Banner
Beroš: Epidemiološka situacija dobra, no okupljanja mogu pogoršati stanje
DHMZ: Pretežno sunčano i vruće, popodne mogući pljuskovi
Više turista nego cijele 2020., iznos fiskaliziranih računa bolji od 2019.
Sudarila se dva teretna vlaka kod Križevaca, ozlijeđen strojovođa
Prijatelji životinja: Pripazite gdje ostavljate životinje na čuvanje
Još dvije braniteljske udruge osudile istup Vučemilovića i podržale Medveda
Plenković ponovno pozvao građane na cijepljenje

  Glazba

Sejo Sexon: Odlučili smo okrenuti mikroskop prema dolje

  Bruno Gazibara/Marina Mađarević           17.08.2021.         1672 pogleda
Sejo Sexon:  Odlučili smo okrenuti mikroskop prema dolje

Uoči Dana grada i blagdana Rokova virovitičkom je pozornicom prohujala vedra „raja iz Sarajeva“, rokeri s četrdesetogodišnjim glazbenim iskustvom Zabranjeno pušenje. Nakon sjajnoga koncerta kojim se još jednom („u inat babarogama“) potvrdilo da je Virovitica grad koji voli dobar rock, razgovarali smo s frontmenom benda, Davorom Sučićem, jednim i jedinim – Sejom Sexonom.

* Za početak: što kažete na koncert?
-
Pa eto, radost! Kao slanci smo svi, i publika i mi. Šteta što je samo do ponoći, ali takve su mjere i dobro da su nas pustili da feštamo. Moramo zahvaliti kriznom stožeru na razumijevanju, policiji također, tako da ne treba poklonjenom konju gledat u zube. Malo je kraće bilo, ali nije do nas.

* Spomenuli ste epidemiološke nepogode. Kakva je bila protekla godina za vas?
- Radili smo dosta u studiju da budemo ono što se kaže „u radnoj temperaturi“, da ne zaboravimo akorde. Snimali smo dosta toga i sad čekamo jesen da vidimo hoće li se moći napraviti promocija, hoće li biti lockdowna, neće biti. Eto, pozivam narod da se cijepi da počnemo živjeti normalno.

* Što možemo očekivati od novoga albuma?
-
Imamo šesnaest-sedamnaest novih pjesama. Bit će opet nekih pokušaja da se proslavimo.

* Je li karantena povećala inspiraciju?
- Nije stvar inspiracije. Stvar je vremena, a vremena smo imali fakat da to sve dobro napravimo. Što se u Bosni kaže „po istilahu“. Sve smo pjesme doveli do kraja, zadovoljni smo sa svakom od njih. Radili smo ih dok ih nismo doradili, rijetko za to imaš vremena. Ograničen si na nekih pet-šest mjeseci, a sad smo imali godinu i po dana, da ih, kako se kaže, brusimo.

*Jesu li vam nedostajale svirke u to vrijeme?
-
Pa jašta! Svirke su nam, znaš, ne samo egzistencija, to je nekako i život. Sve to radiš da bi na kraju pred publikom vjerno prezentirao. Naravno da je falilo, a šta možemo. Što te ne ubije to će te ojačat'.

* Koliko vas je ojačalo za večerašnji koncert?
Poželiš se ljudi i ljudi nas, i bendovi publike i publika bendova. Puno više ljudi dolazi nego inače. Zadnjih dva mjeseca sviramo pred puno većim auditorijem nego inače. Ljudi su se poželjeli i svirki i druženja i života.

* Vaše pjesme pune su socijalne tematike. Ne pjevate samo o ljubavi, vi društvene probleme vadite na površinu. Bavite se malim ljudima.
To ti je makrokozmos, mikrokozmos. Možeš da okreneš teleskop prema gore, a možeš i prema atomima, ćelijama. Svaki svijet je interesantan, i taj mali i taj veliki. Svi principi su svemirski u tim malim pričama i sredinama, sve vrijedi ako ima emociju i neku svoju egzotiku. Mi smo se odlučili da okrenemo mikroskop prema dolje.

* Kažete „narod može biti zajedno ako nije zatrovan“.
- Narod je uvijek zajedno, svi smo nastali od Adama i Eve, u suštini svi smo braća. Ovo je sve drugo politika, trovanje, interesi. Ljudi se inače vole, to vidimo svaki dan, na koncertima. Evo danas, ljudi se definitivno vole. Uvijek u teškim situacijama, poplavama ili potresima, vidiš da su ljudi u suštini dobri. Smeća ima svugdje, ali nažalost nas su natjerali da se poistovjećujemo sa svačim, da govorimo „svi smo mi Ratko Mladić“. Ali nismo. Postali smo taoci lošeg svijeta, lošeg društva i ne može nikako da ispliva dobra energija. Mi smo ljudi koji govorimo istim jezikom, imali smo dugu zajedničku povijest, jako smo puno toga napravili i izgradili zajedno i jako se dobro razumijemo i osjećamo. Kad dođeš na Exit ili bilo koji festival imaš milione ljudi koji tu dolaze iz Bosne i iz Hrvatske. Tako da mi je drago da to živi u tom nekom, ajde da kažem, možda ne na površini.. Pokušavam da ne gledam medije, to je stvarno toksično, ono što čovjeka čini bolesnim. Osjećam se bolje od kada sam prestao gledati televiziju, čak sam i koronu preživio. Ne znam u čemu je razlog, ali kažem: svirke žive, bendovi žive, žive ljudi i kreću se i baš mi je drago kad vidiš dolje po Jadranu beogradskih i novosadskih registracija. Drago mi je što projekat podjela nije prošao, ljudi opet vole i Halida Bešlića i Parni Valjak i drago mi je da bendovi gdje god dođu žive neku dobru energiju i detoksiciraju to. Vjerujem da neće još dugo vremena proći i da će se početi živjeti normalno i da će biti sve manje utjecaja tih ljudi koji su na izvarali i opljačkali. Ajde to im sve opraštam, ali što su nas posvađali, to ne mogu. Pogotovo što mlade ljude truju pričama od prije pedeset ili sto godina. Ljudi s tim nemaju nikakve veze, ljudi vole muziku, ljudi vole zabavu.

 * Ružno na stranu. Ono što je dobro i što dugo traje ste vi. Bend koji ove godine slavi impresivni 41. rođendan.
-
Pa eto, sad mi baš kaže netko iz publike „dobro ste svirali“. Kažem: imali smo se kad i naučiti. Bila bi bruka da nakon toliko godina još ne znamo odsvirati.

>>> Zabranjeno pušenje - vrhunska svirka za malu četu

* Je li isti osjećaj svaki put kada se popnete na pozornicu?
-
Nemamo repertoar. One listove što ste vidjeli po bini, mi svaki koncert gradimo od početka, kao neku skulpturu prema publici, prema ljudima, prema atmosferi. Tako da je nama svaki koncert druga priča. Mi prvo pokušavamo napravit' sebi atmosferu gore. Pokušavamo mi da se zabavljamo. To nam je neka formula. Ako se mi uspijemo zabaviti, onda će se sigurno i publika zabaviti. To je naša taktika, sada sam vam odao poslovnu tajnu. Nama bude uzbudljivo, jer kad sviraš stalno isti redoslijed i iste pjesme, postaje dosadno, rutina, mi to izbjegavamo.

* Je li ova majica slučajna ili ima neko značenje?
- Da, imam jednog jarana što pravi te majice pa ja onda uvijek od njega kupim dvadesetak komada pa sam miran dvije godine.

* Intervju s Goranom Gazdekom iz 2009. imao je u verziji za "Glas Slavonije" naslov Revolucija živi još samo u muzeju. Iz Sarajeva izviru i dalje vrlo revolucionarni bendovi. Držite li se i dalje tog stava?
-
Ima ih, ali to je više, kako bi rekao, nešto što nije. Mladi ljudi su sada dosta orijentirani ka tržištu i tehnologiji. Jako ih je malo, pet-šest kod nas. To je premalo s obzirom na trenutak i okruženje, jer oni su spasioci civilizacije, kao oni X-menovi. Trebalo bi da ih je puno više. Mladi ljudi su dosta u zabavi i hedonizmu, što je dobro, to je takav trend. Nemam ništa protiv, ali vrlo je inspirativno okruženje u kojemu živimo. Ovo je ludilo u kojemu živimo i jako je upotrebljivo za muziku ili filmove, tako da mi je žao što to bogatstvo budalaština ne crpi više autora i umjetnika. Dosta tih bendova ima i nas u toj svojoj nekoj lektiri, tako da mi je drago što su uspjeli. Drago mi je što je ta rizična formula uspjela.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Glazba