VIROVITICA, 8. ožujka - Pod naslovom «Silom se na medije ne smije» Večernji list objavio je sljedeći komentar vezan iz izjavu ministra Ivice Kirina o anonimnim dojavama.
Na svu sreću da nam je ministar policije gromoglasan i drčan mladić. Da je Ivica Kirin neki plahi dečko, njegove se genijalne ideje o profesionalizaciji i discipliniranju medija možda ne bi niti čule tako jako u trenutku dok je Severina u svako hrvatsko uho ojkala kako trava nije nikla gdje je stala njena štikla. No, naš je ministar neustrašiv, nadasve pravdoljubiv i još k tome mlad. On se može natjecati sa svakim. Pa i s nepobjedivom Severinom. Razlika između njega i karizmatične pjevačice, pred kojom bi se valjda i more razmaknulo, jest što ona provocira ironijom, a Kiro, naš prvi redarstvenik, misli ozbiljno. Zato njegove riječi i u sveopćoj buci odjekuju poput grmljavine.
Mediji su prešli sve granice profesionalizma s pričom o zataškavanju tučnjave dvojice hadezeovaca u Virovitici koja je dospjela u javnost zahvaljujući anonimnoj dojavi nekoga tko se potpisao kao "ponosni član HDZ-a", kaže ministar. Lažima koje objavljuju novinari ruše ugled i njemu i MUP-u i Vladi, nastavlja odlučno. Anonimne prijave ne mogu biti predmet novinskih tekstova, zaključuje i dodaje da će zato već ovog tjedna sjesti s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem kako bi vidjeli može li se taj problem s anonimkama zakonski regulirati.
Dražesna li je zemlja Hrvatska! Tako divna, uređena i ustajala! Organiziranog kriminala nema, radnička prava se poštuju, nitko nije diskriminiran, banke su širom otvorene i kuće otključane jer su lopovi potamanjeni, nitko ne diže automobile u zrak, u vlasti i oporbi su svi poštenjaci, nema nepotizma, mita i korupcije... U toj monotoniji, gdje je parkiranje na zelenoj površini valjda najteže kriminalno djelo koje građanin može počiniti, logično je da ministar policije i državni odvjetnik moraju nekako ubiti vrijeme.
No, stvarnost nije ružičasta. Organizirani kriminal cvjeta, građani se samoorganiziraju protiv narkodilera, mito i korupcija rastaču državu, palež automobila kao mafijaška poruka je uobičajena pojava, mjenjačnice, pošte i banke su na udaru pljačkaša...
Ako u takvoj situaciji ministar policije nema hitnijeg posla od pokazivanja mišića medijima, onda će se Hrvatska još dugo koprcati u blatu do grla. No, ne može se reći da Kirin nije u trendu. Administracija Georga Busha, na primjer, upravo je pokrenula istragu velikih razmjera kako bi se utvrdilo odakle su u medije iscurile informacije o tajnim zatvorima koje CIA ima po istočnoj Europi kao i o programu špijuniranja Amerikanaca koje provodi NSA.
Ako anonimke smetaju Bushu, što ne bi i Kirin. Nije on, valjda, lošiji od tog teksaškog političara samo zato što je Hrvat. Ironiju na stranu. Ako je netko u priči o navodnom zataškavanju prešao neku granicu, onda je to učinio ministar policije svojom impresivnom izjavom. Daleko do toga da su mediji savršeni. Skloni su i žutilu i pretjerivanju.
Ali se ne mogu disciplinirati policijskom palicom niti ih se ikakvom uredbom može spriječiti da objave neku priču pa bila ona utemeljena i na anonimnoj dojavi. Ministrova bi ljutnja možda imala neko klimavo načelno uporište da se u priči o zataškavanju u glavnoj ulozi nije našao baš on. Budući da jest, nameće se pitanje bi li tako zagrmio da su mediji objavili anonimne optužbe na račun nekog oporbenog političara ili nekog drugog ministra?
Logika medija je da šire prostor javne riječi, kao što je logika politike da ga pokuša suziti. Kao što se ministar policije ne smije oglušiti na anonimnu dojavu da je negdje postavljena bomba, tako se ni mediji ne smiju oglušiti na anonimnu dojavu da je neki javni dužnosnik zlorabio ovlasti. Ma koliko netko bio zbog toga frustriran, silom se na medije ne smije.
