Napisao sam izvrsnu zbirku pjesama koju su svi hrvatski izdavači odbili. Kako se samo zvijezde poklope ako dovoljno vjerujemo u sebe. Ispričao sam ženi ideju da prevedem pjesme na ruski i zaputim se u tu veliku zemlju. Složila se sa mnom da je to izvrsna ideja.
- Samo nemoj biti dugo, treba nacijepati drva, upozorila me.
- Neću, rekao sam, najviše dvije godine.
- To je u redu, spremit ću ti dva para čarapa, majicu, hlače i potkošulju, zaključila je.
- A gaće? - upitao sam.
- Ne stanu u vrećicu, obuci ih na sebe, logično je predložila.
Sljedećih nekoliko dana sam se bacio na posao. Prevodio sam pjesme, otvorio devizni račun u banci i riješio opomene za struju. Bacio sam ih u koš, jer i tako me neće biti nekoliko godina.
Zatim sam zadovoljan otišao na kavu u obližnji kafić. Za stolom do mojega sjedio je čovjek koji mi je bio poznat, ali nisam se mogao sjetiti gdje sam ga vidio. Obratio sam mu se: - Oprostite, poznati ste mi, ali ne mogu se sjetiti gdje smo se sreli.
- Nismo se sreli, ali možda ste vidjeli moju sliku, odgovorio je.
Tada mi je sinulo. Proteklih nekoliko mjeseci sam proveo u knjižnici, mora da je pisac. To sam ga upitao.
- U pravu ste, rekao je i nastavio: ponekad nešto piskaram, ali sam uglavnom urednik. Roklinger, drago mi je.
Pogledao sam u nebo i zahvalio se. Objasnio sam mu svoje planove, on je pozorno slušao i naposljetku rekao: - Sjajno, bacimo se na posao.
Za nekoliko dana smo bili spremni. Našli smo se u Caffe baru „CUG“, u blizini kolodvora, popili čaj i krenuli do blagajne.
- Dvije karte za Rusiju u jednom smjeru, rekao sam ponosno, izvadio novac iz džepa i platio.
Priča "Rusija - obećana zemlja" nastavak je priče Pjesmom do bogatstva i druga je u nizu od četiri priče koje zaokružuju jednu proznu cjelinu. Pročitana je na Virovitičkim umjetničkim večerima u Caffe baru Cug koje organizira Udruga FRiKK (voditelj Robert Roklicer). Zlatko Erjavec Ero (rođen 1958.) do sada nije pisao. Bavio se glumom, jedan je od osnivača Glum družine Keprure (1980.).
