Banner
Benčić: Bitka u Stubici zagrijavanje je za prosvjed protiv Vladinog vođenja države
Puljak izboru GDO Turudića: Najniža razina demokracije
Grbin: Na prosvjedu ćemo tražiti da se odmah raspišu izbori
Večernji list: Europa ima 500 spalionica otpada, Hrvatska nijednu
U Hrvatskoj porast konzumacije kemijskih droga i ovisnosti
Nagli rast broja agencija za dovođenje stranih radnik
Benčić: Da su ljudi iz krim-podzemlja birali, odabrali bi Ivana Turudića

  Putujem i pišem

Rumunjski Hollywood pa sarmale i mici!

  Slobodan Kadić/Glas Slavonije           18.10.2023.         1276 pogleda
Rumunjski Hollywood pa sarmale i mici!

Još uvijek u Rumunjskoj! Nakon pitomih sela Fundate i Drakulina dvorca u Branu, dočekao me Brašov. Hotel Casa Chitic u središtu grada bio je pravo osvježenje, a još kad sam čuo da ću imati i stručno vodstvo u liku i djelu Christiana Macedonschija, vlasnika hotela, osjećao sam se kao prava VIP zvijezda. Brašov je turistički grad u Transilvaniji, do kojeg iz Bukurešta nije teško doći jer voze brojni miniautobusi, autobusi i vlakovi. Može se doći i izravnim vlakom iz Budimpešte za dvadesetak eura, a odnedavno imaju i zračnu luku, koja će najvjerojatnije uskoro biti krcata zrakoplovima, što je pravi "vau" za taj kraj. S glavnog gradskog trga pogleda puca na zeleno brdo Tampa (955 metara) s velikim natpisom u holivudskom stilu - Brasov! Čovjek doista pomisli da je u Hollywoodu, posebno kada mu na istom tom trgu donesu račun za eventualni ručak, jer su cijene ipak više nego u drugim krajevima Rumunjske - piše Slobodan Kadić u kolumni Putničke svaštarije Glasa Slavonije.

Dobro sad, nije baš toliko skupo, ali se vidi holivudska razlika. Što se pak hotela tiče, cijene su pristojne, od pedesetak eura naviše, baš kao i svagdje u okolnim zemljama. Sve što je jeftinije, sumnjivo je i postoji velik rizik da vam se neće svidjeti, pa u njega ne vrijedi ulaziti. Moj domaćin Christian pravi je poznavatelj povijesti Brašova i regije, a kao dugogodišnji gradski vijećnik zna i osnovnu problematiku koja pati tamošnji puk. Nakon obilnog doručka i prefine talijanske kave uputili smo se ulicama grada. Kao pripadnik njemačke nacionalne manjine, opisao mi je situaciju da Nijemci (transilvanijski Saksonci) u Brašovu imaju veliku zajednicu i svoju školu. Ulice Brašova pune su cvijeća i prilično šarene. Trg Piata Sfatului kvadratna je oblika i prepun trgovinica, restorana i kavana. I fontana ima svoje mjesto, a pogled na planine pravi je hit, koji zelenom bojom hrani oči, a pluća puni kisikom. Kako je dan odmicao, postajalo mi je sve hladnije, iako smo praktično još uvijek bili u ljetu.

Prije nego krenem na malo povijesti, spomenuo bih i hranu, posebno specijalitet sarmale – rolice mljevena mesa u kupusu, koje naravno podsjećaju na sarmu iz turskih vremena (samo što je jedna naša sarma dostatna za cijeli ručak!). Mljeveno meso s roštilja u obliku divovskih ćevapa naziva se mici, a obožavaju njemačke bavarske perece, koji se obično jedu uz pivo i mađarski kurtoš-kolač, ili u prijevodu - dimnjak (kürtőskalács). Glavna im je poslastica svinjetina, pa često kažu: Uvijek će najbolja riba biti prasetina! Većina terasa u gradu bila je puna puncata, svagdje su primali kartice (a ne kao kod nas, gdje svi vole gotovinu), a neljubazna konobarica u jednom nas je restorančiću čudno pogledala kad smo rekli da bismo naručili samo kavu. Reagirali smo tradicionalno novinarski, ustali smo se i otišli u drugi! Neće mi nitko diktirati što trebam naručiti kako bih nekomu uljepšao dan za nekoliko eura napojnice.

Na brdo Tampa može se pješice (za nogometaše, rukometaše i ostale sportaše i planinare) ili žičarom. Odlučili smo se za drugu opciju, a Christian se nije gasio i detaljno je opisivao povijest Brašova, koju možete pročitati u Wikipediji ili svakoj drugoj enciklopediji. Samo ću spomenuti da je povratna karta oko četiri eura i da dobro provjerite dokad žičara radi. Nemojte vjerovati informacijama na internetu jer su zastarjele...

Ah da, moram ipak nešto reći o povijesti. Na trgu Sfatului nalazi se Stara gradska vijećnica iz 1420., koja je sada muzej, a sam je trg jedan od najljepših u Rumunjskoj. Nešto dalje od njega, nalazi se Crna crkva, ili Biserica Neagra, iz 14. stoljeća, koja slovi za najveću gotičku crkvu jugoistočne Europe. Njezini su zidovi pocrnjeli od velikog požara u 17. stoljeću, unutrašnjost je obnovljena, ali vanjski zid – nije. Ulazak se naplaćuje dva eura, a katkad dopuštaju uspinjanje na toranj.

Dok je postajalo sve hladnije i dok su sove raznosile fenjere, Christian je i dalje pričao o gradskim zidinama. I dan je brzo prolazio, bilo je vrijeme da se uputim na željeznički kolodvor. Moj vlak za Bukurešt već je jurio i te sam noći uspješno sletio na budimpeštanski aerodrom "Ferenc Liszt". Tako završava moj vampirski rumunjski triptih. Još jednom zahvaljujem rumunjskom FIJET-u, koji se pobrinuo da Fundatu i Transilvaniju doživim na najbolji mogući način, i njihovu predsjedniku Stefanu Baciu što mi je posudio pulover da preživim hladne rumunjske noći. La revedere, România!

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem