Banner
Reformist Čačić: Sramotno dovoditi u vezu zločinačku NDH s Domovinskim ratom
SABA: Raos izjednačio ustašku NDH s današnjom suverenom i demokratskom Hrvatskom
Oboljeli od rijetke bolesti srca i dalje čekaju dostupnost lijeka u Hrvatskoj
Plenković: Svi dijelimo vrijednosti jednakosti i poštivanja manjina
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Milošević: Raosova izjava o NDH je sramotna
Jutarnji list: Postroženi uvjeti za gotovinske kredite

  Putujem i pišem

Reino- priča o Fincima u Švedskoj

  Žarko Klaić           06.12.2011.         2028 pogleda
Reino- priča o Fincima u Švedskoj

Priče iz Alingsåsa

Jednog toplog popodneva Z. me pozvao u posjet jednom njegovom prijatelju. Z. se samo smješkao i nije mi htio reći puno toga. Sve što je rekao bilo je - Vodim te na jedno mjesto, da upoznaš jednog mog dobrog prijatelja! U dvorištu nas je dočekao pas, malo nas onjušio i otišao svojim pasjim poslom. Polako, iz unutrašnjosti kuće, točnije iz podruma, izašao je čovjek već vidno u godinama, pružio ruku i rekao - Reino.

Rukovao sam se s tim čovjekom i zasjeo na deblo drveta koje je ležalo u dvorištu. Z. je nešto kratko upitao Reina na švedskom i zajedno smo pošli u njegov podrum. Ne bih htio ovdje pisati o tome kako je Reino zarađivao za život, to je ipak njegova privatna priča, pa ću taj dio preskočiti. Popili smo po limenku Norland gulda (švedsko pivo) i polako, preko Z.-a koji je imao ulogu prevodioca, započeli razgovor.

Uglavnom, Reino je Finac. Započeo je priču i ispripovjedio mi je ponešto iz svoje životne povijesti, odakle su mu korijeni i kako danas Finci živi u Švedskoj. Puno je Finaca doselilo u Švedsku, jer koliko god je Finska gospodarski napredovala još uvijek je Kraljevina bila privlačna za život. - Nije nam život lak, stranci smo - kaže Reino, koji već više od 40 godina živi u Alingsåsu. Iako u Švedskoj ima jako puno Finaca (oko 200 000), finski jezik nema značajnijeg mjesta u Ustavu Kraljevine. Dok je u Finskoj sasvim priča obratna i tamo su manjinski Šveđani svojim velikim utjecajem doveli Suomen Tasavaltu do toga da je švedski jezik uz finski službeni u toj zemlji. Velika riba uvijek jede malu ribu.

            No, ipak Finci u Švedskoj nisu izgubili ono po čemu su poznati diljem svijeta,  izradi finskih sauna ili kupelji. Sa blagim osmijehom na licu i velikim ponosom Reino mi je pokazao svoju oazu, saunu koju je sam izradio uloživši mnogo truda i vremena. Objekt izrađen od crnogorice i prebojan tamno zelenom bojom fantastično se uklapao u borovu šumu koja se nalazila u blizini. Iako još nedovršena već sada je mamila finoćom izrade i skladnošću prostora. Objašnjavao mi je taj mudri starac kako svaki rez u drvetu ima svoju svrhu, sve je načinjeno s velikom ljubavlju. Vratili smo se u Alingsås. Tog dana sam lijepo spavao, zaspao sam puno lakše nego prethodnih dana, nisam se još prilagodio klimi, no barem danas nije padala kiša.

Nekoliko dana poslije otišli smo u posjet još jednom strancu u Švedskoj, poslovnom čovjeku iz Kragujevca koji već godinama radi na sjeveru. Prepričavao je taj čovjek svoje poslovne pothvate od Singapura, Japana, Kine i doslovno cijele Azije, uz čašice kineske rakije s likom zmaja na boci i glasnim smijehom. Supruga mu je bila Finkinja, da nastavim priču o Fincima. Jedna vrijedna domaćica i majka. Tek onda sam shvatio zašto Šveđani imaju nepisanu izreku - Ako misliš naći dobru ženu i majku, ne ženi Šveđanku nego nađi Finkinju. Nisam mislio ići dublje u analizu te izjave.

Alingsås

Pokušat ću u nekoliko redaka složiti sliku Alingsåsa. Istoimeno mjesto je maleni mirni gradić u regiji Västra Götaland s populacijom od oko 36 000 stanovnika. Pošto sam bio smješten u tom gradu, vrijedilo mu je posvetiti i malo  pažnje. Početkom 17. stoljeća počeo je relativan razvoj grada kada je švedski kralj Gustaf Adolf naselju dao kraljevske povlastice. Nije ostalo mnogo od tih povijesnih građevina jer je nekoliko puta stradavao u požarima. Šetao sam ulicama i vrlo brzo shvatio zašto grad nazivaju i ''Drvenim gradom'', fantastična švedska arhitektura svu ljepotu je prikazala u drvenim objektima uglavnom građenih u  18. i 19. stoljeću. Ulice su životopisne, vrlo uredne i skladne. Trgovi su prepuni cvijeća, a boje kuća daju gradu nekakvu posebnu romantičnu toplinu.

Jedno od ljepših mjesta je glavni trg Stora Torget gdje sam se najviše zadržao kod spomenika Jonasu Alströmeru, čovjeku velikih ideala, trgovcu koji je u 18. stoljeću prvi u Švedskoj krenuo u razvoj gospodarstva. Čovjeku koji je zasadio prvu stabljiku krumpira u Švedskoj, otvorio prvu tvornicu vune na istom tlu te bio jedan od šestorice koji je osnovao Kraljevsku Švedsku Akademiju Znanosti. U njegovu se čast svake godine u lipnju u Alingsåsu održava ''svečanost krumpira''. Stabljika krumpira i danas simbolično raste u predivnom gradskom parku Nolhaga.

No, tko stvarno misli upoznati ovaj sneni gradić treba ga posjetiti u listopadu kada se održava festival svjetlosti i kada grad bude mjesto gdje se svjetlošću igraju najveći europski majstori svjetlosne iluzije.

Dodatnu ljepotu ovom gradu pruža i njegov smještaj na velikom jezeru Mjorn. Opet su tu, uz jezero, prirodi skloni Šveđani, osmislili sve kako bi se ljudi nesmetano bavili rekreacijom. Staze za trčanje, nenametljivi sportski tereni, bazeni i sportska dvorana, sve je bilo tu. Jezero je tonulo u san dok su čamci čekali, usidreni u malenoj luci, ribolovce da krenu u jutarnji lov na štuke. Uz jezeru su smještene i maleni kućice s divnim okućnicama koje su stanovnici mogli najmiti od grada i uživati vikendima uz roštilj i pokoje pivo. To je Alingsås.

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Putujem i pišem