Sindikati su nerazumni. Ponašaju se iracionalno. Sindikalni zahtjev za referendumom nema veze s radnim pravom. Javnost je dezinformirana o svrsi potpisa za referendum. Cijela sindikalna borba dobiva politički predznak... To je samo dio ocjena koje se ovih dana mogu čuti iz Vlade, ali i od dijela dužnosnika Hrvatske udruge poslodavaca. Sve se te tvrdnje mogu prihvatiti, ali istodobno se mogu razumjeti i opravdati sindikati. U zemlji u kojoj se mnogo pojedinaca i institucija ponaša ekonomski iracionalno, tom se trendu nerazumno razumno pridružuju svi. Nerazumnost postaje obrazac ponašanja i uvjet kratkoročnog opstanka. Izmjene Zakona o radu kojima se nastoji ublažiti krutost kolektivnih ugovora mogle bi danas imati ulogu koju je 1988. imalo uvođenje PDV-a. Kolektivna svijest u Hrvatskoj spremna je dugo trpjeti svakakvo političko i ekonomsko nasilje, što je nerazumno. Ali onda se u jednom trenutku sva ta frustracija skupi i projicira u zapravo ne toliko presudnu Vladinu odluku.
Sličnost ZOR-a i PDV-a
Potkraj devedesetih Vlada je odlučila zamijeniti stari porez na promet u svijetu već široko prihvaćenim porezom na dodanu vrijednost. Budući da su porezne promjene uvijek fitilj kojim se lako pali narodno nezadovoljstvo, sva je srdžba javnosti, koja se godinama nakupljala, izbila na pitanju uvođenja PDV-a. Premda je PDV počeo uvoditi tadašnji ministar financija Božo Prka, taj 'krimen' za vječna je vremena ostao na potpredsjedniku Vlade Borislavu Škegri. Koliko god bilo neracionalno, sjećanje na uvođenje PDV-a bio je jedan od glavnih poticaja za promjenu vlasti 2000. Danas se kolektivna svijest fokusira na promjene ZOR-a i otporom njegovim promjenama zapravo se želi kazniti vlast za sve što je proteklih godina pogrešno radila.Promjene ZOR-a, racionalno gledano, ne zaslužuju takvu reakciju sindikata i građana, ali posljedica iracionalne Vladine politike iracionalni su odgovori.
Zaraza iracionalnošću nije ograničena samo na odnose sindikata i Vlade. Začudni su i potezi poslodavaca. Teško je shvatiti da HUP tako bezrezervno podupire premijerku Jadranku Kosor i njezin Program gospodarskog oporavka. Izgleda da samo poslodavačkoj udruzi nije jasno da je to polovičan program i da u njemu nema razvojne komponente. Ako se i provede do posljednjeg retka prezentacije u Power Pointu, to će Hrvatskoj u najboljem slučaju omogućiti stagnaciju. Iracionalno-racionalni postali su i državni dužnosnici i direktori tvrtki u državnom (su)vlasništvu. Direktori javnih tvrtki u opuštenijim su trenucima spremni prijateljima priznati da im ne pada na pamet donositi bilo kakve razvojne odluke jer - ne žele završiti u Remetincu. Na skupu predstavnika drvne industrije u Opatiji čuo se prijedlog poduzetnika da se u državnoj nabavi namještaja primijeni zakonski dopuštene pozivne natječaje. Jedan državni dužnosnik promrmljao je da ne bi iza toga želio stajati jer se ni njemu ne da u istražni zatvor.
Potrošači nisu razumna bića
Kad je o hrvatskim potrošačima riječ, najteže je postaviti dijagnozu njihove (ne)racionalnosti. Do prije godinu dana potpuno su zanemarivali vlastitu kupovnu snagu i haračili svakom trgovinom koja im se našla na putu. Sada ih zaobilaze u širokom luku. Stručnjaci čak dijagnosticiraju da su ovdašnji potrošači otišli u drugu krajnost - kupuju manje nego što bi objektivno mogli. I na taj način, svojim mikroracionalnim odlukama, sprečavaju izlazak svih iz recesije.Ekonomska teorija desetljećima se temeljila na aksiomu da se ljudi kao pojedinci ponašaju racionalno. Tek je prije desetak godina ozbiljnije prihvaćena teorija da je pogrešno u ekonomske modele unositi racionalno ponašanje ljudi. Objašnjenje je jednostavno: pojedinac nema sve relevantne informacije s tržišta da bi mogao donijeti očekivano ispravnu odluku o npr. potrošnji ili suzdržavanju od nje. Psihologija čovjeka ima mnogo važniju ulogu u ekonomskom ponašanju nego što su to klasične ekonomske škole pretpostavljale. To bi morala biti i poruka aktualnoj hrvatskoj Vladi i njezinoj premijerki Jadranki Kosor. Nakon dugog razdoblja u kojem na ekonomsko nasilje nisu odgovarali racionalno, građani/birači/potrošači sada to počinju naizgled iracionalno, na sasvim pogrešnoj temi - ZOR-u. Imidž ne mora biti istina, ali jest činjenica. Raspiše li se referendum, vlast će se u to bolno uvjeriti.
