Banner
Prosvjednici protiv protuepidemijskih mjera - Dosta je!
Na Festivalu slobode bačena plastična boca na vozilo hitne pomoći
HLK upozorila: Onemogućavanje pružanja liječničke pomoći je kazneno djelo
Beroš: Poštujem slobodu, no ne mogu podržati neznanstveni pristup Covidu
Milanović: Prosvjed je demokracija; odlazak pred domove umirovljenika je idiokracija
Komora medicinskih sestara osuđuje napad prosvjednika na tim Hitne pomoći
Selak Raspudić: U Saboru ćemo otvoriti raspravu o zakonu o diskonekciji

  Kultura

Saša Pjanić na Tportalu: Kako je unatoč koroni, ili baš zbog nje, ljeto 2020. u Virovitici postalo ljeto za pamćenje

  Saša Pjanić/Tportal           13.09.2020.         849 pogleda
Saša Pjanić na Tportalu: Kako je unatoč koroni, ili baš zbog nje, ljeto 2020. u Virovitici postalo ljeto za pamćenje

Kada se šećete Viroviticom, ulice često znaju biti prazne, čak i u vrijeme bez korone. Mogli biste još i pomisliti kako su Virovitičani jedva dočekali samoizolaciju i predali joj se šaptom te kako je inspiraciju za skladbu 4′33″ John Cage mogao pronaći i ovdje. No privid naravno laže, jer kao središte jedne od županija s najmanjim brojem zaraženih u Hrvatskoj, po ljetnim kulturnim događanjima u vremenu obaveznih dezinfekcija, medicinskih maski, smanjenog društvenog kontakta i pojačane samokontrole, mogla bi Virovitica konkurirati mnogim našim gradovima - piše Saša Pjanić na Tportalu.

Kako je ljeto 2020. u Virovitici postalo ljeto za pamćenje? Vraćam se opet na šetnju ovom pomalo nepoznatom, ali osebujnom slavonskom varoši čije ulice, ušorene oko obnovljenog neobaroknog dvorca na humku, vode prema tihoj i uspavanoj periferiji. No tko ne brza i naćuli uši, lako će opaziti da široki, prazni sokaci i nisu posve nijemi.

Tako naprimjer u Ulici Pavla Radića, s lijeve strane od pješačkog mosta prema gradu, nasuprot koje obično stoji parkirano službeno vozilo virovitičke grupe Vatra, stoji kuća iz čijeg potkrovlja često dopiru prigušeni rifovi gitare. U susjednoj Marinovoj - virovitički starosjedioci Mikeši tako zovu Preradovićevu - netko stalno usavršava sinkope potmulim šamaranjem neozvučenog bubnja, rasipajući šesnaestinke po hi-hatu. Na drugom kraju grada, u Zagorkinoj ulici, budući maestro Jakov, dok nije na konzervatoriju u Trstu, često preludira na klasičnoj gitari.

A ni pod bilogorskim brežuljcima nadomak grada, do kojih se stiže polusatnim hodom od centra ili još kraćom vožnjom na biciklu, od nevidljivog ritma ne može se pobjeći u tišinu. Slijedom kratkih predudara, arpeggija i crescenda, svašta bi se još moglo naći u gradskom vodiču – kajdanci, no put notnog crtovlja nezaobilazno vodi na četiri mjesta. Do Gradskog prostora stare vojarne, u Glazbenu školu Jan Vlašimsky, na ljetnu pozornicu atrija Palače Pejačević i, konačno, u Cafe bar Pub.

Ok, ajmo nekim redom. Kulturni život u Virovitici bogat je i nije samo u znaku violinskog ključa. Hram kulture građevina je u središtu grada, koja baš tako i izgleda, Dvorac Pejačević iz 1804. godine. U tek obnovljenom novom ruhu, novi-stari dvorac s novom i originalnom stalnom postavom Gradskog muzeja Virovitica svečano je otvoren krajem prošle godine.

Otada te unatoč koronakrizi, bilježi lijepe brojke posjeta, a gostujuća izložba zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt 'Između htijenja i realnosti – industrija i dizajn namještaja u Hrvatskoj 1945. – 1990.' značajan je događaj upravo završenog virovitičkog kulturnog ljeta.

Uz upečatljivu vizuru dvorca, mnogi već znaju i Viroviticu prepoznaju po dugoj kazališnoj tradiciji i zimskom festivalu Virkas, a koji je svoju zadnju predstavu ove godine u ožujku odigrao tek nekoliko dana prije proglašenja epidemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj. Kazalište Virovitica, koje bilježi više od jednog stoljeća postojanja, zahvaljujući bezrezervnoj potpori građana opstalo je i u vremenima u kojima su se u znatno većim gradovima kazališta gasila.

I u ova teška vremena zadržalo je dobru formu te izašavši među Virovitičane na otvorenu pozornicu atrija Palače Pejačević u lipnju održalo 17. Virovitičko kazališno ljeto. Prigodna je bila i predstava kojom je ono započelo, 'Mikeški korona kabare' virovitičkog glumca Draška Zidara u režiji kazališnog kriznog stožera.

Unatoč izostanku dviju najvećih manifestacija, međunarodnog sajma Viroexpo u ožujku i proslave Dana sv. Roka, zaštitnika grada, u kolovozu, ispalo je ipak tako da je kultura ovo ljeto u Viroviticu ulazila na sva vrata. Uz dvije velike pozornice, muzej i kazalište, značajan doprinos događanjima dale su i one male, dapače vrlo aktivne, kreativne i poduzetne. Poezija se, zahvaljujući književniku, dramaturgu i glumcu Robertu Rokliceru, koji je prerano preminuo 2018. godine, još od 2017. trajno nastanila u Cafe baru Cug oko kružoka pjesnika, glumaca, muzičara i inih njezinih ljubitelja koji se na Roklicerovim večerima redovito okupljaju i čitaju je.

U sjećanje na Roberta i okupljanja u Cugu, koja je on potaknuo, otvorena je krajem kolovoza i retrospektivna izložba fotografija. Osmislio ju je novinar i direktor Festivala reportaže i reportera Fra Ma Fu Goran Gazdek, a postavio Zlatko Kovačević Saksa, dok su svoje i Robertove pjesme čitali ili uglazbljene pjevali Milko Kiš, Ivanka Blažević Kiš, glumci Igor i Vlasta Golub, Zlatko Erjavec, Zrinka Mikolić i drugi.

Spomenuti festival koji su 2015. godine u Virovitici pokrenuli Hrvatsko novinarsko društvo i Studijski institut za novinarstvo, na inicijativu virovitičkih novinara Gorana Gazdeka i Ivana Žade, bez obzira na to što se od 2018. više ne održava u njoj, svojevrstan je virovitički proizvod. Posvećen je slavnom i legendarnom reporteru Franji Martinu Fuisu, rođenom 1908. godine u Virovitici, a koji je tridesetih godina prošlog stoljeća slovio za najpopularnijeg novinara u onodobnoj Hrvatskoj.

Cilj tog festivala je očuvanje reportaže kao vrste koja je sve manje zastupljena u medijima u obliku u kojem ju je pisao Fuis. Obično donosi atraktivne programe, izložbe, promocije, projekcije filmova recentnih hrvatskih i inozemnih autora te radionice u kojima sudjeluju građani svih uzrasta i posjetiteljima otkrivaju male tajne stripa, animacije i fotografije. Od 2019. festival se održava u Daruvaru, a ove godine, zbog epidemije izazvane koronavirusom, bit će reduciran na manji dio programa za lokalnu publiku, bez akreditiranih gostiju i novinara.

Ovo naravno nije sve od virovitičkog kulturnog ljeta 2020. Sjećate li se ona četiri mjesta koja sam spomenuo, a do kojih će vas nezaobilazno dovesti trag violinskog ključa? Prvo je Gradski prostor stare vojarne, u kojem većina virovitičkih bendova ima svoje probe. A nije ih malo. Uz svima poznatu Vatru, to su još ZMaj, Spotty Mug, P.O.C., Ohio band i Epitaf te barem još toliko glazbenih entuzijasta skučenih pod raznim tavanicama i u podrumima.

To možda i nije slučaj, s obzirom na činjenicu da od 1886. godine u gradu djeluje Glazbena škola Jan Vlašimsky, kojoj je Hrvatsko društvo glazbenih pedagoga 2019. godine dodijelilo titulu najbolje glazbene škole u Hrvatskoj. Upravo iz njezinih redova potekla je početkom prošle godine inicijativa koja je itekako obilježila nedavno završeno virovitičko kulturno ljeto. Profesori Mario Petrinjak, Ivan Manjkas i Vedran Gorjup u suradnji s Turističkom zajednicom grada Virovitice, Klubom mladih Virovitice te Savjetom mladih grada Virovitice prije tri godine pokrenuli su projekt Svirka u Palači i potakli okupljanje građana u platformu s ciljem osmišljavanja, organizacije i promocije kulturnih događanja.

Rezultat tih nastojanja je udruga Virovitička kulturna alternativa, javnosti poznatija po već uvriježenom nazivu Vika. I premda je Vika svoje prve korake neplanirano načinila pod zaštitnom maskom, uz potporu Ministarstva kulture uspješno je realizirala projekt Vika ljeto u Pubu 2020. Riječ je o tromjesečnom programu muzičkih nastupa, književnih večeri i izložbi fotografija u virovitičkom cafe baru Pub što su od lipnja do početka rujna zaokružili virovitičko kulturno ljeto.

Uz virovitičke bendove Vatru, Spotty Mug i Epitaf, u Pubu su ovo ljeto nastupali Truth ≠ Tribe, B Confidentional & The Secret Four, Paul The Walrus i Doringo iz Zagreba te Cat Paws iz Daruvara.

Tako je Virovitica u zadnjih nekoliko godina postala etablirano mjesto u kojemu stanuje poezija, uz glazbeni dio projekta išla je Književna Vika s četirima književnim večerima na kojima su predstavljeni 'Hrvatski pjesnički huligani', Zvonimir Grozdić, Žarko Jovanovski, Siniša Matasović i Jovo Mraović, zatim 'Najjači hrvatski slemeri' Mario Kovač, Dejan Inđić, Zlatko Majsec, Hrvoje Mimica, Dino Tremens, Milko Kiš i Ivana Blažević Kiš te sisački književnici Sanja Domenuš, Denis Vidović i ponovo virovitički miljenik Siniša Matasović, a koji je u osvrtu na zadnju Književnu Viku u Pubu kratko napisao na Facebooku: 'Ekipa za poželjeti i ubuduće.'

Virovitički fotografi održali su u Cafe baru Pub dvije izložbe fotografija, a projekt je izvanrednom svirkom zaključio legendarni Erotic Biljan and His Heretics.

O virovitičkom ljetu 2020., umjesto nabrajanja, dale bi se pisati priče koje, kada je riječ o malim gradovima, često nepravedno ostaju prešućene. Naročito o demografski otpisanim i iseljenim malim gradovima Slavonije. Virovitičani očito imaju što ponuditi i reći, znaju to artikulirati, mogu organizirati vrhunske kulturne događaje i kao odlični domaćini ugostiti ljude.

'Ako smo u kriznoj godini s malim budžetom napravili ovakvo nešto, u nekoj normalnijoj godini možemo samo još bolje', zaključuje predsjednik Udruge Vika Mario Petrinjak. A što se tiče novih događanja, ne treba ni čekati tu normalnu godinu. Jesenja Vika u Pubu već je počela.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kultura



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.