Nije bilo kao u Tibetu, ali bilo je zanimljivo i poprilično uzbudljivo. „Dobro jutro…Nova kolumna!“ – tako je glasila redovna jutarnja dostava elektronske pošiljke, isporučena svakog petka na redakcijski mail portala Moja Rijeka. Ova današnja, zaključna i posljednja u ciklusu Prirode društva, točka je na „i“. Pa, eto, red je da se zahvalim svima koji su me pratili u ovih sedam godina. Znam kako je vama bilo sa mnom. A kako je meni bilo s vama, otkrit ću vam sada.
Tragovima evolucije
Posao svakog odgovornog urednika je decentralizirati demokraciju redakcije u granicama osobne odgovornosti. U tako sređenoj koncepciji imao sam široku slobodu misli, riječi i djela, što se pozitivno odražavalo na moje moralno političko i duhovno stanje, pa sam svaku neprirodnu pojavu u prirodi društva uspio opisati (zamislite) bez ijedne hrvatske psovke.
Takvu profesionalnu smirenost i autorsku staloženost uspio sam zadržati do samog kraja i zbog same činjenice da je rubrika KULTURE naglašena okosnica uređivačke politike ovog portala, u doslovnom i prenesenom smislu, pa sam tu vibraciju odlučio ugraditi u vlastiti literarni stil, odlučan da sve moguće pisane i štampane vulgarizme protjeram iz tekstova.
Autorski pristup
Smisao kolumne je otvarati teme, poticati na razmišljanje i provocirati raspravu. Ako je taj cilj postignut, tada je najmanje važno što je pisac mislio reći. Ali način na koji je nešto rečeno zahtjeva određenu dozu senzibilnost u izražavanju stava, da se ukaže na problem, a izbjegne nepotrebna karakterizacija nečije ličnosti. Zato je većina moje kritičke pozornost bila usmjerena prema žarištu društvenih pojava, s dovoljno pažnje da se izbjegne svaka vrsta osobne gradacije.
Publika
Sudbina svakog pisca je primati pohvalu i trpjeti pokudu. No kada se piše, pišete za sebe i sve one koji vas vole i hvale, s namjerom da će vas pročitati oni koji vas kude. To je najbolji način da budete iskreni i dovoljno provokativni. Nije pravilo, ali meni je pomoglo održati dosljednost u kritici i stavu.
Tema i ideja
Svaki četvrtak imao sam dnevne more. Jer bližio se petak. Imao sam ideju, ali vrlo rijetko imao bih odgovarajuću temu. Otežavajuća je okolnost bila ta da je svijet oko nas zagađen politikom, a moja autorska sintagma glasila je: „O politici bez politike“, čime je tematski prostor bio znatnije sužen. U takvoj neprilici znao bih dočekati večer, moleći Boga da mi se smiluje. I sva je sreća da sam umjereno do pretežito pobožan, pa bi se u krajnjoj nuždi uvijek našao neki uzoriti velečasni koji bi svojim tjednim propovijedima, inspiriranim duhovima prošlosti, probudio u meni umjetničko nadahnuće, u takvoj mjeri da sam tražeći u njima biblijske partizanske grijehe sva Evanđelja naučio napamet.
Ali bilo je i mnogih drugih područja kojima smo posvetili potrebnu pažnju. Od onih svakodnevno aktualnih pa do nekih pomalo egzotičnih, iz raznih oblasti, kultura i tradicija. No zanimljivo mi je primijetiti da su povratne reakcije na neku temu uvijek bile različite od očekivanih. Ono što se usporedno gledajući meni činilo vrjednijim i bolje obrađenim, publika je mnogo puta prihvatila slabije, dok je u obratnom slučaju često taj rezultat bio suprotan.
Konačni dojmovi
Sve u svemu bila mi je posebna čast i veliki užitak pisati za Moju Rijeku, jedinstveni gradski portal, prepoznatljive i smislene tematske strukture, s kristalno jasnim poretkom vrijednosti u izboru sadržaja – nešto potpuno drugačije od onih na kakve smo navikli. Zato veliko hvala Zoranu Žmiriću koji je te 2011. stavio svoj urednički život na kocku, dajući mi privilegiju da budem dio ovoga tima, kao i mojim bliskim suradnicima, Goranu Grudiću i Andrei Vukelić, čija tehnička i urednička podrška me pratila do zadnjeg dana.
I na kraju, zahvala mojim vjernim čitateljima koji su mi bili snažna potpora u ovo hirovito vrijeme duhovne krize i poremećenih odnosa u prirodi društva, kada svaka izgovorena riječ može izazvati, oprostite na izrazu – građanski rat. Zato svima od srca želim mir i dobro, uz iskrenu nadu da se vidimo opet u nekoj boljoj i vedrijoj budućnosti na istome mjestu.
Neka vam je sretna i blažena 2018. godina!
Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka.
