Roditelji poginulih branitelja ogorčeni zbog propusta na spomeniku u Četekovcu

ČETEKOVAC - Na ovom velebnom, prelijepom spomeniku mučki ubijenim mještanima i našim sinovima, hrvatskim braniteljima, ugravirana su njihova imena i pored svakog imena godina rođenja, ali nigdje nema onoga što je najvažnije, a to je datum kada su i kako poginuli, ogorčena i očiju punih suza govori Marija Maračić, predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Slatina - Orahovica.

Roditelji onih koji su svoje živote dali za sve što danas imamo bili su sretni kada su čuli da će se 4. rujna prošle godine u Četekovcu otkriti spomenik poginulima u Domovinskom ratu. Toga dana bilo je vrlo ružno vrijeme i padala je kiša pa nitko nije zamijetio osim njih, roditelja, (a i tko bi drugi?) da tom spomeniku nešto nedostaje.

- Četvrtog rujna 1991. godine dogodila se jedna od najvećih i prva u nizu strašnih tragedija Domovinskog rata. U srbočetničkoj agresiji izmasakrirana su 24 tijela hrvatskih branitelja i nedužnih mještana Četekovca, Čojluga i Balinaca. Taj četvrti rujna dogodio se i prije Vukovara, i prije Škabrnje, i prije Dubrovnika, i prije Pakraca. Na ovom spomeniku nema toga, za nas, roditelje poginulih, svetog datuma, koji se ne smije zaboraviti. Spomenici se podižu za budućnost, a tko će za deset ili dvadeset godina znati što se dogodilo ovim ljudima, kada su stradali, i tko je uzeo sebi pravo oduzeti njihove živote.

Da se ne zaboravi - moto je najtužnije skupine hrvatskih građana, onih koji su bez djece ostali i bez nade, bez sadašnjosti i budućnosti. Njima je preostalo još jedino sjećanje na sinove i kćeri, i želja da mlade generacije koje dolaze znaju da su neki drugi u njihovim godinama, a u svojim najljepšim godinama, ratovali za ovu Hrvatsku i omogućili da ponosne Hrvate danas po crveno-bijelim kockicama prepoznaje cijeli svijet. Zato se raduju svakom spomeniku, koliko se u svojoj tuzi mogu radovati, a bole ih prazne obljetnice na koje dođe tek šačica političara i skupina tužnih roditelja. Bole ih i tako banalni propusti kao što je izostavljanje datuma stradanja, kao da se radi o sasma nevažnoj stvari. A buduće generaciju ne smiju zaboraviti što se dogodilo u potpapučkim selima i kada se to dogodilo. Roditelji poginulih hrvatskih branitelja žive samo zato da se sve to ne zaboravi. I četvrti rujna mora biti zapisan - da se ne zaboravi.

U više navrata tražili smo uvrštenje Domovinskog rata u nastavne programe i smatramo da bi Ministarstvo obrazovanja moralo naputkom preporučiti da se satovi povijesti održavaju i kod spomenika poginulim braniteljima, i na mjestima njihove pogibije. Ako se to ne učini, naše mlade generacije će odrasti i živjeti u zabludi da na ovom prostoru nije bilo agresije, da Hrvati nisu bili žrtva i da nisu branili svoje, jer će biti izjednačeni s onima koji su pobili našu djecu. (Marija Maračić, predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Slatine i Orahovice)