Sinoć je u bespuća interneta odaslan rijetko viđen propagandni uradak upakiran u novinarstvo. Ono što tekst portala Dnevno.hr o Ivici Kirinu i Sanji Kirin čini rijetkim u moru sličnih neprofesionalnih uradaka u Lijepoj nam našoj, svakako je njegov nesvakidašnji sadržaj. Čak štoviše - bajkovit. Maštovit prikaz Virovitice privukao je nemalu pozornost, jednako kao i podsmijeh jer objavljeni podaci gotovo su potpuno u suprotnosti sa činjenicama umjesto da su u njima utemeljeni što i jest novinarski posao. Potpisan pseudonimom Ivane Violić,u analogiju virovitičke satire spremiti ćemo, tako, tekst naslova: Bravo, Kiro! Uzlet kontroverznog Sanaderovog ministra policije! Nekad su mu se smijali, a danas je na čelu grada u kojem nema nezaposlenih. Zbog velikog poštovanja i ljubavi prema etičkom i profesionalnom novinarstvu, jednako kao i prema gradu Virovitici, to, naprosto, moramo učiniti. Počevši od samog naslova, prikladnim, satiričnim stilom i laganim tempom.
PERSPEKTIVA U ISELJAVANJU VIROVITIČANA
"Nezaposlenost na dan 31.08. za PU Virovitica (područje VPŽ) je 3922 osobe u evidenciji nezaposlenih. Za Grad Virovitica je 924 osobe." Službeni su to podaci virovitičke podružnice Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koje smo primili jutros. Pošto ne raspolažemo alatima kojima bi mogli ići od vrata do vrata utvrditi koje su to sve nezaposlene osobe i žive li u Virovitici ili Dublinu, oslanjamo se na službeni podatak Zavoda koji odmah demantira podatak iz naslova. Čak i uz realnu mogućnost kako 923 osobe iz evidencije nezaposlenih rade "na crno" ili uopće ne žive u Virovitici, ostaje jedna, potpisnica ovog teksta, koja je u evidenciji nezaposlenih i živi u Virovitici. Dakle, već naslov famoznog teksta je netočan ali, kako je govorio Sanader - idemo dalje. Jer najbolje nas tek čeka.
"U skupinu prosperitetnih i perspektivnih manjih gradova zasigurno spada Virovitica, u kojoj se, na iznenađenje mnogih, pod vodstvom dugogodišnjega gradonačelnika Ivice Kirina događaju neuobičajene, ali optimistične promjene. Naime, kako tvrde upućeni, ovaj gradić smješten u srcu podravske županije, polako, ali sigurno priprema se za velike razvojne projekte i gospodarske aktivnosti kojima Kirin nastoji privući i zadržati mlade obitelji u svojem kraju." Nakon sporog udisaja, taj smo pasus pročitali još nekoliko puta ne znajući odakle krenuti. Kaže u tekstu "na iznenađenje mnogih" - koga? Onih koji su ostali fascinirani dosadašnjim uspjesima Kirina od kojih je apsolutno najveći nestanak 17 milijuna? Ili onih koji vide koliko je neuspješan, koliko mnogo laže pa ih je, eto, ipak iznenadio? Navode se "neuobičajene, ali optimistične promjene" koje uopće ne znamo u kojem kontekstu komentirati. Samo jednom šetnjom kroz Viroviticu, neki putnik-prolaznik uočiti će brojne zatvorene trgovine a o nekadašnjim industrijskim divovima poput 'Tvina' i 'Virovitičanke' i 'Viro' šećerane da ne pričamo. Broj učenika u osnovnim školama unatrag deset godina doslovno je prepolovljen dok je iseljavanje stanovništva u stalnom porastu. Neuobičajeno je da netko želi živjeti u ovom gradu ali je optimistično da se grade zgrade i stanovi? Taj dio, priznajemo, nismo shvatili. Pretpostavljamo da su djelatnici redakcije Dnevno.hr vjerojatno razgovarali sa upućenim Islanđanima koji su nekad turistički posjetili Viroviticu i ostali pod trajnim dojmom poznate gostoljubivosti Virovitičana kojih je sve manje i manje otkako je Kirin gradonačelnik. Ali, po Sanaderovom - idemo dalje
REKETI BEZ TENISAU 'KIRINOVOM GRADU'
Kao iz predizbornih materijala HDZ-a, u tekstu se nabrajaju projekti, izgradnja, širenje megazone, ma nema čega nema, pa tako piše i kako "U tom gradu ulagače ne zamaraju administracijom, nema čekanja, nema suvišne papirologije, a to sve, čini se, prepoznaju i investitori kojih je u ovom gradu sve više." Gdje? Ulice Virovitice su prazne a sve je više samo automobila u gužvi koje nastaju zbog radova. Rijetki trgovci koji uspijevaju održati poslovanje pod čizmom poreznih nameta nisu ni vidjeli ni čuli investitore ali svi upućuju na jednu adresu kao mjesto svih informacija o investitorima - sjedište HDZ stranke. Poduzetnici, naime, ne vide i ne čuju dobro unatrag godinu i pol jer se bore za opstanak posla za što Grad nema sluha i usred pandemije im naplaćuje 'spomeničku rentu', primjerice.
"Pa nitko pametan se ne da navuć' na njihove uvjete da plaćaju reket kako bi otvorili bilo kakav obrt ili išta u ovom gradu. Nema toga da vi pokrenete posao a njima ne date dioo, to zaboravite", komentar je, isti, brojnih svjedoka načina poslovanja sa Gradom. Iskustvo onih koji su pokušali u potpunoj je suprotnosti sa ovom reklamnom najavom iz citata ali, kako je govorio Sanader - idemo dalje.
"Da Kirin, bez obzira na brojne kritike i prozivke, uistinu solidno vodi svoj grad, otkrivaju i brojke", hvali se Kirinovo djelo u tekstu i navodi razlika od 300-tinjak ljudi u evidenciji nezaposlenih. Istih onih koji su odselili u Dublin ali nisu promijenili prebivalište kako bi HDZ mogao glasati za sebe njihovim imenom. A te "kritike i prozivke" na koje se osvrću se, pretpostavljamo, odnose na spomenuti nestanak milijuna, obnovu dvorca koja je rezultirala pljesnivom fasadom na samom dvorcu i pustoši oko dvorca gdje se preostala drva odlučila sama počiniti suicid.
Sada u tekstu stanovite Violićke slijedi sjajan dio o gradonačelnikovim nadanjima koji kaže; "Neobičan trend, kada je riječ o zaposlenosti, vlada u tom kraju jer je u Virovitici više radnih mjesta nego radno sposobnog stanovništva pa slijedom toga u Kirinov grad iz okolnih mjesta na posao dolazi gotovo 1500 ljudi. Nada se gradonačelnik da bi u njegov grad uskoro mogao dolaziti veći broj turista, baš zato oživljava Turističku zonu Bilogora koja obuhvaća kompletnu zaštićenu cjelinu virovitičkih jezera i dio okolnih šuma, a u planu je gradnja raznih turističkih sadržaja koji bi se trebali prostirati na površini većoj od 50 ha, pa bi uskoro ondje trebali niknuti hoteli, golf-teren, hipodrom, ali i kompleksi za toplice." U razgovoru sa Virovitičanima, niti jednog igrača golfa nismo uspjeli naći. Niti jednog. Ono što jesmo našli je mnogo porušenih stabala oko Bilogore, oko spomenutih Ribnjaka gdje se zalazak sunca sada vidi i kroz drveće.
SVIZAC I NJEGOVA ČOKOLADA
"Iznenađujuće, ali izgleda neosporno, Virovitica s Kirinom na čelu živi ono o čemu i u potresom porušenom Zagrebu mnogi sanjaju." Ovaj navod je naprosto nemoguće komentirati ili analitički obraditi. Ovo spada u marketing i asocira na reklame o kremama u kojima žene sa suhom kožom, koristeći kremu koja se reklamira, žive ono što mnoge druge žene sa suhom kožom sanjaju. Ipak, jedna žena na koju se tekst stanovite Violićke aferira pred kraj je Kirinova supruga Sanja Kirin. Pa kaže;"Upućeni će pak reći kako uz Kirina velike zasluge za uzlet Virovitice ima i njegova supruga Sanja koja je, kako se po gradu priča, mozak svih Kirinovih operacija." E, tu smo naišli na jedini točan podatak u cijelom tekstu, upravo taj o tome tko je mozak iza Kirina koji je svojim postupcima pokazao kako ga baš i nema. Poslovno i rezultatski gledajući, je l'?
"Ova Varaždinka koja upravlja virovitičkim Upravnim odjelom za financije i gospodarstvo slovi kao sposobna, temeljita i odgovorna žena koja je počela kao inženjerka za tekstil općekonfekcijskog smjera zaposlivši se u kultnoj Virovitičanki u kojoj je radila kao poslovođa. S još nekolicinom suradnika uspjela je pokrenuti proizvodnju u posrnuloj tvornici, nakon čega odlazi u Industrijsko-obrtničku školu ne zapostavljajući svoju karijeru u HDZ-u." Pošto je 'Virovitičanka' propala, ne znamo koji je to segment poslovanja Sanja Kirin pokrenula a na koji se u svom tekstu stanovita Violićka referira, ali nije ni bitno - bitan je sam kraj teksta koji završava maestralno.
Kada je Kirin s mjesta virovitičkoga gradonačelnika prešao na mjesto ministra policije, zaposlila se u gradskoj upravi u kojoj se zadržala do danas. “Muž mi nije našao ni jedan posao”, tvrdila je gospođa Kirin svojedobno za lokalne medije, a i danas u Virovitici lokalci pričaju kako iza njihova “Kire” stoji moćna i samouvjerena žena koja je zaslužna za revitalizaciju njihova grada." Dakle.... Nakon nekoliko sporih udisaja, onih kojima se umiruje bujica sjećanja i misli, pa onih kojima se ispušta smijeh iz pluća van, zaključujemo tekst stanovite Violićke istim tonom kojim je i pisan, iz centra grada u kojem se revitaliziraju samo zgrade a ceste su pune rupa kao i priče HDZ-ovaca; "a onda je svizac zamotao čokoladu". Laku noć.
