Promocija Sitne proze Davora Schunka u knjižari Profil-Mozaik u Bogovićevoj započela je školski, kakve su i inače književne promocije u popularnom petrokatnom megastoreu. Urednica Silvija Šesto najavila je seriju predstavljanja u svim većim gradovima. Recenzent Robert Mlinarec naglasio je autorovu kreativnu zaigranost koju dobro poznaje otkako su 2007. objavili zajedničku knjigu Tragovi. U svom uvodnom govoru autor je objasnio poetsko-prozni naslov Sitna proza, nepretenciozno kao i inače, ne namećući svoje poruke svakome, već onima koji ih znaju (pro)čitati. Tu se školski uredna promocija pretvorila u eksplozivnu, a Schunk se još jednom pokazao kao performer kojeg vrijedi slijediti jer neće razočarati. Ni najozbiljniji posjetitelji u publici nisu izdržali da se ne nasmiju. Schunk je, naime, pripremio tri bombe - tri grude zgužvanog papira za gađanje publike. Koga pogodi bomba, zamolio je, neka je razmota i pred svima pročita sitnu prozu u njoj. Ali eksplozivno, zaželio je. Djevojka u publici koju je pogodila prva bomba vrlo je ozbiljno shvatila autorovu uputu. Povišenim glasom glumeći histeriju zdušno je interpretirala prozicu: sretoh onomad šalu/veli ona: 'gle, budalu'!/ja ću na to: 'zar ja budala!?/ samo se šalim...', kratko će šala./ nota bene... kad sretnete šalu, nasmiješite joj se. Za svoj impresivan nastup posjetiteljica je osvojila srdačan pljesak i, dakako, radnu bilježnicu Sitna proza, koju je autor, kao obično, unikatno doradio pečatom. Drugom je bombom pogođen sam Jasen Boko, koji se nenametljivo umiješao u publiku. Za isti honorar, poznati kazališni kritičar je s nešto manje uživljavanja nego prethodnica izrecitirao: svako novo prijateljstvo je dodana vrijednost. prvi put sam joj se omilio, drugi put se prisjetila svog bivšeg. treći put nisam čuo što je procijedila. nisam znao da toliko mogu. Trećom bombom Schunk je precizno gađao mladu gošću u publici, ali ona mu je bombu istom preciznošću vratila, pa je u drugom gađanju eksplozivni nastup ipak izveo mladić: zajedno s tobom sam sjeo pod palmu... samo da opet ne padne orah... oprosti draga prdnuti morah./prdac je najveći stupanj intimnosti. Za kraj, autor je zamolio posjetitelje da otvore Sitnu prozu na 47. stranici i zajedno pročitaju tekst, na što je knjižarom zborno odjeknula Schunkova prozica: Akseneznatesexat/nemojtemejebat! U zadnji čas, prisutne koji su svjedočili i prvoj promociji u O'gradi obradovao je dolazak Davora Bogovića. Nije mogao stići prije, ispričao se, ali pojavljivanje Šaptača Šunka podsjetilo je poznavatelje na njegovu nenadmašnu interpretaciju Schunkove proze, najeksplozivniju koja je dosad odjeknula. S megafonom u ruci, Bogović je tada u O'gradi, kao na uličnom mitingu, interpretirao jednu od krupnijih sitnih proza, a to je, nimalo virovitički subjektivno, izgledalo ovako: ništa ja vas političare, radnike, homoseksualce, buntovnike, seljake, kućanice, vlasnike... Tako je, po Schunku, započeo Bogović, a mi u publici pokušavamo naslutiti kamo to umjetnik cilja. I već lagano hvatamo smjer i većina nas može se složiti da nabrojeni nezadovoljnici stvarno spadaju u isti koš. A Bogović razgovijetno i inspirirano Schunka vrti dalje... rovokopače, krovopokrivače, krojačice, zviždače, štrajkaše, lijeve, obrazovane, primitivne, desne... Publika odobravajući kima i ljulja se u Bogovićevom ritmu... partizane, liberale, higijeničare, anarhiste, ateiste, deiste, komuniste, šoviniste... I svima nama u publici sviđa se kud nas Bogović usmjerava, svi mi njih isto tako ništa i sad ćemo im zajednički reći što ih zapravo ide... slastičare, separatiste, šustere, hohštaplere... Tu se već publika počela zgledati. Ne možemo više pohvatati kud cilja. Ako tko i može pretpostaviti zašto on ništa separatiste, ne zna što tu rade šusteri. A Bogović nezaustavljivo izgovara dalje... filantrope, urotnike, kočijaše, konobariceee... To je sugestivno naglasio tako da pomišljamo da je neka konobarica nešto gadno zgriješila prema autoru, ali zašto i ona među... mizantrope, blagajnike, mlatikese, prdonje... Sad publika više ne pretpostavlja ništa, nego već gotovo frustrirano iščekuje poantu da sazna kamo vodi ta žestoka vožnja... šaljivdžije, mediatore, cajkuše, odvjetnike, pravednike... ne razumijem. Tako vozi Schunk. Izvor Zavičajno društvo Virovitičana u Zagrebu