Bernardić se nada da sustav neće zakazati i da nema razloga za histeriju
Hrvatska komora dentalne medicine poziva članove da postupaju po uputama za koronavirus
Ministrica socijalne skrbi pridružila se osudama spaljivanja lutke istospolnog para
Vlada osudila paljenje lutaka istospolnog para s djetetom kao fašničkog
Rijeka: Jedan pacijent ima simptome koronavirusa
Prvi oboljeli od koronavirusa ima blaži oblik bolesti
MORH poziva za upis u vojnu evidenciju u 2020. godini

  Umijeće življenja

Ružna i lijepa riječ

  Anika Rešetar           08.01.2012.         2364 pogleda
Ružna i lijepa riječ

Bio je petak, kasno popodne, rana jesen, sjećam se kao danas. Sunce je zalazilo uz pomoć ružičastih šlepera-oblaka. Ivana mi je napravila sjajnu frizuru, krenula sam po prijateljicu iz djetinjstva u njezin ured, a cilj nam je te večeri bio Cro a porter. Sve je bilo nekako baš lijepo i fino i sve na svom mjestu. Stigla sam prerano no to me nije zasmetalo jer volim stajati postrance i promatrati ljude. Nije bilo hladno, čekala sam vani. A tada su iz zgrade u kojoj je radila moja prijateljica izašle dvije mlade žene u kasnim dvadesetima. Djelovale su obrazovano, a furale su se na intelektualne haharice. Iz njih je mirisala čežnja za ljubavlju i zajedništvom, hodale su žustro i bile preglasne. „Pa nemoj me j....., neću to!", začulo se poput bojnog pokliča ranjene zvijeri iz usta jedne. I tu je za me svijet stao.

Psovka je poput rajfešlusa koji odluči više ne raditi pa se svijet raspadne i iz rupe počnu miljeti nemani. Popodne više nije bilo tako lijepo i uhvatila me blaga tuga. Moje su haharice-pametnice nestale iza ugla, a ja sam pomislila da će im svakoj, ako im se posreći, trebati bar dvije do tri godine da dovedu u ravnotežu gnjev i snagu, nježnost i toplinu. Nije lako biti žena danas. Časopisi govore o važnosti karijere, seksa i ludog provoda, a prešućuju potrebu za nježnošću, pripadanjem i zajedništvom. Sve je više single žena i muškaraca u kasnim dvadesetim i ranim tridesetim koji jure i imaju karijere,a ipak ne djeluju ispunjeno. Koji stalno odašilju poruku samodostatnog individualizma, a srce im vapi za obiteljskim životom i mekoćom i mirisom beba koje su kruna svake ljubavi. Ali to ne pokazuju, kao da to više ni ne umiju, kao da ih je sram i kao da bi to bila neka kužna bolest, slabost, nedostatak, što li. A kad više s mirom ne možemo reći „trebam te" i kad više ne znamo graditi zajedništvo, postajemo preglasni, bučni i puni grubih riječi. I užurbani i silno važni zbog posla kojeg obavljamo. A čežnja se gomila. A kad se nagomila i kad je ne uvažavamo pretvori se u bijesnu nemam koja trga i nas i našu okolinu. Pa onda grozničavo jurimo kao da je to zbog hitnosti posla, a ne zbog bezdana nepripadnosti. Tako je to.

Ali kad se bliži proljeće sve oko nas poziva na zajedništvo i tad se neki od zakletih i užurbanih samotnjaka zapitaju jesu li u pravu. Čežnja tad na časak utihne poput zatišja na moru. Taj trenutak valja iskoristiti. (Zaboravite na modrice na duši, one su poput krastica na koljenima kad ste još bili nevješti u preskakivanju gumilastike. ) Osokolite se, ispružite ruku i mahnite obali drugog ljudskog bića, dozovite ga smiješkom i lijepom rječju i svijet će se u trenu pretvoriti u film „Zapravo ljubav" u kojem parovi nalaze sreću nakon brojnih peripetija. Toplina drugog ljudskog bića grije više od svih kreditnih kartica svijeta i bjelosvjetskih tuluma! Koliko znam, nitko još na  samrtnoj postelji nije zavapio „Ah, da sam barem još malo duže ostao/ostala u uredu"! Uzmite papir i olovku i napišite „Račun ljubavnih dobitaka i gubitaka". Nemojte varati. Ako ste došli u velik ljubavni minus i stalno vas zebe oko srca, vrijeme je da počnete svakodnevno uplaćivati iznose lijepih riječi i osmijeha. Postanite susretljivi i obazrivi, to su vam najbolje valute. (Susretljivost vam poklanja stabilnost zlatnih poluga, a obazrivost nosi najbolje kamate!). Nikako i nipošto nemojte odmah očekivati brze rezultate, ne govorim o ulaganju u dionice visokog rizika.

Znate kako nam narod kaže „zrno do zrna pogača, kamen po kamen palača" a ja dodajem  lijepa riječ po lijepa riječ = srećica. Pogledajte sad  molim  s koliko ste psovki, ružnih riječi, kiselih izraza lica i grubih otresanja došli u ljubavni minus kod ljudi do kojih vam je stalo. Ne počinjite mi sad molim o njima, pa znate da se ljudi ponašaju loše prema vama samo ako im to dopustite. Sami se moramo izboriti da nas se poštuje - te bitke vodimo sami. Tu smo poput prinčeva koji moraju ubiti zmaja da bi došli do princeze. A zmaj je često kolega/šef/svekrva/šogor koji mrzovolju nose jer ne znaju drugačije. Pa kad i zaviknu znajte da ih je samo strah (rekao bi dr.Freud). I ne dajte se zaplašiti. Ne klonite. U teškim vremenima i prilikama elegancija se sastoji u prisebnom duhu i blagoj i odmjerenoj riječi. Ona je poput meke kašmirske veste koja vas grije i čuva i čini istinskom damom.

Ljubaznost je najbolji oklop, lijepa je riječ vaš štit, a osmijeh najbolja zaštita. U vrijeme u kojem svi jure, dama zastaje. Kad svi viču, ona smireno zbori. Kad svi psuju, ona zna što se pristoji. A pristoji se graditi bolji svijet, mekan poput dječje dekice, istkan od ljubaznosti i staloženosti, u kojem je osmijeh poput lastavice i nježne ružice, poput prve proljetne ljubičice. Sretno vam!

Članak Ružna i lijepa riječ Anike Rešetar objavljen je u ožujku 2011. u br. 8. Proljetni Glorija In Specijal

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Umijeće življenja



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.