29. lipnja 1990. Sabor Republike Hrvatske izglasao je Zakon kojim je Radiotelevizija Zagreb (RTZ) preimenovana u Hrvatsku radioteleviziju (HRT). Nedugo zatim, RTV pretplata preimenovana je u RTV pristojbu. Razlika između Radiotelevizije Zagreb i Hrvatske radiotelevizije, kao i RTV pretplate i RTV pristojbe, je - DRASTIČNA.
Sve to se može potkrijepiti činjenicama koje je lako opisati:
- RTZ je bila analogna, dok je HRT digitalna.
- RTZ je imala bolji program, a HRT ima bolju sliku.
- RTZ je svojim pretplatnicima naplaćivala gledanje i slušanje RTV programa, a HRT svojim pretplatnicima naplaćuje posjedovanje RTV prijamnika.
- RTV pretplata se mogla otkazati, a RTV pristojba se ne može (osim pod uvjetima koji se nikome ne isplate).
Puno ljudi će reći da postoje još i mnoge druge DRASTIČNE razlike koje zaslužuju da ih se spomene, ali to su već neki subjektivni utisci za koje ostavljam prostor u komentarima. Ove četiri gore navedene ISTINE su potpuno objektivne i tehnički provjerljive.
Prve tri su opće poznate, a četvrta se može provjeriti u 24 odvjetnička ureda širom Hrvatske koji su, kao dokaz tome, izdali na stotine tisuća pravnih uvjerenja, poslavši ih na adrese kućnih domaćinstava čije vlasnike (mahom je riječ o sirotinji - penzionerima i korisnicima socijalne pomoći) službeni inkasatori nacionalne dalekovidnice nisu uspjeli uvjeriti da je uredba koja regulira njihove novčane obveze prema HRT-u pisana po uzoru na Ugovor RH sa Svetom Stolicom.
Stav Uprave Hrvatske radiotelevizije je kristalno jasan: Svaki tehnički uređaj koji se može koristiti za hvatanje RTV signala (bio ispravan ili neispravan) ima trajnu garanciju na plaćanje RTV pristojbe dokle god se nalazi u krugu građevinske čestice vlasnika kuće/stana, i ne može je prekinuti niti sam dragi Bog.
Kazna za neplaćanje odnosi se i na posjedovanje totalno uništenih aparata (kao što su televizori razbijenog ekrana, kompjuteri bez tipkovnice i monitora, radio prijemnici bez antene i zvučnika...) i naplaćuje se po jednakoj tarifi kao da su ispravni.
Meni je sve to izgledalo pomalo nelogično i krajnje nepošteno pa sam istinitost ovih tvrdnji išao provjeriti na broj nadležne službe u Prisavlju. Ljubazna službenica me je uvjerila da je to sve točno tako, ali da je sve u skladu za Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji.
Naravno, rekoh u sebi, svi lopovski zakoni u RH su u skladu sa nekim pravnim Zakonom. Ali baš me zanimalo što kaže taj. Ne bilo mi teško, provjerio sam i tamo, i otkrio u čemu je caka: Ključ svega leži u članku 36. stavak 1. u kojemu piše da "način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom." Dakle slično Ugovoru RH s Vatikanom koji podrazumijeva da način odjave ugovora i kontrole plaćanja mjesečne obveze, koju hrvatski poreznici plaćaju Katoličkoj Crkvi, utvrđuje Sveti Otac Papa svojom odlukom.
Sve je, dakle, po propisu. Ali, Bože nas sačuvaj takve grešne odluke koja je mnogim građanima učinila pakao od života. Zato, što reći na sve to, nego jednostavno i iskreno - neka je vječna slava i hvala pokojnoj Radioteleviziji Zagreb. Dabogda uskrsnula!
