Nešto se ozbiljno događa u vrhovima pravosuđa premda se još ne da ni točno razabrati, a još manje dokazati što. Stoga možemo samo krojiti iz štofa koji je javnosti dostupan. Zasad se, dakle, čini da se za pozicije ogorčeno bore dvije struje, jedna stara, Sessina i Turudićeva, i druga iz koje neki nisu u tom kolu, a neki drugi upravo na brzaka prevrću kaput. Na to upućuju dvije stvari.
Prva je da Državno sudbeno vijeće (DSV) jučer nije izabralo Ivana Turudića za predsjednika novog Visokog kaznenog suda iako se smatralo da je to gotova stvar. Taj sud iz Turudićevih ruku preuzima dugogodišnji sudac Županijskog suda u Zagrebu Željko Horvatović. Druga su neuspjeli izbori za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, koga je Turudić vodio od 2011. godine pa sve do nedavno kada mu je istekao mandat.
Očigledno da je s Turudićevim porazom pred DSV-om već drugu bitku izgubila struktura koja je godinama i godinama drmala pravosuđem. Prethodno je već izvisio i predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa koga ustavni predlagač, predsjednik Republike Zoran Milanović, više ne želi u novom mandatu. Ali ekipa vjerna moćnoj staroj gardi jučer je uspjela bar u tome da se sruši natječaj za zagrebački Županijski sud, najveći sud u državi, koga čeka niz velikih i politički uvezanih procesa.
Nije poznato kako je tko od članova DSV-a jučer glasao za čelne pozicije na Visokom kaznenom sudu i Županijskom sudu u Zagrebu. No, u vrhovnom sudačkom tijelu u državi evidentno su na djelu osobna preslagivanja i procesi diferencijacije koje pokreće vladajuća politika. Da nije tako, Turudić bi lako pobijedio.
No, koliko znamo, premijer Andrej Plenković više nije na njegovoj strani pa su ta lobiranja, kako vidimo, prevagnula. Ona su mogla ići preko Dražena Bošnjakovića, jednog od članova DSV-a, a i na druge načine. Svi se sjećamo da je upravo bivši Plenkovićev ministar pravosuđa Bošnjaković 2019. godine povjerio Turudiću da, kao službena osoba, obavi sve pripreme za početak rada Visokog kaznenog suda, a kad je Sud već osnovan, DSV je opet imenovao Turudića privremenim vršiteljem dužnosti predsjednika Suda.
Bošnjaković sigurno nije bio autonoman nego je radio što mu se kaže, a političkom mainstreamu obično se povinuje i DSV. Međutim, instrukcije su se sada promijenile. I to drastično.
Glasine kažu kako se očekivalo, čak i unutar samog DSV-a, da će Turudić – sa barem sedam ili čak osam od ukupno 11 glasova – pomesti dvoje preostalih kandidata, i Željka Horvatovića, i sutkinju koja je već imenovana u Visoki kazneni sud Lanu Peto Kujundžić. No sudac Horvatović dobio je šest od 11 glasova, jedan član DSV-a bacio je u bubanj prazan listić, a Turudić je završio sa samo četiri glasa.
Do tog je obrata došlo jer Plenković više ne želi da mu se nabijaju na nos Turudić i njegove veze, a pogotovo njegovo zasvjedočeno prijateljstvo sa osuđenikom i bjeguncem Zdravkom Mamićem. Mamićem koji u realnom vremenu upravo rastura pravosudne veličine pa je tako već uspio postići da DSV zbog zbilja nedoličnog ponašanja suspendira dvojicu s njime prisnih osječkih sudaca.
Sutkinja Peto Kujundžić tražila je da se zbog povezanosti s Turudićem iz glasanja povuče četvero članova DSV-a na čelu s bivšim ministrom Bošnjakovićem, ali većina je taj logičan zahtjev odbila. No Bošnjaković, u to bi se imalo rezona čak i kladiti, nije glasao za Turudića.
Iz DSV-a nam je u povjerenju rečeno da možemo, ako nas to baš zanima, službeno tražiti informaciju o tome kako se tko jučer izjasnio jer je glasanje ”polutajno”. Naime, na svakom je glasačkom listiću ime člana DSV-a premda se ne objavljuje kakva je bila čija odluka. Poučena iskustvom, ne vjerujem da bi DSV to dao novinarima.
No, bilo bi svakako zanimljivo znati koja su to četiri člana DSV-a ostala uz Turudića, a koji su mu od ”sigurnih” okrenuli leđa, pogotovo zašto. Predsjednik DSV-a je Darko Milković, njegova zamjenica Gordana Jalšovečki, oboje su suci Vrhovnog suda, a preostali članovi su saborski zastupnik HDZ-a i nekadašnji ministar Bošnjaković, zastupnik SDP-a Arsen Bauk, zatim suci Neven Cambi, Antun Dominko, Gordan Goluža, Lidija Vidjak i Mirta Matić, te profesori Prava iz Zagreba i Osijeka Igor Gliha i Mario Vinković.
