Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Šetajući gradom s pjesničkim huliganima


  Roklicerove večeri           Igor Golub           28.10.2018.         1151 pogleda
Šetajući gradom s pjesničkim huliganima

Došao sam kod Saše po knjigu ''pjesničkih huligana''. Stojimo i pričamo o Madrugadi, Budimpešti, smislu, Rival Sonsima, Beču, besmislu. Došao sam kod Saše u trgovinu. Njegovu trgovinu, Trgovinu sudbinama. Dok pričamo gledam jednu crnu kožnu jaknu, jednu sudbinu. Tu jaknu je možda nosio netko godinama, išao svakodnevno na posao u njoj, upoznavao ljude noseći ju, možda je dok je bila na njemu saznao da je dobio dijete, da je postao otac. Ta sreća, ta energija koja je izbijala iz tog nekoga u tom trenutku još uvijek negdje postoji unutar te jedne crne kožne jakne. Ovu drugu, svijetlo smeđu je moguće imao netko u onom trenu kad su mu rekli da je otišao netko njemu drag, otišao da se više nikad ne vrati. Tada je možda odlučio skinuti ju i više je nikad ne obući, odlučio je nabaviti si jednu crnu kožnu jaknu kao simbol jedne izgubljene sudbine.

Došao sam kod Saše u trgovinu. Njegovu trgovinu. Trgovinu sudbinama.

Pozdravljamo se jer u trgovinu, njegovu trgovinu, trgovinu sudbinama ulazi žena. Otvaram joj vrata i ona se zadovoljno uputi unutra. Vjerojatno želi nešto kupiti. Možda želi kupiti komad sreće koji je ostao u nekom od predmeta u Sašinoj trgovini sudbinama.

Hodam gradom s knjigom ''pjesničkih huligana'' u ruci. Baš kao davno nekad kad sam znao hodati s knjigom ili gramofonskom pločom u ruci. Bitnom knjigom. Meni bitnom knjigom. Meni bitnom gramofonskom pločom. To su bili simboli kojima smo se međusobno prepoznavali, upoznavali, a i nadali se početku neke lijepe priče. Hodao sam gradom s knjigom ili gramofonskom pločom nadajući se nekom ženskom pogledu, nekoj srodnoj duši.

''O Bože, što je ovaj pun sebe i umišljen. Misli da je frajer s tom pločom pod rukom. Bezveze, i ja imam tu ploču doma i ne nosam je po gradu da ju svi vide, koji luzer, a frendica mi priča kako joj se sviđa, bezveze, kak' je glup'', mislila je cura u prolazu

''Koji kurac ovaj jadnik nosi tu knjigu i preserava se, a nema pojma o njoj, ja sam je pročitao tri puta i znam ju u dušu, znam i citate, a ovaj se samo slika ne bi li zbario kakvog komada, sutra ću uzeti onu drugu knjigu, on vjerojatno nikad za nju nije ni čuo, sroljo''mislio si je neki tip koji je nosio istu knjigu u ruci , a ja sam samo želio svima reći. Gledajte što nosim. Ova knjiga i gramofonska ploča ''oblikuju korita, tjesnace i razvođa moje ustreptale duše''. Ima li netko koga isto tako teše ta knjiga ili ploča? Ima li netko tko je sličan meni? Ima li netko? I bilo je. Tako smo se međusobno prepoznavali, upoznavali, a i voljeli. Tako smo jedni druge gradili.

Hodam gradom s knjigom ''pjesničkih huligana'' u ruci i nadam se da netko vidi tu knjigu. Eno i plakata s najavom o njihovom dolasku. Gledam ljude u oči koji mi dolaze u susret i kao da pokušavam reći, ljudi, oni dolaze, dolaze iz raznih svjetova, dolaze nam pričati o sudbinama, o našim dušama, o jebenim danima, o sretnim danim, o usranim godinama, o beskrajnom pjesničkom životu. Huligani će doći ustreptati mi dušu, dušu čija su korita, tjesnace i razvođa u međuvremenu pregazile poplave, bujice, suše. Suše moje duše. Doći će donijeti svjetlo jer ja ponekad znam upaliti mrak u koritima, tjesnacima i razvođima moje duše. Raspršit će mrak, dočekat ćemo svitanje. Borit ćemo se, veseliti, slušati, uživati, plakati, smijati se. Stihovi će teći.

Hodam gradom s knjigom ''pjesničkih huligana'' u ruci. Sjedam u auto, stavljam knjigu pored sebe, a sa njezinih korica mi se smiješe ''huligani''. Palim auto. Puštam glazbu. Žestoku glazbu. Glazbu koja izravno udara u glavu i prsa. Baš kao što izravno udaraju i ovi sa korica knjige.

A samo sam došao kod Saše po knjigu ''pjesničkih huligana''.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Roklicerove večeri



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: