K rajnji je čas da liberalna javnost prestane jalovo moralizirati nad tim što desnica, navodno, ne razumije kakvu nesreću priprema. Naravno da razumije! Markić, Josić i Crkva - u potpunome skladu s Karamarkom - precizno znaju što rade i što hoće: hoće Hrvatsku u kojoj manjine imaju čkomiti, od homoseksulaca i Srba do slobodara svake vrste.
Jer je zapravo obrnuto: fundamentalistička desnica zna što hoće, ali zato liberalna javnost i politika ne znaju. Jer, kako stoje stvari? Imamo jalovog predsjednika koji se - opterećen strahom od jakih gesti i brigom za drugi mandat - očito neće suprotstaviti; imamo nesnalažljivog premijera s preteškim utegom gospodarskog neuspjeha; imamo fundamentalističku desnicu koja je - prvi put od 2000. - pronašla legalan put da ostvari diktat nad manjinama; imamo vođu opozicije opasnijeg od Tuđmana, kojemu desničarske himere usmjeravaju politiku; imamo dvadesetogodišnjake i tridesetogodišnjake odgojene na ratnim traumama i mržnji prema Srbima; imamo, naposljetku, natražnjačku crkvu koja je svemu tome baza i mentalno vezivo.
U takvim uvjetima, prigodna su zgražanja posljednje što slobodna zemlja treba. Žele li slobodi privrženi ljudi sačuvati poredak koji štiti manjine, a time i cijelo društvo, moraju se angažirati. Samo, kako?
Tako što će ostvariti onu temeljnu odlučnost koju je u jučerašnjem intervjuu našem listu pregnantno izrazila Vesna Pusić : »Mi ćemo stati u obranu civilizacijskih dosega hrvatske države! Terora ovakve vrste, uskogrudnosti ovakve vrste, retrogradnosti ovakve vrste je dosta! Ništa od toga!«
Plemenit i odlučan govor, i sreća da u ovoj vlasti sjedi bar netko tko ima snage izgovoriti takve riječi. No, pohvalnoj verbalnoj odlučnosti usprkos, Vesna Pusić dobro zna da vlada slobodu ne može obraniti sama.
Najavljuje, primjerice, da će vladajuća većina promijeniti Ustav kako bi onemogućila referendum o ćirilici, odnosno daljnja referendumska ograničavanja manjinskih prava. Ali da promijeni Ustav, vladajućoj većini trebaju glasovi HDZ-a. Neće ih dobiti.
Sadašnja je situacija očito takva da institucije sustava ne mogu, ili ne žele, zaustaviti »demokratsko«, referendumsko, uništavanje demokracije. Ali možda mogu - građani sami. Predlažemo zato referendum kojim bi građani promjenom Ustava sami zabranili daljnje sužavanje prava manjina, odnosno zabranili »demokratsko« kljaštrenje ljudskih prava.
Taj bi referendum trebala pokrenuti snažna građanska koalicija, primjerice Platforma 112. Ona bi, uz otvorenu potporu vlasti, trebala okupiti zainteresirane stručnjake koji bi predložili ustavnopravna rješenja i definirali referendumsko pitanje; trebala bi pokrenuti pretkampanju za prikupljanje potpisa i angažiranje građana, kao i provesti cijelu organizaciju referenduma.
Ne sumnjamo da bi, uz dobru organizaciju, takav »referendum za pristojnost« uspio. Ali prije toga, dakako, valja 1. prosinca izaći i glasati protiv. Razumije se da je to prvi važan korak na dugome - i neizvjesnom! - putu povratka u pristojnost.
