UGODNO IZNENAĐENJE 28. DANA SATIRE
Hrvoje Ivanković je u «Jutarnjem listu», u tekstu nazvanom «Ugodno iznenađenje 28. Dana satire» zapisao:
«Kazalište Virovitica uzoran je umjetnički kolektiv: dobro i promišljeno vođen, usklađen s potrebama regije u kojoj djeluje i posvećen poslu kojim se bavi – i to čak do mjere na kojoj bi mu mogla pozavidjeti mnoga hrvatska kazališta s neusporedivo većim medijskim publicitetom.
Svoju primjerenu zanatsku razinu ansambl Kazališta Virovitica «demonstrirao» je i ove subote nastupivši na 28. Danima satire, prikazavši u Kerempuhu ovosezonsku postavu «Ženidbe» Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, u režiji Dražena Ferenčine i prijevodu Vladimira Gerića. Ferenčini je to već 12. režija u virovitičkom kazalištu, pa se može reći da on savršeno poznaje «habitus» toga ansambla, da umije iz njega izvući maksimum i prilagoditi ga potrebama zahtjevnijih projekata, što je nakon postave Brešanova «Hamleta u Mrduši Donjoj» dokazao i ovom predstavom. U «Ženidbi» Ferenčina ne traži «više smislove» i metafiziku; on je jednostavno doživljava kao prigodu za zabavnu scensku igru i plastično oblikovanje niza komičnih karaktera i atmosfere provincijskog ruskog ambijenta, u čemu uglavnom i uspijeva. Preciznost i skoncentriranost u igri, reljefnost glumačkog izraza – zaustavljenog na razmeđu realizma i groteske te blaga stilizacija pojedinih prizora kojom je naglašen humorni, gotovo ironijski redateljski fon u gradnji odnosa između likova, daju predstavi komičku punoću i tenziju što je, uz manje dinamičke padove u prvom dijelu, uspijeva održati od početka do kraja.
Pomno gradeći komičke rasporede Ferenčina, međutim, uspijeva pronaći prostor i nekoliko efektnih, poetski intoniranih prizora poput oniričkog Agafijinog plesa s neželjenim proscima ili igre s mjehurima od sapunice kao simbolom suspregnute žudnje, što virovitičkoj «Ženidbi» daje i primjerenu dozu irealnosti, tako imanentne svijetu o kojem govori.
U isti bi se kontekst dalo upisati i scenografsko rješenje Nives Kosić, koje je, zapravo, ključ Ferenčinine predstave. Pozornicom dominira ogromna vjenčanica/krinolina na čijim se rasprostrtim donjim dijelovima, u pravom scenskom prostoru, odvija veći dio predstave. Agafja se povremeno pojavljuje na vrhu vjenčanice čime se sugerira natprirodni «status» koji u očima svojih prosca dobiva ta nesigurna i infantilna djevojka. A upravo na opreci između dojma koji o njoj imaju njeni «kavaliri» i pravog karaktera svoga lika, Jelena Perčin, inače studentica zagrebačke ADU, uvjerljivo gradi neodlučnu, mladački zaigranu i na trenutke histerično neobuzdanu Agafju Tihonovnu. Slične neodlučnosti i nesigurnosti, koje su kod nje više stvar hira, u igri gestualno i vokalno fino iznijansiranog Gorana Košija (Patkaljosin) postaju gotovo sudbinskom odrednicom, što iza blagonaklonog smiješka kojeg izazivaju skrivaju i trag gorčine i tragizma. Nudeći publici niz komičnih i zabavnih trenutaka gorčinu su sa sobom ponijeli i Slanina Mije Pavelka, Anučkin Igora Goluba i Ševakin Antuna Vrbenskog, iskazani u vrlo upečatljivim i pitoresknim glumačkim kreacijama, slično kao i međusobno kontrapunktirani «meštri ceremonije» - Fjokla Blanke Bart i Kačkarjov Draška Zidara te u manjim «Uzorcima» Arina Snježane Slavić, Dunješka Vlaste Golub, Starikov Srećka Bereca i Stjepan Danijela Dumančića.
Koreografija Melite Spahić bila je u funkcionalnom suglasju s Ferenčininom predstavom, baš kao i kostimi Nives Kosić koji su balansirali između stila vremena i svevremenosti kiča, dok je pretežito ruskim motivima obojena glazba Mate Matišića, bila odličnom zvučnom kulisom, a na trenutke i organskim, pokretačkim dijelom igre. Virovitička je predstava došla kao pravo osvježenje 28. dana satire.»
