Izumrla jadranska vrsta morskog psa pronađena u Crnom moru
Glavni odbor potvrdio Milanovića za SDP-ova kandidata za predsjednika Republike
Božinović: Država i kompanije moraju činiti sve u zaštiti od kibernetičkih napada
Plenković: Idući tjedan Vlada i predsjednik o imenovanju Markića ravnateljem SOA-e
Voštana replika kipa A. Lincolna rastalila se zbog ogromnih vrućina u Washingtonu
Michael Jackson je umro s 500 milijuna dolara duga
Umjetna inteligencija uči jezik tumora radi bolje dijagnoze
  Jasmina Dukarić           28.06.2006.         3283 pogleda
Ruža
Dan je lijep. Vrijeme mirno. Malo je toplije nego inače, što je uobičajeno za ovo doba jer nam se sve više bliže ljetni dani. Nalazim se na balkonu ispred svoje sobe i promatram vrt. Promatrajući ga pogled mi se zaustavio na jednoj ruži neobičnog izgleda, meni je jako lijepa, njen me vatromet boja očarao.

Asocijativno, ruža me podsjeća na još nekoliko sličnih koje su mi ostale u sjećanju. Od onih koje sam vidjela, sve su bile lijepe, ali ova je posebna. Osim svojih vanjskih karakteristika, ruža sibolizira ljubav, mir, prijateljstvo....u meni budi toplinu, nježnost i promatrajući je, ponekad se osjećam kao da se i ja poput nje duboko u duši otvaram. Zamišljena, duboko u mislima, mislima mi je projurila priča o jednoj prosjakinji...
Evo kako je bilo: njemački pjesnik Rilke boravio je u neko vrijeme u Parizu. Idući na sveučilište svakog je dana u društvu svoje prijateljice Francuskinje prolazio vrlo prometnom ulicom. Na tom putu, iza jednog ugla, redovito je sjedila neka prosjakinja, koja je od prolaznika tražila milostinju. Sjedila je uvijek na istom mjestu, nepomična kao kip, s ispruženom rukom, gledajući zemlju. Rilke joj nikada ništa nije udijelio, dok je njegova prijateljica znala spustiti koji novčić.

Jednoga dana, mlada dama začuđeno upita pjesnika: „Zašto nikada ništa ne dadneš onoj sirotici?
„Trebali bismo udijeliti nešto njezinom srcu, a ne u ruke“, odgovorio je pjesnik. Sljedećeg dana Rilke se pojavio s prekrasnom, tek procvalom ružom. Stavi je prosjakinji u ruku i htjede poći. Tada se dogodilo nešto neočkivano. Sirotica je podigla oči, pogledala pjesnika, brzo ustala, uzela njegovu ruku i poljubila je. Otišla je stiščući ružu na grudima. Cijeli je tjedan nisu vidjeli.

Osmoga dana pojavila se na istom uličnom uglu. Bila je nijema i nepokretna kao uvijek.
„Od čega je živjela sve ove dane kada ništa nije dobila?“- upitala je mlada Francuskinja.
„Od ruže“- odgovorio je pjesnik.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

14.10.2006. 13:03
Jasmina, ima li još priča?


Još iz kategorije Priča