Danas mi je rođendan. I ne samo moj, čestitam i nekim pravim prijateljima. Od ponoći su krenule želje mojih bližnjih. SMS, email, pa ujutro i telefonski pozivi, tuzemni i inozemni, na fiksnu i na mobilnu liniju. Sve najbolje želje. A što se stvarno dogodilo?
Doživio sam da se ova grudva ohlađene kozmičke prašine (Zemlja) okrenula još jednom oko užarene grudve iste prašine (Sunca) i još više postala kozmički kamen. Tada su nečije odluke postale djela. Kroz jednog od nekoliko milijuna spermatozoida prije par desetljeća moj tata je napravio mene. Mamino tijelo ga je primilo, nije odbacilo kao sve ostale prije mene, i eto me tu, a ostali rasplodni materijal se raspao u hranjive tvari. Bio sam siguran nekih 9 mjeseci. Parazitski toplo i udobno sam se hranio kroz maminu krv, a onda me je netko natjerao da izađem van, vrlo bolno ("pas mater..."). Netko me je potom njegovao najbolje što je znao. Onda sam počeo donositi odluke za svoj život. Neke dobre, neke strašno loše. I zbog toga sam tu gdje sam sad. Društveni status, materijalno stanje, okruženje, temeljna biologija, sve je sudjelovalo u tome što sam danas i kako razmišljam.
Kako razmišljam? Zaključujem da su u životu najvažniji mudrost i zdravlje. Mudrost. Što ne naučiš od roditelja naučit će te život. Mudrost je važna za to kako upravljamo svakim danom svog života. Zdravlje. E, jebi ga... To je kladionica. Prehrana je tu par bodova. Sve ostalo je ili stres ili zadovoljstvo životom (mudrost). To je sve. U bilo kom dijelu svijeta.
U mom dijelu svijeta, odlučujem da ću poduzeti najbolje što mogu da ostatak života provedem mudro. To nije obećanje. To nije zavjet. To je odluka. Prve rezultate očekujem kad se ova grudva ohlađene kozmičke prašine okrene još jednom oko užarene grudve iste prašine, slijedeće godine. Jeste, kladim se, jer ne znam koliko ću živjeti... ali se ne plašim nekakve sudbine. Živim i odlučujem. Dok živim učinit ću sve da bude dobro meni i onima do kojih mi je stalo. I kozmička prašina postaje kamen. Tako i moje odluke postaju djela.
