Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Šareni baloni snova


  biLJana           Biljana Kovačević           01.10.2018.         1228 pogleda
Šareni baloni snova

Volim ova prekrasna jesenja jutra. Sunce, ugodna toplina i svjež jutarnji zrak. Mogu punim plućima udisati, ispijati kavu na terasi i smiješiti se danu što je predamnom. Volim ta jutarnja iščekivanja dana u usponu i razmišljanja kakav će biti. Slatki opojan miris nečega u zraku čemu još ne slutimo ime. Zvukovi što dolaze s ulice i tišina dvorišta iza kuće. Još mogu polugola šetati kućom, bez teške odjeće i osjećati hladnjikav dodir vjetrića što prolazi kroz kuću.

U mojim godinama žene imaju problema sa tjelesnom vrućinom. Čak i po zimi ne volim debele naslage odjeće na sebi. Volim se osjećati slobodnom u kretanju. Upravo se jedna muha svom silinom zabila u staklo otvorenog prozora pa zuji iz sveg glasa. Kako da joj objasnim da joj je ljepše letjeti vani nego ulaziti u kuću. Al' muha k'o muha! Bez glave! Polako ispijam svaki gutljaj kave kao da su u njemu svi okusi života. Na peći se već lagano krčka ručak. Kuhana suha rebarca s kiselim kupusom i tijestom.

Uz ispijanje jutarnje kave, najdraža aktivnost mi je pisanje. Jutrom sam najkreativnija jer me kasnije obaveze bace na drugi kolosijek. I noću, kad zavlada tišina i svi se povuku u svoje odaje. Svaki put kada me zaplahne novi svježi zrak izvana, osjećam se kao da me čisti od svih zlih primisli iz noćašnjeg sna. Ponekad mi je teško iščitati poruku mada osjećaj koji je ostao u meni nakon njega bude gotovo cijeli dan intenzivan. Tada bih trebala prevodioca mojih osjećanja kako bih stvorila neku sliku.

Zapravo, mi sami smo najbolji tumači, ali smo nažalost zaboravili jezik kojim nam snovi govore. Mene su oni privlačili cijeli život. Nekada bih im se posvetila malo pažljivije, a nekada ih ostavljala tamo gdje im je mjesto. U snu. Gotovo svi snovi su proročanski. Ali oni su toliko slojeviti u vremenu i prostoru dok se odvijaju u snu bez ograničenja vremena i prostora. Gotovo prije četrdesetak godina sanjala sam prizor u boji s jako mnogo balona, onih s košarama koji su lagano lebdjeli u zraku. Kada sam prvi put ugledala taj prizor sa neke smotre naprosto sam bila zabezeknuta. Danas su nam ti prizori normalni i uobičajeni, no u vrijeme kada ih nije bilo a vidio si ih u snu, pokušavaš sebi objasniti smisao.

Često nam se čini kako nemamo vremena još i za naše snove. Ta ionako su toliko zbrčkani da ih je nemoguće opisati. No, istina jest da uvijek imamo vremena za ono što želimo. I jedino smo mi ti koji odabiremo trenutke kojima ćemo se posvetiti. To se odnosi i na one najljepše, spontane, kojima se često zbog straha da nećemo stići obaviti sve što trebamo, bojimo prepustiti. No, odabirući ih, mi postižemo živjeti život u trenucima koji nas ispunjavaju i daju nam snagu za dalje.

Često dozvoljavamo okolnostima da nama gospodare, da nas struja života baca amo-tamo, od obale do obale. Čineći svjesnim naš izbor postižemo da smo kormilari svog života i upravljamo njegov brod tamo gdje mi želimo. I sidrimo se u lukama koje sami odaberemo. Život je kao posuda puna raznovrsnih bonbona. Svi su slatki, fini, zamamnog izgleda. Svi viču „uzmi mene“ „uzmi mene“! No, samo će vaš prst odabrati kojeg želi. Opetovano ponavljanje postupaka u životu koje činimo, birajući sami ili se prepuštamo biti birani jest ono što čini našu sudbinu.

Zato se sudbina može mijenjati. Premda vi mislite da ne može. Tako su vas naučili ponavljajući kod svakog sretnog ili nesretnog trenutka „to je sudbina“! No, sudbinu stvaramo sami svojim navikama. I ako te navike ponavljamo godinama, nakon određenog broja godina, to stvarno i postaje sudbina koja se više ne može promijeniti jer smo prestari da ih mijenjamo. Čuj, prestari! Dok je god čovjek živ i ima volju učiti i mijenjati se ima priliku za promjenu. Nakon mnogo godina sam shvatila značenje svoga sna s balonima. Baloni lete. Ptice lete. Volimo reći kako su slobodne u svom letu. Da, sloboda! Sloboda je bio moj zadatak! Da naučim biti slobodna od svih stvari koje me ograničavaju da se razvijam i budem što bolja osoba. Da se oslobodim starih uvjerenja i stavova koji me ograničavaju da izrazim svoje talente. Da se oslobodim okolnosti koje me u tome sprječavaju. Da naučim praviti svoje izbore i donositi odluke koje će koristiti mome zdravlju, mentalnom i fizičkom, koje će unaprjeđivati moj život.

A šareni baloni označavali su vrijeme u kojem ću to ostvariti. U kasnijoj životnoj dobi. Naravno, svatko može protumačiti na svoj način. No, ja sam doista postala svjesni kreator svoga života.Biram ljude koje puštam u svoj život. Biram događaje na koje ću otići. Biram riječi koje ću izgovarati, biram osjećaje koje ću osjećati u vezi nekih događaja. Sada ćete me pitati kako možeš birati osjećaje? Ta zar oni nisu kemijska reakcija našeg tijela na koju ne možeš utjecati? Jesu! Ali ono na što mogu utjecati jesu misli u vezi događaja i duljinu „osjećanja“. Ako odlučim da se ne želim osjećati uvrijeđeno na postupke nekih ljudi, mada su me preplavili osjećaji nelagode, povrijeđenog ponosa i slično, ja tada preuzimam kontrolu nad svojim životom. Jednostavno odlučim čovjeka ostaviti njemu samome, njegovim mislima i uvjerenjima, znajući da on nije taj koji određuje ili potvrđuje moju vrijednost. Jer, ta vrijednost je u meni. I ako je ja nemam, neće ju donijeti niti njegova kritika niti njegovo povlađivanje. Isto se odnosi i na duljinu tugovanja.

Vrijeme tugovanja je nužno, no ako prijeđe granice zdravog razuma, tada se pretvara u bolest. U psihičke poremećaje. Zato što se tijelo bori sa stanjem koje nije normalno. Sa stanjem neprekinutog stresa. Istrajavamo u nečemu za što odavno znamo da je izvan naše moći djelovanja. To koliko će neki ljudi ostajati u našem životu ne ovisi o nama. I s te strane je neodgovorno prema sebi inzistirati na osjećajima vezanima uz to. Dok smo god vezani, mi ne dopuštamo sadašnjem trenutku da nas prožme, da nas dotakne, da ga osjetimo i proživimo. Mi postajemo taoci svoga zabludjelog uma i uporno se žalimo kako nam je život tužan i neproduktivan.

Nijedan život koji ne živimo svjesno, nije ništa drugo do lelujanje boce na valovima oceana koju vjetar baca na sve strane. A mi ne znamo što bi s porukom u boci na kojoj piše: „ Živi sad! U svakom trenutku, neka bude svjež i mlad! Budi svjestan sebe, svojih odluka i izbora. Svojih mogućnosti. Budi moreplovac koji će jezditi s oblacima ili ploviti morima i budi kapetan svoga broda. Ti si taj koji odlučuje!"

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije biLJana



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: