SINGAPUR, 18. studenoga - U sobi tipičnog apartmanskog naselju nismo pronašli internetski priključak, a bilo je problema i sa strujom – bez adaptera nije moguće uštekati uređaje iz Europe. Nakon 17 sati putovanja naši mobiteli, laptopi, fotoaparati i punjači za baterije ostali su bez energije koja bi ih pokrenula. Problem je relativno lako riješiti ako je u blizini trgovina električnim materijalima, a takve u ljetovalištima, naravno, nema.
Znali smo da su zemlje Dalekog istoka informatički razvijene, a nedavno čitali da je Singapur pretekao SAD u korištenju nove informatičke tehnologije. Gotovo 60 posto kućanastava u Singapuru je spojeno na mrežu, a koliko je značaj Interneta i cijele infrastrukture najbolje govori podatak da je singapurska vlada odlučila u tri godine potrošiti 23 miljuna dolara za borbu protiv hakera i ostalih cyber kriminalaca, a 2003. godine donesen je i zakon koji dopušta motrenje svih on line aktivnosti. Ako se posumnja da su ugrožena državna računala policiji zakon dozvoljava preventivno djelovati. Zato smo, malo naivno, pretpostavili da bi se iz naših privemenih boravišta lako moglo na Internet.
Zažalili smo što nitko nije investirao u wireless, karticu koja bi nam omogućila spajanje na mrežu, u Singapuru, potpuno besplatno.
Tako nam je komunikacija s domovinom malo otežana, ali ne i neostvariva jer se ovdje može surfati iz svakog trgovačkog centra ili s ulice – računala funkcioniraju poput telefonskih govornica.
Adaptere za struju smo kupili drugi dan našeg boravka u Singapuru, a mailove šaljemo uglavnom iz press centra WCG-a gdje smo vremenski ograničeni na razdoblje od 8 do 20 sati. Ili po naški od jedan ujutro do jedan popodne.
