Na svjetskom i domaćem gospodarskom tržištu u ovom trenutku postoje tri tipa poslovnih subjekata: oni koji posluju u skladu sa načelima struke i zakonskim propisima, oni koji na putu do cilja ne biraju sredstva, i oni čije se poslovanje temelji na duhovnom menadžmentu. Prvi način vodi u recesiju, drugi u zatvor, a treći u raj - zemaljski i nebeski.
O prva dva načina poslovanja čitamo i slušamo svakodnevno, dok je pozornost medijske pažnje na ovaj treći put potpuno izostala. Razlog tome nije teško dokučiti. Poslovnost duhovnog menadžmenta apsolutna je nepoznanica u poslovnoj politici većine medijskih kuća u Hrvatskoj pa ga one jednostavno i ne razumiju, a samim time i veoma teško prepoznaju kao vijest za udarni termin ili naslovnu stranicu. To, uostalom, i ne treba čuditi, jer znanstvene informacije ovog tipa još nisu doprle niti do hrvatskih sveučilišta pa je teško očekivati da ih novinari školovani u istim klupama plasiraju u javnost. Portal Moja Rijeka jedno je od rijetkih medijskih prostora koji ovoj vrsti teme redovito posvećuje pažnju. Ovoga puta kockice navedenog naslova poslagujemo kroz prizmu metafizičkog koncepta, krenuvši u smjeru Jungovske škole.
Ali prije nego što nastavimo dalje, treba jasno reći da ostajemo čvrsto na zemlji. Duhovni menadžment nije idealiziranje stvarnosti. A što on u biti jest, o njegovu smislu i osobitostima, najbolje će nam reći iz vlastitog iskustva Joseph Jaworski, predsjednik uprave ugledne savjetničke tvrtke Generon Consulting, osnivač The American Leadership Forum, suosnivač Global Leadership Initiative i autor bestselera Synchronicity: The Inner Path of Leadership, čiji skraćeni tekst, kao radni predložak ove kolumne, prenosimo sa web stranice Quantum21.
Radi se o izdizanju iz neznanja i otkrivanju sebe kao bića izvrsnosti, inteligencije i kreativnosti. Radi se o otkrivanju naše više svrhe u životu, o onome što sam žarko želio otkriti u sebi. Zašto sam zapravo ovdje? Zašto živim i koja je moja zadaća? Zapravo se radi o prevladavanju dosade, straha i ljutnje. Radi se o pronalaženju sposobnosti za nove načine poimanja, onom što Jonathan Livingston naziva "jednostavna telepatija", načelu koje potvrđuje da je život više od jednostavne prehrane, borbe za preživljavanje ili borbe za moć.
Radi se o vizualizaciji, procesu u kojem zamišljamo sebe u našim snovima onakvim kakvim bismo željeli biti - o tome da u svom umu osjetimo i dotaknemo tu drugačiju stvarnost. Radi se o nadvladavanju straha od učenja i straha od susreta s božanskim u sebi.
....otkrio sam da se bojim istupiti iz svog "malog plemena", iz svog uskog i poznatog kruga. Plašio sam se preuzeti rizik i ući u nešto nepoznato. Najvažnije od svega, plašilo me da usprkos svemu, ništa neću uspjeti promijeniti. Budući da sam se jedva uspijevao nositi s problemima razvoja odvjetničke tvrtke i procesnog prava, smatrao sam da nisam osposobljen dokučiti probleme s kojima se suočava čitava zajednica ili društvo. Činilo mi se da nemam snage ostvariti nešto tako veliko, te sam stoga oklijevao. Osjećao sam se nesposobnim, bez kvalitetnih veza i kontakata izvan vlastitog uskog kruga djelovanja. Nisam poznavao ljude s kojima bih o svemu mogao razgovarati, već samo odvjetnike, što je u meni konstantno stvaralo osjećaj izoliranosti.
Tijekom vremena sam počeo osjećati kako je "povezanost" ključni princip organizacije univerzuma, mnogo važniji od onog koji se odnosi na "stvari" i "stvarnost". Sve sam više uviđao da nam u kontekstu liderstva baš to nedostaje - novi način razmišljanja, nova paradigma. Kada govorimo o fenomenu liderstva tada uvijek govorimo o tome što lideri čine - o stilu i funkciji liderstva - a da pri tome malo ili uopće ne naglašavamo suštinski aspekt liderstva.
Jednoga dana, dok sam gutao svu moguću literaturu na temu liderstva, u pismu mi je pristigla jedna brošura, esej Roberta Greenleafa "The Servant as Leader". Pojam "lider koji služi" na kojeg sam u tekstu naišao snažno je utjecao na mene. Sama ideja o koncepciji "liderstvo služenjem" potpuno me je zapanjila te ju nikako nisam mogao izbrisati iz uma.
...U tom eseju Greenleaf prihvaća osnovno stajalište te postavlja novi okvir uz pomoć kojega možemo bolje razumjeti unutarnju dinamiku liderstva. Prema Greenleafu, suština liderstva izvire iz prirodne želje da služimo jedni druge, te da služimo nečem višem od nas samih, nekoj višoj svrsi. Prema našem tradicionalnom načinu razmišljanja "liderstvo služenjem" zvuči kao oxymoron (retorička figura koja sadrži kontradikcije - op. prev.). No, u svijetu odnosa, u kojem je povezanost glavni organizirajući princip univerzuma, koncepcija postaje savršeno smislena, vrlo moćna i u isto vrijeme potpuno prirodna. Počeo sam shvaćati kako sam naišao na ključni dio slagalice s kojom sam se tako dugo borio.
Realizacija ideje o stvaranju Leadership Foruma zahtijevala je traganje za skrivenim talentima. Osjećao sam da postoje stotine lidera svjetske klase, žena i muškaraca, mlađih ljudi koji se nalaze na korak od vrha karijere. Naš bi se zadatak sastojao prije svega u poticanju takvih ljudi da prepoznaju višu svrhu, da uvide svoju jedinstvenu životnu sudbinu te da posegnu za onim što smatraju istinski važnim. Na pragu smo novog doba, trebali bismo stvarati lidere sposobne voditi ljude prema realizaciji više svrhe i najviših vrijednosti.
KOMENTAR:
U nastavku teksta Jaworski izriče ključnu misao:
Pomalo mi je postajalo jasno da bi liderstvo trebalo biti usmjereno na aspekte koji se odnose na biti, radije negoli na aspekte koji se odnose na činiti.
Upravo u ovoj rečenici nailazimo na kvantovski trag teorije o sinkronicitetu, čije jasne naznake nalazimo u završnom dijelu autorova izlaganja:
U trenutku kada sam odlazio iz tvrtke (nakon odluke da okrene novu stranicu u poslovnoj karijeri, op. D.S.) dogodila se jedna čudna stvar. Nisam imao nikakvu ideju o tome na koji način bih trebao nastaviti. O programu i razvoju liderstva nisam znao gotovo ništa. Nisam znao nikog tko bi mi mogao pomoći po pitanju sadržaja, nikakvu mrežu stručnjaka. S druge strane, potrebni resursi su daleko nadilazili moje osobne kapacitete. A nije bilo nikog drugog osim mene. Pa ipak, u toj točki, većina mojih briga i sumnji o enormnoj veličini projekta je bila izbrisana. Imao sam snažan osjećaj unutarnjeg usmjerenja i posvećenosti te jedan nevjerojatan osjećaj slobode kakav nisam osjetio u cijelom svom životu. Posvetio sam se nečem daleko većem od sebe. Tim sam korakom, kao što se kasnije pokazalo, započeo ostvarivanje više svrhe i avanturu kakvu nikad prije nisam iskusio.
Paradoksalno, u tom trenutku me prožimao nevjerojatan osjećaj sigurnosti i vjere da će se san ispuniti. Osjećao sam da me ništa ne može odvratiti; da neću dopustiti da mi bilo tko ili bilo što stane na put...Moj san me vukao naprijed, imao sam obavezu realizirati ga. Sada kada se osvrnem unatrag, svjestan sam da je to bilo pomalo i iracionalno jer je san bio tako velik.
Onog dana kad sam napustio tvrtku prešao sam prag. Od te točke dalje, sve ono što mi se događalo imalo je obilježja misterije. Stvari su počele dolaziti na svoje mjesto gotovo bez trunke napora - nepredvidljivi događaji i sastanci s vrlo značajnim ljudima osigurali su mi ključnu pomoć - završava Jaworski.
Kako god gledali na ovakav pristup u poslovnoj filozofiji liderstva, mora se prihvatiti činjenica da je sinkronicitet nedvojbena pojava u praksi duhovnog menadžmenta, a ono što mene posebno veseli je sve veći porast broja mladih lidera koji ovu poslovnu doktrinu primjenjuju u praksi.
Prije nekoliko dana upravo sam primio mail koji mi je poslala jedna mlada direktorica, vlasnica za sada male, ali veoma uspješne hrvatske tvrtke, koja svoju poslovnu politiku gradi na spomenutim principima. Pojam dharme, kao najvišeg metafizičkog aspekta kozmičkog moralnog reda, utkan je i u sam naziv firme, kako bi se i na taj način utvrdio smjer etičkog poslovanja i naglasila duhovna načela poslovne politike.
Zanimljivost je međutim u tome da se ista ta politika ne može oponašati, nego je za njeno provođenje potreban iskreni unutarnji stav koji slijedi intuitivni osjećaj za (u ovom slučaju) poslovnu PRAVEDNOST. To je osnovna pretpostavka uspješnog dharmičkog upravljanja, što gotovo u pravilu rezultira nizom povezanih događaja koji se javljaju kao smisaone paralele prema subjektivnom stanju menadžerskog tima.
Slučajni susreti, slučajni događaji, slučajni uvidi i previdi...nepogrešivom "slučajnošću" vode do krajnjeg poslovnog cilja, neovisno o stanju na gospodarskom tržištu. Ova poslovna zakonitost dharmički menadžment čini apsolutno imunim na gospodarsku recesiju , stoga je upravo ta poslovna filozofija ujedno i garant trajno stabilnog gospodarstva.
Duhovni zakoni koji stoje u pozadini ove filozofije temeljito su objašnjeni u vedama, što je samog profesora Junga odvojilo od frojdovske škole i odvelo put drevne Indije.
Ali nema potrebe ići tako daleko....za nas kršćane postoji i puno kraći put:
"Tražite najprije Kraljevstvo i pravednost Njegovu, a sve će vam se ostalo dodati...Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se."
Samo ne treba iz toga izvlačiti pogrešne zaključke. To što, recimo, Crkva nikada u svojoj povijesti nije osjetila ekonomsku krizu, nema nikakve veze s tim.
