Ovako, najgori od svih ministara dobio je mogućnost da se časno povuče, da ostavku obrazloži “osobnim i moralnim činom i dužnošću”, pa da za to dobije čak i neke pohvale u medijima. Jedan novinar to je čak nazvao “pristojnom stvari”, koju bi trebali slijediti i neki budući ministri. To je skandal koji možda zasjenjuje Markačevo pritvaranje. Sad će se Kirina - zamislite! - spominjati u istoj rečenici s Anom Stavljenić Rukavina, Račanovom ministricom zdravstva, koja je podnijela ostavku zbog afere Baxter, iako za nju nije bila izravno odgovorna.
Sanader greške svojih ministara nagrađuje a oni ga zauzvrat štite
Jednaku mogućnost časnog uzmaka dobili su prije Kirina i Miomir Žužul, koji je iz Vlade pobjegao pred gomilom ozbiljnih afera a koji je otišao također nakon objave na Indexu (Afera Imostroj), te Andrija Hebrang. Njih Sanader nije smijenio zbog grešaka, nego ih je pustio da se sami izvuku kad je zaista dogorjelo do nokata. Da ne spominjemo sad bulumentu ostalih ministara koji su ostali u Banskim dvorima neovisno o tome što su radili.
U Kirinovu slučaju podnošenje ostavke utoliko je bijednije jer bi na dužnosti ionako ostao još dva tjedna, nakon čega bi nepovratno iščeznuo s političke scene. Najgori od svih ministara vegetirao je na tom mjestu još prije nego što je započela predizborna kampanja i njegov odlazak s veseljem se iščekivao. A sad odlazi uz prasak, kao ljudina, moralna vertikala, politička veličina. Zašto nije podnio ostavku zbog policijskog nasilja u Bjelovaru? Zato što tamo nije stradao hrvatski general? Ili zato što u tom slučaju nije morao zaštiti Sanadera?
Sanader snosi čitavu odgovornost, a Kirin je žrtveni jarac
Naime, Kirin je svojim odlaskom preuzeo sve grijehe Markačeva tumaranja Bilogorom, ali jednako tako i Vladine šutnje pred Haagom. Sanader je ignorirao čitav slučaj sve dok nije stigao izričiti nalog iz Haaga za generalovim pritvaranjem i izručenjem, zbog čega snosi političku odgovornost za čitav slučaj. Sada mu je Kirin savršeno poslužio da sve svali na njega, kao potpuno nevažnu figuru u političkoj križaljci. Za Kirinom nitko neće plakati (osim možda emotivne Đurđe Adlešić), a on će kao dobar vojnik partije poslušno sve preuzeti na sebe i za to biti nagrađen mogućnošću da se časno - “i moralno” - povuče. Umjesto da bude kažnjen, Kirin je nagrađen.
To je Sanaderova Hrvatska. To je njegova Vlada, to je njegova politika, to su njegovi mediji koji su jedva dočekali hraniti se Kirinovim politički lešom. Nekompetentni Kirin arhetip je žrtvenog jarca: odan do boli, nesposoban do očaja, idealan za spaljivanje na lomači. Oduševljena svjetina će klicati, a Veliki šef oprati ruke i okrenuti se novim manevrima.
