Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Politika

Schmidt: Naučio sam se boriti, sve ću učiniti da pravdu istjeram do kraja

  Goran Gazdek           06.02.2013.         3676 pogleda
Schmidt: Naučio sam se boriti, sve ću učiniti da pravdu istjeram do kraja

Unatoč gospodarskim uspjesima i nesebičnim humanitarnim radom njemačko-hrvatski poduzetnik, predsjednik uprave tvrtke Bauerfiend Karl Schmidt rijetko istupa u javnosti, a još rjeđe daje intervjue. Prvi razlog za to je skromnost, a drugi poslovi širom svijeta zbog kojih u Hrvatskoj boravi tek sedam ili osam dana mjesečno. No, naša upornost da razgovaramo s čovjekom koji je zajedno s partnerima prije šest godina u Lukavcu kod Slatine osnovao vinariju Cavallino, ipak se isplatio.

Ideja je bila obnoviti tradiciju proizvodnje pjenušca jer upravo je u slatinskim vinskim podrumima 1896. godine proizveden prvi hrvatski pjenušac. Projekt je proglašen od državnog interesa, javno su ga podržali ga tadašnji predsjednik Stipe Mesić i tadašnji ministar poljoprivrede Petar Čobanković. Mnogi se još sjećaju spektakularnog spuštanja helikoptera na slavonske brežuljke, među trsove budućeg ponosa Virovitičko-podravske županije. Trebao je to biti najveći vinski projekt u Hrvatskoj, ali je neslavno propao.

Željeli smo saznati tko je Karl Schmidt, zašto je svo svoje znanje, iskustvo i kapital želio uložiti u slatinski kraj i zašto razočaran planira napustiti Hrvatsku.

Hrvatski korijeni

- Rođen sam u Osijeku, u obitelji Folksdojčera. Djed je bio je časnik,otac nikada nije  mogao pohađati školu jer je bio Nijemac i najviše što je mogao biti je zidar. S druge strane, majka je dobila stipendiju, završila je za bibliotekara. Kao šestogodišnjak s roditeljima sam preselio u Njemačku jer otac više nije mogao podnijeti pritiske. Godinu dana prije nas tamo je kao politički emigrant pobjegao moj tetak i cijela njegova obitelj - započinje svoju priču Karl Schmidt.

*Čega se sjećate iz tog razdoblja?
- Kuće koje smo imali na Jugu II, malog psa i prvog bicikl. Otišli smo s kovčegom, kao turisti. Često smo mijenjali gradove, roditelji su zatražili politički azil i nakon godinu dana dobili državljanstvo. Ali sve mi je to jako, jako daleko jer sam doista bio mali. Nisam imao vremena za razmišljati,  morao sam se boriti u novoj sredini, naučiti jezik. Djeca su vrlo brutalna, tražio sam svoje mjesto među njima. Tata je postao Johan, do tada se zvao Ivan, ja sam bio Drago tamo sam postao Karl.

*O svojim hrvatskim korijenima saznali ste dosta kasno, tek kada je ovdje izbio rat?
- Tada sam se zainteresirao za Hrvatsku i prvi put ovdje došao 1991. godine. Tek tada sam doznao da postoje Hrvati, Srbi, Muslimani... Roditelji su me odgajali u duhu koji s tim nema veze, vjerojatno su me htjeli čuvati od tih teškoća.

* Osim humanitarne pomoći u Hrvatsku ste unijeli i kapital, željeli ste se ovdje i poslovno okušati?
- Puno sam pomogao, to znaju ratni vojni invalidi i pokojni dr Njavro, ali se nisam medijski eksponirao, to sam strogo zabranio. U Hrvatsku sam došao s tri poduzeća i dvije svije kuće, ovdje sam donio i novac i znanje. Međutim, ovdje vlada percepcija da je svatko tko dođe izvana lopov, da želi oteti. Ne znam ni jednog stranca koji je nešto oteo, pa do sad su to uglavnom radile političke grupacije i njima podobni ljudi u političkih krugova. Stranci su do sada uvijek gubili, zato i nema velikih investicija. I dok se ne promjeni pristup da stranac nije neprijatelj koji radi invaziju na Hrvatsku neće ih biti. No ono što mi se dogodilo u Slatini nisam mogli ni sanjati.

Uzeli nam miljun eura

*Kako ste se osjećali kad ste shvatili da ste prevareni? Ili da Vas pokušavaju varati?
- Najveća greška je što sam to radio iz ljubavi. To je bilo nešto kao moje dijete! Zato je osjećaj grozan. Najedanput ustanovite da svo ono povjerenje, su onu ljubav koju ste dali nekome da to iskoristio. Nije bit u tome što ste izgubili novce - danas ćete ih zaraditi, sutra izgubiti - to je tok života. Nije problem novac, problem je da vam je netko ukrao nešto što ste sanjali, što ste gradili i što ste htjeli napraviti. Normalno je da ljudi ulažu da bi zaradili, ali ovaj projekt je bio moja ljubav, nešto što sam pripremao sebi kad prestanem raditi u Bauerfiendu pa makar nište ne zaradio.

Planirao sam se vratiti u Hrvatsku, baviti se vinom, ići na svjetske sajmove, biti dio velike obitelji i raditi za sebe, a dugoročno za svoju djecu. Ali i za njihovu djecu jer su dobili 5 postio u firmi, a da nisu dali praktično ništa.

Uzeli su nam milijun eura, projekt je propao. Opet jedna priča koja je loše završila, pravosuđu treba 6, 8 ili 10 godina da nešto riješi. I tko je kriv?  Ja i moja kolegica jer smo naš novac uložili u taj projekt. Mi smo krivi zato što nismo imali nekoga tko će kontrolirati svaki račun jer smo imali povjerenje u svoje partnere koji su, međutim gledali svoj mali kutak, a ne cijelu priču.

Šteta je ogromna, to nikada neću vratiti, ali želim da se pravda istjera do kraja.

* Događaju li se takve stvari i vani, u zemljama Europske unije?
- Trideset godina sam živio u Njemačkoj, imao sam tek jedan sudski spor i to protiv  osiguranja kad sam  1980. godine nastradao u prometnoj nesreći. Od 17 godine imam svoju firmu. Sa 23 godina sam, kao najmlađi student, završio privatni fakultet. A u Hrvatskoj ne mogu ni nabrojati koliko sporova imam. Ali, kad u Njemačkoj odem na državno odvjetništvo i na policiju ne moram više voditi brigu. U Hrvatskoj ako ne vodim brigu onda će se dogoditi da policija ne istražuje, pogotovo u malim sredinama. Dogodit će se da je susjed javni bilježnik i da se poznaje sa sutkinjom koja ne uvažava dokaze i ne želi ih uvažavati i gdje nagrađuje čovjeka koji je prevario mene, grad i državu.A na drugostupanjskom sudu to stoji godinama, ali se ni tamo ne uvažavaju dokazi pa nepravda postaje pravda. U Njemačkoj i drugim zemljama se ne može dogoditi da netko tuđim novcem sebe sagradi bilo što.

Nije tamo sve idealno, ali postoji pravni sustav i policija koja nije politički manipulirana. Tamo kad se nešto ovako dogodi možete se osloniti na instituciju.

* Kad će se to u Hrvatskoj dogoditi?
- Kad bude postojala politička volja.

* Je li sadašnja vlast to pokazuje?
- Političari su uglavnom svi isti. Rijetke sam upoznao koji gledaju čovjeka, a  ne sebe. Za 10 godina steknu imovinu koju nikad ne bi stekli da su radili ono s čim su se bavili prije mandata. Ima i onih koji su skromniji, koji stvarno žive od svoje plaće.

* Logično bi bilo da u politiku idu oni koji imaju?
- U bivšoj državi u policajce su išli oni koji nisu bili dovoljno dobri u školi. Danas oni koji su dovoljno dobri u školi postanu policajci, a oni nisu bili ništa postanu političari. Kad bi napravili anamnezu onoga čega imamo u politici to bilo šokantno.

 *Bi li ponovno ulazili u partnerske odnose s ljudima u Hrvatskoj?
- Nikada više neću ući u angažman s parterom ako u projekt ne unese novaca koliko i ja. Nikada više neću dati povjerenje nikome da vodi poduzeće dok ja vani zarađujem novce koje će netko trošiti. Prepuno puta sam se opekao, izgubio strahovito puno novaca.

Sekunda koja mijenja život

 *Kako ste stradali?
- Bilo je to dva mjeseca prije mog šesnaestog rođendana. Vračali smo se s rukometnog turnira, ja sam bio u školskoj reprezentaciji. Upoznali smo neke cure, išli kod starijeg prijatelja koji je imao veći stan. Vozač je izgubio kontrolu nad automobilom, prošao je s lakšim ozljedama. Prijatelj koji je sjedio sa mnom iza vozača također je ostao invalid, smrskana mu je noga. Najbolji prijatelj Vinko koji je sjedio do vozača je poginuo. Prepirali smo se tko će sjediti naprijed jer sam ja želio tamo sjesti, ali kako je on bio stariji inzistirao je tamo sjedne.

Meni je bila slomljena vratna kralježnica, izgubio sam bubreg... u bolnicu sam došao klinički mrtav. Bio sam sportaš jakog srca i velikog kapaciteta pluća zbog čega sam preživio. No, ta jedna sekunda promijenila mi je cijeli život.

*Rehabilitacija je dugo trajala. Što ste radili, kako vam je protjecalo vrijeme?
- Kad su me hitno operirali nisu dobro zatvorili kralježnicu pa sam na intenzivnoj njezi ležao dva mjeseca. U Centru za rehabilitaciju sam bio još osam mjeseci. Sve što ste prija radili s lakoćom najedanput više ne možete. Morate se naučiti oblačiti, prati, obuvati cipele. Morao sam sve iznova učiti,  kao malo dijete. U bolnici sam jako puno čitao. Sve što sam mogao pročitati o zakonu i pravu sam proučio. Bio sam bijesan, želio sam nadoknaditi štetu što je, naravno bila iluzija, jer što god dobiješ materijalno nikada šteta neće biti nadoknađena. Ta zabluda me držala dvije godine.

 * Jeste li uplašili budućnosti kad ste shvatili da više ništa neće biti isto?
- Da, apsolutno! Doživio sam neku vrstu šoka. Kad sam sjeo u kolica obilazili su  me prijatelji i rođaci. Trudio sam se biti hrabar, nikada nisam zaplakao pred njima.  Zanimljivo, oni ljudi koje sam držao prijateljima nisu dolazili, posjećivali su me oni koji u mojoj glavi nikada nisu bili prijatelju. Prvi put sam se rasplakao kada su mi je došlo njih petero za koje sam mislio da mi nisu prijatelji. Bili su to kolege iz škole prema kojima se puno puta izuzetno ružno ponašao.

 *Kako to objašnjavate?
- Pokušavam svojoj djeci usaditi ono što moji roditelji meni očigledno nisu uspjeli. Nije bitno da imaš puno ljudi oko sebe, već da imaš dobre ljude. I da imaš prijatelje na koje se stalno možeš osloniti, ne samo u dobru nego i u zlu. I da nije bitno imati sto prijatelja... Ako imaš jednog pravog već si bogat čovjek, ako imaš dva onda je tvoj svemir.

*Kolica nisu bila prepreka da se ponovno počnete baviti sportom i upišete fakultet?
- U sportu sam našao svoju snagu jer sam uvijek težio novim izazovima. Taj izazov je uvijek malo veći, a cilj dalji. Imao sam dobru ekipu, svaki dan smo vježbali, išli na natjecanja u Njemačkoj i inozemstvu. To je trajalo 6 godina, do maratona u Nizozemskoj gdje je svaki do nas pet morao voziti 350 kilometara. Imali smo za to sedam dana, ali sam se toliko preforsirao da sam shvatio da moraš povući granicu i priznati da više ne možeš. Ne možeš biti toliko glup da ideš do kraja i zbog toga imati posljedice.  To mi je i danas moto u životu. Da je priča oko Cavallina nešto što ne mogu završiti i dovesti je do kraja odustao bih. Naučio sam se boriti, nepravdu ne mogu podnijeti i sve ću učiniti da pravdu istjeram do kraja.

Kroz sport sam upoznao djevojke, upisao sam se na fakultet iako me nisu htjeli primiti jer su misli da je to nebi mogao završiti. Izborio sam se za mjesto s jednom žalbom prema sudu i ministarstvu prosvjete i sporta, položio prijemne testove i na kraju završio fakultet.

Navikao na diskriminaciju

 *Kad ste shvatili da imate talenta za biznis?

- Ne bih rekao da je to talent. Više je to slučajnost.

 *Odakle vam toliko energije, snage, optimizma?
- Kad u životu više puta padnete pa se dignete onda sami sebi kreirate svoju snagu. Da ju nemam danas bi najvjerojatnije završio u nekakvom domu, nebi radio sve to što radim, nebi imao to zadovoljstvo.

Motiv mi je bio da si život olakšam. Ja sa svojom djecom, a imam ih četvreo, ne mogu trčati plažom, ne mogu se ići kupati jer bazeni nisu prilagođeni pa mi je motiv bio da zaradim  novac kako bi sagradio kuću s bazenom. Treba si postaviti realne ciljeve u životu. Ja se ne mogu popeti na Velebit, ali mogu zaraditi da si iznajmim helikopter i dođem na Velebit. Međutim, to mi nije potrebno.

 *Jeste li osjetili diskriminaciju u Hrvatskoj?
- Navikao sam na to. Prošao sam žestoku školu jer u vrijeme kada sam sjeo u kolica ni u Njemačkoj odnos prema invalidima nije bio kao u Americi, razvijao kako se razvijala i država. Tamo nam se sada poklanja velika pažnja, grade se prilazi, gotovo u svemu smo ravnopravni.  U Hrvatskoj čak i u Ministarstvu zdravlja imate tek neku platformu koja više ne radi nego što radi. Puno zgrada nije prilagođeno pa ih ne možemo koristiti.

* Ako bi Vas netko pitao,  što bi savjetovati  ljudima poput Vas koji su u kolicima?
- A što reći ljudima koji nisu u kolicima? Možda njima treba veća pomoć. Kad ljudi kažu da im je žao što ne mogu hodati pitam ih zašto. Zato što ne mogu plesati ili trčati s djecom? Koliko puta vi plešete sa svojom ženom? Koliko puta trčite sa svojom djecom? Mogu imati sve i biti nezadovoljan. Živio sam u Zagrebu u elitnom kvartu, a nisam znao tko su mi susjedi. Prolazili smo jedni pored drugih bez pozdrava, zabrinuti i u svojim mislima. Sada živim u maloj uličici među običnim svijetom. Susjed automehaničar ima toliko prihoda koliko bivši susjedi za jednu večer ostave u restoranima. Ali nikada ne skida osmjeh s lica, stalno je raspoložen, uvijek se pozdravimo i razgovaramo.  

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

ribazvanavanda
9.2.2013. 12:32
hr realnost.svaka čast gosp.Schmidtu!svako dobro vama i vašoj obitelji.
nadakon
7.2.2013. 16:55
Gos. LJubo bilo je o tom slučaju u jednoj pojloprivrednoj emisiji i već je tada to upućivalo na prijevaru..imam dosta prijatelja u Slatini pa sam ih pitao jel im poznat ovaj slučaj i ama baš svi su bili skoro jednoglasni da je ovo sramota šta se tamo desilo i svi su potvrdili da je istina ovo šta ste vi napisali a pogotovo šta su to obični ljudi neopterećeni politikom i bilo čime..a ja takvima najviše vjerujem..i zato vam poručujem bez obzira šta su vas tužili a siguran sam da će se to i na sudu dokazati da ste pisali istinu i dalje tako pišite i otvoreno progovorite o prijevarama,korupciji i malverzacijama jer samo tako se to može postepeno eliminirati..a to će biti i pouka budućim prevarantima prije nego išta počine da će biti otkriveni kad-tad..samo tako možemo pridonijeti boljitku i prosperitetu naše zemlje..a ovo je potpora i Gazdeku i svim novinarima neka samo istražuju i neka pišu istinu..
Ljubo R. Weiss
7.2.2013. 15:17
@nadakan, susjed...
U najboljoj namjeri pisao sam kolumnu "Cavallino - misterije jedne investicije",na virovitica.netu upozoravajući koliko su nam uspješne investicije potrebne i važne. Bilo je to još u listopadu 2010. Protekle dvije i nešto više godine potvrdile su moje bojazni da investicije ne daju rezultate jer strani partneri teško pronalaze pouzdane i čestite firme i poduzetnike s naše strane. Nisam očekivao odlikovanje za svoju kolumnu, ali ni u snu nisam očekivao tužbu, ni ročišta na sudu, što su za mene ipak stresne situacije! Sada, čitajući ovaj vrlo zanimljiv intervju, upoznajući se još detaljnije sa životnim putem i sudbinom Karla Schmidta uvjeren sam da je kolumna bila na mjestu, nikoga nisam htio uvrijediti,najmanje klevetati - želio sam skrenuti pažnju na gorući problem gospodarstva, i šanse koje smo prokockali.Zamislite sebe da ulažete svoj novac u neki projekt, i na kraju od projekta - samo gubici i brige!!!
U međuvremenu, čujem da nakon Gorana, koji je tužen od Jope, nakon mene koji sam tužen od Kufnera, tužena i Marija Lovrenc, kolegica-novinarka, tužena od Slamića!!?? Ima nas raznih novinara, ali ne čini li vam se da je u našoj županiji teško biti investitor, a jednako teško biti - novinar?????
Može se čovjeka ošamariti, ali čovjeka koji dobronamjerno i u skladu sa zakonom radi posao, ne može se ušutkati!!!!!! JAVNOST IMA PRAVO ZNATI ŠTO I KAKO SE U NAS RADI, DUŽNOST JE NAS NOVINARA DATI JAVNOSTI INFORMACIJE I KOMENTIRATI POLITIČKE, GOSPODARSKE I DRUGE DOGAĐAJE, tim više što postoje javne tajne o nezakonitim radnjama i ponašanjima. Sudovi će reći zadnju riječ, ali braniti medijima i novinarima da o tome pišu prije pravomoćnih presuda, udar je na zdravi razum i demokraciju!
nadakon
7.2.2013. 11:24
Pa odvetniče jurlina zar još niste dali priopćenje za javnost nakon ovog inervjua gos.Schmidta čudi me to i baš me zanima sa kakvim ćete lažnim priopćenjem sada izaći u javnost.sram vas može biti i vas i vašeg klijenta kako ste prevarili ovog gospodina koji je imao dobre namjere i koji je uložio toliki novac u našu županiju..takvi kao šta ste vi odbijaju bilo kakva ulaganja i potencijalne ulagače i stvarate antireklamu za hrvatsku..nadam se da će pravosuđe biti učinkovito i da će kazniti prevarante u ovom slučaju..svaka čast gos.ljubi koji je progovorio o ovoj prevari..
susjed
7.2.2013. 11:00
e vidite kad netko hoće pošteno naši lopovi sve unište još im i vlast pomogne


Još iz kategorije Politika