Stoga ne čudi da se Sanaderovom preuzimanjem kormila na brodu zavađenih rogova u vreći i povratkom na vlast HDZ-ovog jednoumlja Hrvatska nije oslobodila grijeha strukture, već je i dalje još dublja potonula u šape privilegiranih pojedinaca uhljebljenih u političkim strankama koje su svaka na svoj način, ili u zajedništvu, opljačkale i socijalno ugrozile životni standard i budućnost stanovništva. Praksa pokazuje da Sanaderovo naziranje mladih hrvatskih naraštaja i njihov mogući razvoj u državi gdje vlada kult stranačkog vođe i oligarhija kojoj znanje, kreativnost i pamet nije najjača strana, puki iluzionizam, i jeftina predizborna muholovka, na koju se nažalost još uvijek lijepe mnoge posla i kruha željne osobe.
Sanaderova tvrdnja da su velikosrpske bande onemogućile mirno razdruživanje Jugoslavije je točna, ali se ne slažem kad Ivo Sanader uljepšava ulogu pokojnog Franje Tuđmana i jastrebova koje je prvi hrvatski predsjednik okupio oko sebe i koji su sve do njegove smrti imali preveliki utjecaj na razvoj demokracije, poštivanje i provedbu nacionalnih interesa Lijepe Naše u njenim međunarodno priznatim granicama. Nema sumnje da je međunarodno priznanje trebalo doći puno ranije, da u Tuđmanovom okruženju nije bilo onih koji su mu utuvili mušice da „hrvatsku kiflu“ treba „podebljati“. Upravo bi Ivo Sanader trebao izbjegavati povjesničarsko tumačenje prethodnih petnaest godina, jer mu ono ne samo da ne ide od ruke, već mu se zbog vlastitih povijesnih zabluda obija o glavu, a to nije samo Žnjan.
Slažem se i sa Sanaderovom konstatacijom da je obrana Vukovara bila veličanstvena, ali se ujedno i pitam ima li istine u sumnjama da je Vukovar žrtvovan za međunarodno priznanje Hrvatske. Žalosno je Sanaderovo selektivno sjećanje razdoblja koje je prethodilo međunarodnom priznanju Hrvatske, pa tako zaboravlja da je za razliku od velikosrpske propagande, naša diplomacija u potpunosti zakazala, što je srbočetničkom agresoru i tobožnjoj „narodnoj armiji“, olakšalo agresiju i priču o građanskom ratu. Dobar dio te diplomacije i danas je aktivan a Sanaderova je vlasti još i danas zaštitnik i skrbnik strukture iz Tuđmanove ere.
Bojišnici i tvrdokorni desničari koji su kao i njihov ideološki prednik zazirali od Europe danas su žučljivi zagovornici velike obitelji EU, kojoj smo postali interesantni tek nakon što nas je agresor razorio i opljačkao, a Tuđmanov „grijeh strukture“ proveo privatizacijsku i pretvorbenu pljačku Hrvatske, dok je ostatak rasprodan upravo članovima buduće europske obitelji, ili će se to u dogledno vrijeme učiniti. Naravno da je međunarodna zajednica mogla spriječiti sukob. Nema sumnje da bi ciljane akcije NATO-a bile puno uspješnije i efikasnije od sladoledara i mirovnjaka koji su se opijali i orgijali s razularenim hordama ubojica i koljača.
Stoga me hvata jeza kada nam politička svita te samoproglašene uljuđene međunarodne
zajednice i Europe soli pamet o moralnim načelima i postavljaju uvjete. Ne čudi
me da je ta ista krema buduće obitelji radije nazočila slovenskoj promociji
eura nego proslavi međunarodnog priznanja, koja bi ih ne daj Bože podsjetila
da su zbog njihovih krivih procijena uništeni mnogobrojni ljudski životi, i
razoreni sela i gradovi. Ivo Sanader i politička elita si mažu med oko usta
i stavljaju lovorike na putrom namazane glave, te gledajući svoje, a ne narodne
interese pužu i savijaju repove pred europskom unijom i njihovim američkim žandarom.
Upravo je izostanak političke krema ponovno potvrdio da je Sanader hvalisavac
kojem osim slikanje sa svjetskim moćnicima nema političku težinu u Europi, a
kamo li u svijetu. Nažalost u toj novoj političkoj izdaji Ivo Sanader je dobio
potporu s Pantovčaka!
