Redatelj Samo Strelec u Virovitici je do sada je u Kazalištu Virovitica radio na dvije predstave: Woycek (2009.) i Mačka na vrućem limenom krovu (2013.) Ove godine režirao je predstavu Kralj Ubu čijom su svečanom počeli si 12. virovitički kazališni susreti. Večeras (subota, 13. veljače) je premijera za publiku. Bio je to povod za kratki razgovor.
U četvrtak je bila generalna proba, sinoć svečana premijera jeste li zadovoljni osim što ste uradili?
- Ugodno sam iznenađen kako publika lijepo i sa zanimanjem prati predstavu. Radili smo jedan staromodan tekst, star više od 150 godina, ali po reakciji publike vidim da smo napravili nešto suvremeno. Očito korespondira s vremenom, s aktualnom događanjima u Hrvatskoj.
Treći put ste ovdje, što je to što Vas vraća u Viroviticu?
- Miran Hajoš sa svojim ludim idejama. On je jedan od onih direktora koji točno zna što hoće i uvijek izvuče nešto na što ozbiljan redatelj, a to bih ja htio biti, ne može reći ne. Kad direktor odabere pravi tekst onda je to pravi mamac za redatelja i veselje za cijeli ansambl. Loše je kad dobivaš prijedloge koje kasnije moraš spašavati. Toga u Virovitici nema.
Kako bi opisali predstavu Kralj Ubi?
- Rekao bih jedna sirova predstava s malo estetike. U konvencionalnom kazalištu to znači s malo lijepog - lijepog svjetla, muzike, zavjese... Ništa od toga nije lijepo. Trudili smo se aktualizirati komad, ne samo što govorom o životu koji živimo nego smo pozvali publiku da se u vrijeme izvedbe putem Facebooka uključi u izvedbu predstave. Uvijek maštamo o tome kako prijeći rampu i ostvariti komunikaciju s dvoranom pa sam se rekao ajmo to izravno probati. Umjesto da publici na početku predstave kažemo da isključe mobitele mi smo ih pozvali da uključe i da fotografiraju predstavu, a pozvali smo i da nas gađa jajima ili rajčicama ako im se to što gledaju ne sviđa.
I kakva je bila ta interakcija?
- Mislim da je dovoljno uspjelo. I nije bio cilj više od toga. Nije to bila najbitinija stvar predstave.
Dobro poznate virovitički ansambl. Jeste li imali nedoumica oko podijele uloga?
- Ne, nikakvih! Kad smo rekli Kralj Ubi znali smo da će to biti Draško Zidar. A kad imaš kralja Ubija onda imaš sve. Virovitički glumci su sjajni, dobri su radnici, odlični smo prijatelji, prava smo kazališna družina. Imamo kontinuitet, s cijelim ansamblom vrlo rado volim raditi.
Živite u Ptuju, malom gradu poput Virovitice. Kako Vam se čini Virovitica, kako grad izgleda iz Vaše perspektive?
- Male smo sredine, mentalitet mi je poznat. Kad sam u prosincu došao bio sam jako iznenađen kako je gard ukrašen blagdanskim svjetlima. Reko sam vau, jer je Ptuj bio upola manje osvijetljen. Dopalo mi se, iako mi je kao vozaču malo smetalo. Izlazio dam u dva-tri kafića i moram pohvaliti izbor piva. Ovaj rad izmoždi čovjeka pa nismo imali puno vremena živjeti s gradom. Poput Virovitice i Ptuj je dosta udaljen od velik gradova Maribora i Ljubljane, vi ovdje između Zagreba i Osijeka. Osjetio sam tu želju i ovdje - da nas ostatak zemlje primijeti pa se trudimo napraviti nešto dobro i radujemo se kad dođu mediji da to i objave, da nas spomenu.
