Primorac: U 2023. zaplijenjeno 70 tona duhana i 1100 kilograma droge
Uskoro bi moglo početi punjenje dijela Trakošćanskog jezera
Počeli radovi na gradnji vukovarske obilaznice
Šesnaest hrvatskih LGBTIQ+ organizacija ogradilo se od objave Zagreb Pridea
Bjelovarsko kazalište dobiva profesionalnu predstavu Čaruga
U veljači izdano 3,8 posto manje građevinskih dozvola nego lani
Dječja bolnica u Klaićevoj dobila novi MR uređaj, vrijedan gotovo dva milijuna eura

  Kazalište

Samo se srcem dobro vidi

  Olga Vujović/Foto Jasenko Rasol           22.03.2023.         2743 pogleda
Samo se srcem dobro vidi

Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“ već 75 godina nastoji razbiti predrasude i „senzibilizirati javnost za moguć- nosti i umjetničke kreacije slijepih i slabovidnih osoba“ što pokazuje izbor naslova koje premijerno izvode na zagrebačkoj Sceni „Vidra“. Moju dvojbu oko doslovnosti pozdrava „doviđenja“ razbili su tvrdnjom da oni svijet „vide“ drugačijom per- cepcijom i da ne moram brinuti oko rječnika. Od tada redovno odlazim na njihove predstave a posljednja je „Ne daj se, Njofra“ Milana Grgića u režiji Željka Duvnjaka (17.3. 2023.).

Toj je Grgićevoj komediji prethodila komedija „Volim Njofru“ u kojoj kći Lidija obavještava svoje roditelje, Juricu i Elu, da se udaje za Njofru, pa ova druga komedija prikazuje zajednički život mladog para (ona je trudna, a on nezaposlen) i njezinih roditelja. Ono što najviše „jadi“ oca Juricu je da njih četvero žive u malom stanu iako Njofrin otac ima veliki stan: pri tome ne mari za činjenicu da je mladi par odlučio živjeti u lošijim uvjetima jer im je Lidijina obitelj milija…

Da bi iskazao ljutnju, Jurica „otežava“ zetov život i sastavlja ugovor u kojem mu ograničava kretanje stanom (kablom omeđuje putanju), što Njofra prilično „sportski“ podnosi za razliku od Ele i Lidije. Svjestan svoje „krutosti“, Jurica ipak odlučuje pomoći zetu u nalaženju posla pa naziva svoje nekadašnje „pajdaše“, no uzalud. Kako je ovo komedija, Njofra preko natječaja i bez „žnore“ dobiva posao! Duvnjak je skratio tekst, dopustio po neku „nekorektnost “ (kada Jurica pita kćer „Što se praviš ćorava?“ ili prijatelju nudi „audiodeskripciju“) i stišao svoje redateljske zahvate, pa tempo pojedinog glumca određuje ritam zbivanja.

Kada sam ugledala obilje namještaja (Željko Duvnjak, scenograf i izbor glazbe; dizajn svjetla Nenad Lalović) pitala sam se, je li to baš nužno? Međutim, glumci su me ubrzo uvjerili u svoju besprijekornu orijentacija u čemu ih nije sputavala „kućna“ odjeća (Vesna Kutnjak). Vojin Perić je u ulozi Jurice vješto preskakao razapeti kabel i valjao se po podu „boreći“ se s telefonom (fiksnim) pri čemu je, bez obzira na tjelesno zahtjevne zahvate, grimasama i govorom neprestance ostajao u ulozi oca - mrguda. U ostvarivanju zadanog ozračja uspješno su pripomogli Igor Kučević (Njofra), Ružica Domić Lalović (Ela) i Dorotea Feketić (Lidija) pa je tako nastala pametna, zabavna i gledljiva predstava (za razliku od nemalog broja predstava zadnjih sezona).

Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“ repertoarom (za djecu i odrasle) i predanošću ansambla zaslužuje uvažavanje i pohvalu jer i nama i sebi daruju više od kazališnog čina.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Kazalište