Buvljak na prostru bivše vojarne u vrlo kratkom roku postao je mjesto nezaobilazne nedijeljene trgovine i razmjene dobara, tjednih susreta i ugodnih razgovora i šetnje prije podnevnog ručka. Mjesto je to na kojem se pune baterije pozitivnom energijom i s kojeg svi odlaze zadovoljni – i prodavači, i kupci, i kibici. I ne dolaze ovdje samo Virovitičani i Virovitičanke. Oni koji dolaze izvan naše županije kažu da je virovitički buvljak jedan od najboljih – po organizaciji, broju prodavača i kupaca, količini ponuđene robe i prometu. Virovitički brend, rekli bi. U isto vrijeme buvljak je, kao i svi buvljaci na svijetu, mjesto povratka u prošlost, nostalgije, čežnje za prohujalim vremenima, tuge za onim što je bilo i što se ne može vratiti. Ovo su priče s buvljaka.
***
Saša Lukačić iz Bereka kod Bjelovara jedan je od onih koji odgovorni tvrde da je virovitički Buvljak jedan od najbolje organiziranih. Vidimo ga uvijek na istom mjesto, gotovo svake nedjelje. I tako punih šest godina. Dolazi sa suprugom Slađanom, pomaže mu jer je previše posla za jednoga. Ne dođe ona svaku put, kad nema volje i vremena ostane doma jer i kod kuće posla preko glave. Posljednjih nekoliko nedjelja bila je na bolovanju pa je sve morao sam. A da bi istovario veliki asortiman koji dovozi u kombi vozilu i posložio ga nekim redom i smislom na licu mjesta mora biti već oko pet, pola šest što zavisi od vremena. Ima i kupaca koji na prostor bivše vojarne dolaze od ranog jutra pa ništa ne prepušta slučaju.
Možda baš taj ranoranioc na njegovom štandu nađe nešto za sebe. Da, iako ponekad dođe bez stolova, njegov prodajni prostor slobodno možemo nazvati štandom jer roba nije tipično buvljački izložena na ceradi ili šatorskom krilu.
Prije Virovitice prodavao je na buvljacima u Bjelovaru i Koprivnici te u Njemačkoj. Ode i sada ponekada u Koprivnicu ponedjeljkom, u Đurđevac četvrtkom, u Križevce petkom, ali sve je to slabije od Virovitice.
„Imam dobra iskustva, zadovoljan sam s Viroviticom. Početak je ovdje bio težak, ali sada sam već uhodan, a ljudi su se navikli na mene. Ljudi znaju što se kod mene može naći pa već imam stalne kupce. Kažu mi da sam korektan s cijenama. Znaju i naručiti, ako nađem – donesem. Već sam stekao i mnogo prijatelja u Virovitici“, kaže nam gospodin Lukačić.
Nudi različite stvari, i što je jedinstveno, svaki tjedan donese nešto drugo i drugačije, nešto novo tako da ako vidite nešto što vam sviđa i želite kupiti ne ostavljajte za sljedeću nedjelju – vrlo je izvjesno da to nećete naći. Cijene se kreću već od 20 i 50 centi. Ima dobrih i zanimljivih stvari, ljudi kupuju sve i svašta. Jako dobrih stvari se mogu naći za malo novaca.
„Kupci nekada prigovaraju i tako niskim cijenama, neki bi htjeli za džabe. I onda se cjenkamo, to je normalno na buvljacima. Bez cjenkanja nema buvljaka, to je najbolja pogodba. Bitno je da su svi zadovoljni i da nitko je na gubitku. Interes mi je da ljudi budu zadovoljni, jer će takvi doći opet i dopeljati druge kupce. Ima prodavača koji varaju, pokušaju prodavati mačka u vreći, ali tako se radi na kratke staze. Svatko gleda sebe, i svima nam je u interesu da prodamo, ali kad varate na kaju nećete ništa imati“, pripovijeda naš sugovornik.
